Aktivistkinje i aktivisti iz cijelog svijeta ujedinili su se i udružili glasove protiv obiteljskog kongresa koji se prije nekoliko dana održao u Veroni. Hrvatsku je predstavljala Željka Markić, a uz nju su tamo, među ostalima bili i srpski izaslanik četničkog pokreta Dveri te parlamentarka iz Ugande Lucy Akello, zagovarateljica zakona kojim se homoseksualnost kažnjava smrću ili doživotnim zatvorom.

Radikalni fundamentalisti, preslikavajući ljudskopravašku retoriku i simbole manipuliraju javnost, a sve pod krinkom promicanja obiteljskih vrijednosti. Tako djevojčica na glavnoj promotivnoj fotografiji ovogodišnjeg Svjetskog obiteljskog kongresa drži dignutu šaku, što po svemu podsjeća na feministički simbol potpore i solidarnosti, dok već sâm moto kongresa "Vjetar promjene: Europa i globalni pokret za obitelj" aludira na agendu osvajanja svijeta širenjem na Zapad u čemu je Verona prva postaja.

Kongres su financijski podržali grad Verona, dvije regije te dva ministarstva, što je posebno uznemirilo i motiviralo one koji ne žele da im se nameću vrijednosti, stavovi i svjetonazori te ugrožavaju i oduzimaju već postojeća prava. U mizoginom i homofobnom društvu desničarskih i vjerskih fundamentalista našla se i Željka Markić, koja je na kongresu govorila u subotu, dan uoči Marša za obitelj, što je pak dodatno motiviralo petnaestak aktivistkinja iz Rijeke, Zagreba i Splita da odu u Veronu dati potporu "talijanskim sestrama".

Veronska podružnica talijanskog feminističkog pokreta Non una di meno, osmišljenog po uzoru na argentinski Ni una menos koji je ujedinio feministkinje Latinske Amerike, zajedno s preko pedeset drugih ljevičarskih i ljudskopravaških organizacija organizirala je trodnevno okupljanje koje je zaključeno transfeminističkim transnacionalnim skupom.

Uz Talijanke, Francuskinje, Španjolke, Švicarke, Poljakinje te ostale feministkinje iz raznih zemalja, na skupu su govorile i naše aktivistkinje iz Rijeke koje su dale presjek stanja u Hrvatskoj te naglasile važnost povezivanja i borbe protiv nametanja ultrakonzervativnih vrijednosti. Veliku pozornost privukao je govor predsjednice kurdske feminističke organizacije gdje se žene u izrazito teškim uvjetima bore za svoja prava. Ideološko i političko osnaživanje žena i ženskog pokreta od vitalne je važnosti za pokret nacionalnog oslobođenja, o kojem s druge strane ovise njihove mogućnosti, tako da se zapravo radi o nekoj vrsti začaranog kruga ili revoluciji unutar revolucije.

O veoma teškoj situaciji govorila je i predsjednica organizacije Stop violències iz Andorre, u kojoj donošenje bilo kakvog novog zakona treba odobriti katolički nadbiskup. S obzirom na to ne čudi da je na kraju govora izrazila veliku zahvalnost i sreću što ima mogućnost prisustvovati na okupljanju i osnažiti se kroz solidarnost, empatiju i podršku koja je vibrirala prostorijom tokom cijelog trajanja skupa.

Atmosfera jse usijala kad se na kraju njezina govora prostorijom zaorio slogan argentinskog feminističkog pokreta "Poder, poder; abajo el patriarcado, que va a caer; arriba el feminismo que va a vencer!" ("Moć, moć; dolje patrijarhat koji će pasti, gore feminizam koji će pobijediti") kad su svi ustali i zapjevali na sav glas, smijali se, grlili se i pljeskali.

Sve govornice, bez obzira odakle dolazile i kakvo je stanje u njihovoj zemlji, složile su se oko istog – treba se ujediniti i mobilizirati.

Prosvjed protiv Svjetskog obiteljskog kongresa koji je održan u subotu, bio je najbolji primjer jedinstva i mobilizacije. Sudjelovalo je oko 60 tisuća prosvjednica i prosvjednika iz raznih organizacija, udruga, skupina, kojima je u nekim slučajevima i jedina dodirna točka bila to da ne žele pristati na klerofašizam, ksenofobiju, homofobiju i mizoginiju. Naše aktivistkinje su se pridružile prosvjedu poručujući "No pasarán!", "Mržnja ubija život", "Dosta reproduktivnom nasilju", "Smrdi na klerofašizam" i "Žene se neće pokoriti".

U nedjelju su aktivistkinje iz Hrvatske i Poljske izvele svojevrsnu gerilsku akciju čime su dale poseban doprinos ovom događanju. Odjevene kao sluškinje iz romana "Sluškinjina priča" Margaret Atwood stajale su na ulazu u crkvu gdje su sudionici Svjetskog obiteljskog kongresa prisustvovali misi, te po njihovom izlasku iz crkve krenule prema zgradi u kojoj se održavao sâm kongres gdje su završile akciju. Na taj su način također, simbolički povezujući crkvu sa zgradom kongresa, povezale Crkvu s državnom vlašću te ukazale na lažnu sekularnost i vrlo očitu upletenost Crkve u politiku.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.