Ni dva dana nakon prosvjeda protiv Istanbulske konvencije ponovno novi razlog za živčani slom – u intervjuu za N1 ministar zdravstva Milan Kujudžić otkrio je da će Katolička Crkva savjetovati ministarstvo u izradi Zakona o pobačaju.

Kujundžić je, ironije li, izjavio kako Ministarstvo okuplja stručnjake koji će reći svoje mišljenje o novom zakonu. Nekoliko, pak, rečenica kasnije izjavljuje kako će Crkva (valjda kao najveći stručnjak za pitanje bioetike, reproduktivnih prava, seksualne edukacije?) biti uključena u izradu Zakona.

Kujundžić je istaknuo i kako je intencija čuvati život od začeća, tako de fakto ignorirajući odluku Ustavnog suda prema kojoj je zabrana prekida trudnoće za žene protuustavna. Zbog odluke se Ustavnog suda i donosi novi zakon koji, time, ne smije sadržavati odredbe koje bi pobačaj proglašavale ilegalnim.

Vladin strah od odmazde

Na izjavu svojih koalicijskih partnera reagirao je i HNS-ov Predrag Štromar koji je izjavio da Crkva zna što je njezin posao i da bi ga trebala raditi, dok političari znaju što je njihov i rade ga.

Ipak, njegova je izjava vrlo upitna kad se u obzir uzme odnos Vlade prema ugroženim skupinama u društvu. Posao bi Vlade trebao biti da dokine histeriju koja se razvila oko Istanbulske konvencije koherentnim i jednoznačnim odbacivanjem pojma "rodne ideologije", no Vlada to, iz straha od odmazde koalicijskih partnera i Crkve, nije učinila. Na jednak način i ministrica Blaženka Divjak sa svojim eksperimentalnim programom "Škola za život" izmišlja beskorisne projekte kako bi se prikrila činjenica da kurikularna reforma nije ni na vidiku.

Ako desnica kao ljudska bića ne priznaje ona koja već jesu rođena, odgojena i voljena, zašto bi takvima priznali ona koja postoje tek kao potencija za ljudsku jedinku?

Vrijedi još jednom istaknuti sljedeće: nitko nije ZA pobačaj. Nitko, ni ljevica ni desnica, ne promovira neodgovorno ponašanje i neželjene trudnoće koje se rješavaju pobačajem. Intencija treba biti ne čuvanje života od začetka, već pažljiva odluka o tome želi li se uopće začeti novi život i ponašanje u skladu s njom. Takva se odgovornost postiže obrazovanjem, razgovorom o seksu, upoznavanjem mladih s kontracepcijom.

Tko se se sve (ne) smatra obitelji

Ali, naravno, takvoj se vrsti obrazovanja protive isti oni koji u školama ne žele "rodnu ideologiju", već im odgovara promicanje stava da je žena stvorena za rađanje, i to onoliko djece koliko Bog da, dok ne rodi barem jednog sina. U svemu se tome kristalizira potreba za zaštitom još jedne manjine o kojoj se, i u LGBT zajednici, nedovoljno govori – osoba koje naprosto ne žele imati djecu.

U konačnici, u tako delikatnim pitanjima kao što su reproduktivna prava valja se samo prisjetiti desničarske eugeničke demografske politike – obitelji se ne smatra ni samohrani roditelj i njegovo dijete, ni par bez djece, ni LGBT par s djecom.

Posao bi Vlade trebao biti da dokine histeriju koja se razvila oko Istanbulske konvencije koherentnim i jednoznačnim odbacivanjem pojma "rodne ideologije", no Vlada to, iz straha od odmazde koalicijskih partnera i Crkve, nije učinila

Hrvatsku od izumiranja ne žele spasiti olakšavanjem procesa posvajanja djece, pristupom potpomognutoj oplodnji ni prihvaćanjem migranata, već samo etnički čistom hrvatskom djecom rođenom na kamenu, u sjeni masline, ušuškanom u draču. Ako desnica kao ljudska bića ne priznaje ona koja već jesu rođena, odgojena i voljena, zašto bi takvima priznali ona koja postoje tek kao potencija za ljudsku jedinku?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam