- Autor/ica I.To.
-
Objavljeno: 14. studenog 2017.
"Kako se vi zadovoljavate?", "Šta mislite da bi lezba mogla odbiti spolovilo od 25 cm?", "Ste zainteresirane za grupnjak?", samo su neka od pitanja koja su srednjoškolci prošlog tjedna u Poreču uputili predavačicama koje su govorile o LGBTIQ temama.
Riječ je o projektu "Mladi za nenasilje i prihvaćanje različitosti" koji sufinancira Grad Poreč i Istarska županija, a provodi ga Centar za građanske inicijative Poreč u partnerstvu sa srednjim školama Mate Balota i Anton Štifanić iz Poreča te Gimnazijom i strukovnom školom Jurja Dobrile Pazin.
Kako nam je pojasnila Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč, projekt se sastoji od dva modula, prvi su radionice sa srednjoškolcima/kama na temu nasilja u mladenačkim vezama, a drugi ima dva dijela: predavanje o LGBT ljudskim pravima i razgovor sa srednjoškolcima/kama te stand-up komedija – humorom protiv predrasuda.
Od iskrenog interesa do pokušaja poniženja
"Predavanje je zamišljeno na način da dvije lezbijke u svoje ime i na svojim primjerima razgovaraju o LGBT ljudskim pravima, pokretu, homofobiji i diskriminaciji – kao dobar način za osvještavanje mladih, edukaciju i smanjenje homofobije pokazao se upravo taj izravan način rada s mladima, gdje stvarne osobe razgovaraju o stvarnom životu, a ne da ih se samo 'fila' statistikom. Drugi dio je stand-up komedija koja za cilj ima kroz humor mijenjati stavove mladih te se taj način pokazao kao efikasan te mladi dobro reagiraju", kazala je Vajagić.
Projekt se u ovom obliku provodi drugu godinu zaredom, a postojanje problema i potrebu za radom prepoznale su porečke i pazinska srednja škola. U Poreču je predavanje odslušalo 100 učenica i učenika u dobi od 16 i 17 godina, a u Pazinu 80.
Porečki srednjoškolci nisu ti koje trebamo prozivati. Oni samo, nažalost, poslušno reproduciraju ono što smo ih mi kao društvo naučili. Dio ponavlja mržnju koja se od 2013. ori TV-ekranima kroz usta raznih Željka Markić i Krešimira Planinića. Dio pokazuje ukopanost u mjesto i bespomoćnost pred ovim valom destrukcije
Vajagić ističe kako su profesorice i profesori bili jako zadovoljni predavanjem, uviđaju potrebu za njima te ovakav način rada pohvaljuju i smatraju korisnim. Dodaje kako im je želja raditi u svim istarskim školama te da će ovaj program ponuditi svima.
Spomenuto predavanje održale su Matea Popov i Ana Brakus dok je stand-up komičarka Marina Orsag bila zadužena za drugi dio predavanja.
Predavanje Popov i Brakus bilo je zamišljeno kao kratak uvod u LGBTIQ terminologiju i pokret, nakon kojeg su se kao predavačice htjele okrenuti temama koje srednjoškolce zanimaju. Kako bi odgovorile na ono što ih zanima, poslale su kutiju u koju se moglo ubaciti anonimno napisano pitanje.
"Pitanja su bila svakakva, a naš stav je bio (i ostao) da na sva pitanja odgovaramo. Našlo se tu zanimljivih pitanja o našem autanju, obiteljima, o tome kako smo se upoznale, koliko smo duga zajedno, namjeravamo li posvajati djecu, do pitanja o spolnom odnosu. Sva ta pitanja bila su postavljana iz znatiželje i iskrenog interesa za svakodnevni život LGBTIQ osoba te smo na njih rado odgovarale", kaže nam Matea i dodaje kako dio pitanja, nažalost, nije bio takav.
Ne prozivajmo srednjoškolce, oni samo poslušno reproduciraju ono što smo ih mi kao društvo naučili
"Bio je napisan s namjerom da nas pokuša poniziti, posramiti i reducirati na seksualne nagone i seksualne objekte. Ovakve ceduljice dolazile su u različitim oblicima, od onih 'treba vam kita od 25cm pa bi vidile' do onih 'možete li nam demonstrirati kako to radite'. Iako je broj ovakvih komentara i pitanja bio veći od onih dobronamjernih i znatiželjnih, broj osoba koje su pisale ovakve komentare bio je manji. Zvuči poznato?", pita se.
Ovo iskustvo, kaže Matea, vidi kao vjernu presliku društva u kojem ima onih koji siju mržnju i netrpeljivost vrlo glasno i onih koji s neodobravanjem šute, baš kao i onih koji u medijskom prostoru naše živote, ljubavi i obitelji reduciraju na "radite to u svoja četiri zida" dovodeći pritom u pitanje uopće naše pravo da postojimo te one koji se u medijskom prostoru puno rjeđe i nevještije nađu i snađu.
"Važno mi je reći da porečki srednjoškolci nisu ti koje trebamo prozivati. Oni samo, nažalost, poslušno reproduciraju ono što smo ih mi kao društvo naučili. Dio ponavlja mržnju koja se od 2013. ori TV-ekranima kroz usta raznih Željka Markić i Krešimira Planinića. Dio pokazuje ukopanost u mjesto i bespomoćnost pred ovim valom destrukcije. Dio LGBTIQ učenika sjedi i nada se da neće biti razotkriveni, da će uskoro završiti školu i otići što je dalje mogućeb", veli Matea.
Kao dobar način za osvještavanje mladih, edukaciju i smanjenje homofobije pokazao se upravo taj izravan način rada s mladima, gdje stvarne osobe razgovaraju o stvarnom životu, a ne da ih se samo 'fila' statistikom
Smatra da porečke škole, također, nisu te koje trebamo prozivati. Štoviše, misli da im treba im čestitati na hrabrosti i odvažnosti što su dovele svoje učenike na ovakvu edukaciju i što su dale sve od sebe da im približe temu ljudskih LGBTIQ prava. Škole nisu te koje kroje spomenute politike.
"Obrazovni sustav je taj koji trebamo kriviti. Nedostatak zdravstvenog i građanskog odgoja i obrazovanja. Nedostatak čvrstog stava o tome da nasilje, diskriminacija i mržnja nisu naše vrijednosti. Nedostatak volje i želje da se pošalje jasna poruka o tome da u ovoj državi ima mjesta za sve njezine građane i građanke i sve naše različitosti", završno poručuje Matea Popov.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.