Ovih je dana pozornost javnosti izazvala informacija da je iz prijedloga novog Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine te pripadajućeg Akcijskog plana potpuno su izbačene sve zaštitne mjere koje se tiču LGBT osoba, pa i svako njihovo spominjanje, bilo kakvo spominjanje roda, rodnog identiteta i rodne ravnopravnosti.

Ali to nije sve. Kako javlja portal Faktograf, odbačene su i bilo kakve naznake uvođenja građanskog odgoja u sve javne škole, usklađivanje školskog rasporeda vezanog za vjeronauk ili nuđenja alternative za onu djecu koja ga ne pohađaju.

Izbačene su i mjere koje se odnose na reproduktivno zdravlje, uključujući one koje se odnose na pobačaj i kontracepciju, a poglavlje o socijalnoj skrbi nadopunjeno je pa se ono sada zove "Obitelj i socijalna skrb" i kao prvi cilj navodi brigu za trudnice, samohrane roditelje i obitelji s više djece.

Regresivan i opasan plan

U međuvremenu, portal Novosti doznaje kako se više članova skupine za izradu Nacrta Nacionalnog plana borbe protiv diskriminacije suprotstavilo Vladinom prijedlogu tog dokumenta, a iz SDP-a su potvrdili da će zbog svega zatražiti tematsku sjednicu saborskog Odbora za europske poslove.

Na sve su reagirali Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava koji su u ponedjeljak, povodom početka rada radne skupine za izradu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije, poslali otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću.

Nacrt tog plana koji je podloga za rad te skupine smatraju izrazito regresivnim i opasnim te još jednim u nizu koraka ove Vlade kojima se značajnom dijelu populacije onemogućuje dostojanstven život i ravnopravno sudjelovanje u društvenom, kulturnom, političkom i ekonomskom životu.

Ističu kako primarno komuniciraju s građanima i građankama koje smatraju najvažnijim nositeljem održivih promjena koje su ovoj zemlji prijeko potrebne, ali su se ovog puta obratili premijeru Plenkoviću sa sljedećim pitanjima:

1. Kako i zbog čega je Vlada odlučila da se, nakon čak tri kruga pozitivnih očitovanja javnih tijela koja nose ovu politiku i provedene javne rasprave, odustane od donošenja nacrta Nacionalnog plana na kojem je prethodna radna skupina radila gotovo dvije godine i u koji su uložena javna financijska sredstva? Zašto je iz tog nacrta Nacionalnog plana izbačena čak trećina, odnosno više od trideset mjera koje doprinose uključivanju marginaliziranih društvenih skupina i izgradnji društvene kohezije?

2. Iz kojeg je razloga iz Nacionalnog plana izbačena mjera izgradnje sustava stručne potpore učenicama i učenicima koji su žrtve diskriminacije i bullyinga? Zašto Vlada ne može osigurati aktivnosti za djecu koja ne pohađaju izbornu nastavu vjeronauka u osnovnoj školi u vrijeme između prvog i zadnjeg sata nastavnog dana? Zašto ne dozvoljavate da se iz školskih udžbenika isključe diskriminirajući i stereotipni sadržaji? Mislite li da je diskriminacija poruka koju bi djeca trebala ponijeti sa sobom iz škole?

Koliko ćete dugo pristajati na to da uska interesna grupa radikalnih ultrakonzervativnih udruga i političara uzurpira institucije u društvu?

3. Zašto je iz Nacionalnog plana izbačen svaki spomen diskriminacije lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, iako relevantna istraživanja i javnosti poznati slučajevi pokazuju da je to jedna od grupacija koje su najviše pogođene diskriminacijom? Je li Vlada kojoj ste na čelu odlučila da neće u potpunosti primjenjivati europske antidiskriminacijske direktive na čiju se provedbu obvezala? Okreće li Republika Hrvatska leđa Europskoj uniji, samo tri dana nakon što ste potpisali Rimsku deklaraciju?

4. Mislite li doista da javni zdravstveni sustav ne bi trebao biti dostupan i otvoren za sve građane i građanke jednako? Zašto su iz ovog plana isključene mjere koje se tiču zaštite reproduktivnog zdravlja žena u Hrvatskoj? Jeste li spremni reći nam da trebamo odustati od tih dosega medicine dvadesetog stoljeća? Sat se ovoga vikenda pomaknuo unaprijed, ali Hrvatska bi se ovime mogla pomaknuti desetljeća unatrag.

5. Zašto se odustalo od edukacije i obrazovanja sudaca, pravosudnih i drugih javnih službenika u području suzbijanja diskriminacije i zločina iz mržnje u državi u kojoj postoji opći konsenzus da je nefunkcioniranje javne uprave i pravosuđa jedan od ključnih problema? Zašto smatrate da podaci o broju zločina iz mržnje ne trebaju biti javno objavljeni i dostupni?

6. Koliko ćete dugo pristajati na to da uska interesna grupa radikalnih ultrakonzervativnih udruga i političara uzurpira institucije u društvu u kojem velika većina stanovnika ne podupire diskriminaciju i mržnju?

Završno su poručili premijeru da se politika zajedništva na koju se poziva, ne može provoditi isključivanjem pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina, mladih, osoba s invaliditetom, lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, žena, starijih osoba i mnogih drugih.

"To nije izraz domoljublja niti ponašanje koje je u skladu s nacionalnim interesima – upravo suprotno. Stoga zahtijevamo da Vlada donese Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije koji će diskriminaciju suzbijati, a ne ignorirati", kažu iz CMS-a i Kuće ljudskih prava.

Crol.hr je također poslao upit Vladi RH te uskoro očekujemo konkretne odgovore.