Prije nekoliko dana novinarka Potrage na saborskim hodnicima dočekivala je saborske zastupnike i zamolila ih da odgledaju snimke siromaštva u Hrvatskoj. One koji joj nisu odvratili da o siromaštvu ne pričaju, jer izgleda da ne vide u njemu osobit problem, upitala je osjećaju li se krivima za to što je milijun građana siromašno. Osim što pokazuju generalnu neosjetljivost, neki su odgovori zaista groteskno besmisleni.

Među najljepšima nesumnjivo je izjava SDP-ovog Siniše Hajdaša Dončića da neće komentirati sam, već to "budu kolege koje prate". Doista, siromaštvo je poprilično ezoterična tema, fenomen iskorijenjen zajedno s tuberkulozom koju još prati samo posebno Stručno povjerenstvo za kopanje po kontejnerima.

Jasno je da o takvoj nastranoj fascinaciji rijetkih čudaka i fah idiota Dončić ne može, kako priznaje, bez glasnogovornice, kako se slučajno njegovo mišljenje o tako neobičnoj temi kao što je siromaštvo ne bi uzelo kao pokazatelj da se cijela stranka bavi beskorisnim razmatranjima.

Culejeve svinje jedu češće i hranjivije od nekih njegovih sugrađana

Stav je, pak, izrazio sam šef SDP-a, Davor Bernardić, koji si je pokušao podići street cred spominjanjem prethodnih iskustava hranjenja u pučkoj kuhinji. Umjesto da iskaže bilo kakvu ljudsku emociju, Bernardić se odmah s junaka radničke klase prebacuje na registar žene iz reklame koja uokolo šeće s Perwollom u torbi – vadi iz rukava svoje dobro poznate formulaične invektive na račun HDZ-a koji pustoši Slavoniju.

Siromah, kako se sam naziva,HDZ-ov Stevo Culej briljantno se identificirao s nedaćama ljudi koji jedu meso bačeno u smeće, hranu koja je pala na pod. Čak i ako mu sendvič padne na masnu stranu, kaže on, svejedno ga pojede. S obzirom na to da fantastično poznaje zakonske procedure, što je pokazao kad je bez ikakvih problema državi ostavio 190.000 kuna duga iz stare tvrtke i otvorio novu, ne čudi da je Culej dobro upoznat i s pravilom tri sekunde.

Culej se ne može odlučiti jesu li krivi sami siromasi ili sustav koji bi im trebao davati veće naknade, no svakako zna što je to siromaštvo jer je prije dolaska u Sabor u Jarmini nahranio 70 svinja. Nije potpuno jasno uspoređuje li Culej siromašne sa svinjama ili je hranjenje (sedamdeset) svinja znak siromaštva, no, na njegovoj razini diskursa, može mu se reći da njegove svinje očito jedu češće, a uzmemo li u obzir njegovu saborsku plaću, i hranjivije nego neki njegovi sugrađani.

Grabar-Kitarović će podići  ograde, naoružati se do zuba, izmišljajući fiktivne prijetnje, bojeći se istih onih "barbara" koje njezin idol Trump stvara, no u konačnoj propasti, oružje neće imati uperiti i u koga drugog osim na skupine gladnih koji će krenuti prema njezinoj rezidenciji

Upitan o tome je li nam potrebniji borbeni avion ili hrana, prisjetio se dana kad bi, kaže, zamijenio sve za avion, ali danas nam ne treba avion, već hrana. No, hrane ima, samo je pogrešno raspoređena. Kao, uostalom, i gotovo svi društveni resursi.

Josip Đakić, pak, i dalje smatra avione prioritetom. Vlada mora kupiti avion zbog sporazuma s NATO-om pa iako glad jest prioritet, sigurnost zemlje ipak je važnija.

Culejeve besmislice za ovakvu su izjavu zapravo gotovo ljupke. Đakićev komentar otkriva veoma poraznu tendenciju u hrvatskom društvu, koja se odlično iščitava i iz politike predsjednice. Kolinda Grabar-Kitarović, tako, po uzoru na najbriljantnijeg političara, vojnog stratega i filozofa Donalda Trumpa, pokušava napuniti proračun trgovinom oružjem.

Grabar-Kitarović kao plemkinja koja samom svojom pojavom donosi blagostanje

Naše puške, Grabar-Kitarović je izjavila, prepoznate su na stranom tržištu. Nitko, dakako, ne prepoznaje hrvatsku hranu koja trune i propada umjesto da biva prodana ili barem hrani ljude koji cijeli mjesec prežive s 1300 kuna.

Iz nepatvorene humanosti, Grabar-Kitarović želi proslaviti Hrvatsku tako što će neiskusne američke vojnike slati u plemenite civilizacijske pothvate s hrvatskim oružjem s ugraviranim tekstom Trpimirove darovnice koje kad opali, u zraku ostavlja glagoljična slova od dima. Podići će ograde, naoružati se do zuba, izmišljajući fiktivne prijetnje, bojeći se istih onih "barbara" koje njezin idol Trump stvara, no u konačnoj propasti, oružje neće imati uperiti i u koga drugog osim na skupine gladnih koji će krenuti prema njezinoj rezidenciji.

Tko ne misli da je važno imati što više djece koja će gladovati i iz škole majci donositi pecivo jer zna da ona nema što jesti? Tko joj je kriv što ne zna povući sredstva iz EU fondova. Da ne spominjemo da su sva ta djeca odlična snaga za našu vojsku – savršeni mladi opušci u pepeljari Donalda Trumpa

Moguće da Grabar-Kitarović anticipira ovaj zombi apokaliptični scenarij pa je zato od samog početka mandata počela sa seljakanjem svojeg ureda svuda po Hrvatskoj u maniri prave plemkinje koja samom svojom pojavom donosi blagostanje. Da se smatra kultnom, pokazala je i na svojoj australskoj turneji.

Tamo je iseljenim Hrvatima, kojima je posvećen čitav Ured da ih se što bolje zaštiti dok hrabri, odnosno glupi Hrvati koji su ostali kod kuće tri sata čekaju u redu za trećinu pileta, naplaćivala ulaznice da je dođu vidjeti. Šteta što novac naših omiljenih Hrvata, onih koji ne žive u Hrvatskoj, neće uložiti u unaprjeđenje socijalne politike, nego u HDZ-ovu predizbornu kampanju.

Tko je siromašnoj majci kriv što ne zna povući sredstva iz EU fondova?

Govoreći o socijalnoj politici, nije ni čudo što je u novom i "poboljšanom" nazivu kontroverznog ministarstva socijalna politika pala na posljednje mjesto. Mnogo je važnija demografija i poticanje nataliteta, a za uvjete života mladi roditelji neka se pobrinu sami – to i jest neoliberalna doktrina na koju se HDZ i predsjednica ionako pretplaćuju.

Tko ne misli da je važno imati što više djece koja će gladovati i iz škole majci donositi pecivo jer zna da ona nema što jesti? Tko joj je kriv što ne zna povući sredstva iz EU fondova. Da ne spominjemo da su sva ta djeca odlična snaga za našu vojsku – savršeni mladi opušci u pepeljari Donalda Trumpa.

Stevo Culej briljantno se identificirao s nedaćama ljudi koji jedu meso bačeno u smeće, hranu koja je pala na pod. Čak i ako mu sendvič padne na masnu stranu, kaže on, svejedno ga pojede. S obzirom na to da fantastično poznaje zakonske procedure, što je pokazao kad je bez ikakvih problema državi ostavio 190.000 kuna duga iz stare tvrtke i otvorio novu, ne čudi da je Culej dobro upoznat i s pravilom tri sekunde

No, nade uvijek ima jer Stevo Culej uvjerava – kad bude stopostotna vlast, sve će to urediti "čarobnim štapićem ili nekim drugim štapićem". Ostaje nadati se da je Culejev štapić potentniji i sposobniji za veće zadatke od pukog mlaćenja gloginja, misije za koju ga sadašnja vlast mahom upotrebljava.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam