Nešto više od sedamnaest tisuća pravovjernih građana potpisalo je peticiju protiv "promicanja homoseksualnog stila života u našim školama". Pokrenuo ju je, a tko drugi nego vječno budan i spreman hrvatski ogranak "zajednice aktivnih građana koji surađuju koristeći online peticije i rade na zaštiti i unapređenju života, obitelji i ljudskih prava", poznatiji kao CitizenGo. S njima je u kolu zaplesao i HRAST-ov Hrvoje Šlezak koji se brže-bolje potrudio očitovati ispred Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Jer CitizenGo je, čim se u medijima proširila vijest o izdavanju slikovnice "Moja dugina obitelj", promptno pisao MZO-u s upitom o kriterijima evaluacije i korištenja obrazovnih materijala u odgojno-obrazovnim ustanovama RH, jer su, valjda, bili prestravljeni mogućnošću da ta vražja slikovnica jednom negdje i postane obrazovni materijal.

Povod panici bila je izjava iz same udruge Dugine obitelji nekom od medija s kojima su početkom siječnja razgovarali, a to je da "su zaprimili upite pojedinih odgojno-obrazovnih djelatnika te ustanova i organizacija koje žele svoj primjerak slikovnice". Pa je državni tajnik Hrvoje Šlezak u podužem očitovanju pobrojao niz odredba i članaka raznih pravilnika, zakona i standarda i napomenuo:

"Demanti" skriven od javnosti

"...da navedenoj udruzi Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije izdalo pozitivno mišljenje za korištenje navedene slikovnice unutar odgojno-obrazovnih ustanova u Republici Hrvatskoj, u sklopu nastavnoga i/ili drugih oblika odgojno-obrazovnoga procesa, te stoga ista ne može biti promovirana po navedenim odgojno-obrazovnim ustanovama", što je dio javnosti skupa s nekim medijima (prigodno) protumačio kao zadnju riječ MZO-a o toj temi jer je Šlezak vješto izbjegao spomenuti da same Dugine obitelji od njegova ministarstva nikad nisu zatražile nikakvo očitovanje ni mišljenje o tome, a kamoli da su slikovnicu htjele "progurati" u obrazovni sustav.

Dan kasnije, 19. siječnja, Šlezak CitizenGo-u šalje još jedno očitovanje u kojem potvrđuje rečeno – da Ministarstvo od Duginih obitelji nije primilo nikakav zahtjev takve prirode.

Da je Šlezak "dobio po prstima" od šefice, ministrice Blaženke Divjak, možda se može naslutiti iz objave njezine pomoćnice Lidije Kralj u jednoj nastavničkoj grupi na Facebooku, u kojoj ona tvrdi kako je Šlezak neovlašteno odgovorio na pitanje upućeno ministrici koja je od njega zatražila ispravak i demanti.

Taj "demanti" nije došao do šireg dijela javnosti koja je ostala uskraćena za tu informaciju, a čitav slučaj mogao bi biti dio šire priče o raspadu sistema u Ministarstvu znanosti i obrazovanja koju je u petak donio portal Srednja.hr.

Budući da smo slikovnicu izdali u siječnju, nismo se ni mogli prijaviti za postupak odobravanja korištenja slikovnice kao pomoćnog nastavnog sredstva u odgojno-obrazovnim ustanovama, ali planiramo se prijaviti jednom kad po zakonu i pravilnicima to bude moguće

Crol.hr je zanimalo kako MZO komentira Šlezakova očitovanja i hoće li biti demantija, ali odgovor koji smo dobili je štur:

"Državni tajnik Hrvoje Šlezak poslao je demanti dana 19. siječnja. Ministrica je više puta javno rekla: 'Udruga dugine obitelji javno je istaknula kako neće samoinicijativno slati slikovnice, već da će slikovnica biti dostupna svima koju je žele nabaviti tako da nemam namjeru miješati se u osobne odluke roditelja i njihove djece'".

Dugine obitelji: planiramo prijaviti slikovnicu kad po zakonu i pravilnicima to bude moguće

I na koncu, zanimalo nas je planiraju li iz Duginih obitelji uopće podnijeti zahtjev da slikovnica "Moja dugina obitelj" bude odobrena kao pomoćno nastavno sredstvo:

"Koliko je nama poznato, ako izdavač želi da se njegovi materijali koriste kao pomoćno nastavno sredstvo u odgojno-obrazovnim ustanovama, mora se prijaviti na natječaj koji Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisuje jednom godišnje, i to u razdoblju od 1. do 30. rujna. Budući da smo slikovnicu izdali u siječnju, nismo se ni mogli prijaviti za postupak odobravanja korištenja slikovnice kao pomoćnog nastavnog sredstva u odgojno-obrazovnim ustanovama, ali planiramo se prijaviti jednom kad po zakonu i pravilnicima to bude moguće", rekao nam je njihov koordinator Daniel Martinović.

Šlezak je vješto izbjegao spomenuti da same Dugine obitelji od njegova ministarstva nikad nisu zatražile nikakvo očitovanje ni mišljenje o tome, a kamoli da su slikovnicu htjele "progurati" u obrazovni sustav

Pojasnio je i proceduru za školske knjižnice i vrtiće:

"Za školske knjižnice i vrtiće procedura je drugačija. Primjerice, u vrtićima stručni tim samog vrtića ima autonomiju i on donosi odluku hoće li se neka slikovnica ili knjiga koristiti u grupi, dakle nevezano za mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja. Dobili smo upite u zadnjih par tjedana od nekoliko zaposlenih u vrtićima koje žele svoj primjerak slikovnice, kao i od nekoliko školskih knjižničarki".

Iz svega navedenog čini se kako je državni tajnik Šlezak skočio pred rudo ili naprosto pustio probni balon, pa nam ostaje samo zapitati se, ako je već sad uspio stvoriti ovoliku pomutnju, što će se dogoditi kad se Dugine obitelji doista jave na poziv za podnošenje zahtjeva za odobrenje pomoćnih nastavnih sredstava?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.