U razgovoru za Crol.hr dvoje sudionika ovogodišnjeg devetog Split Pridea, 19-godišnji Duje Donadić i 25-godišnja Hana Lilić Prodanović, otkrivaju kako im je bilo na Povorci ponosa za koju se svi slažu da je bila najbolja dosad.

"Konačno parada ponosa na koju Split može biti ponosan", "Završila deveta splitska Parada ponosa, sudionici kažu da nikad nije došlo toliko ljudi", "Stotine ljudi u Splitu: Vi ste izašli za one koji se još boje, koji su ostali kući zbog straha", "Najveća povorka ponosa ikad u Splitu, prolaznici su mahali i pljeskali" - to su neki od naslova u mainstream medijma o devetom Split Prideu.

Svi se slažu da je ovogodišnja splitska Povorka ponosa bila dosad najljepša i najuspješnija, od lijevo-liberalnih medija do sudionika. Čak su i neki desničarski portali izvještavali o Prajdu "bez incidenata" i uz "brojne poruke podrške".

"Majke ti mile, nu ovog krkana"

Ipak, bilo je i onih koji su lijepi deveti Split Pride – koji kao da je konačno poništio traumu onog prvog, izloženog divljačkom pokušaju linča od strane podivljale homofobne rulje – dočekali na nož, prvenstveno homofobi na društvenim mrežama, frustrirani anonimni komentatori članaka i, naravno, portal udruge U ime obitelji. Svima njima se svojom pojavom naročito zamjerio jedan od sudionika Prajda, crnokosi mladić koji je nosio majicu s natpisom "ZA KURAC" ispod ilustracije muškog spolnog organa.

Čak su ga i oni koji se deklariraju kao Hrvati katolici na Twitteru isticali uz podsmješljivu konstataciju kako "mora da je otac ponosan na njega", dok je vrhunac samorazotkrivajuće autohomofobije bio komentar čitatelja na portalu udruge Željke Markić, koji si je umislio da je modni guru.

Da dosad nije bilo nijednog Prajda u Hrvatskoj, sigurna sam da ne bi bilo ni zakona koji nas trebaju štititi od diskriminacije, ni Zakona o životnom partnerstvu. Moja poruka je da nas treba doći što više, bez obzira na to jeste li dio LGBT zajednice ili netko tko nas podržava

"Gledam ovog malog peška sa slike... i zanimljivo je to. Baš smo, ono, zemlja apsurda. Gdje god sam išao vani, svi te gejove nekako doživljavaju i smatraju kao nekakav najkulturniji (što je upitno) i modno osvješteni dio populacije . A, majke ti mile, nu ovog krkana? Nu ti tog kaiša? Nu neoprane majice sa turbo seljoberskim natpisom? Koji ćirpo… Očito je samo kod nas ta ekipa najneopraniji, najnekulturniji, najprimitivniji i intelektualno najzakinutiji neojugoslavenski ološ", napisao je jedan čitatelj portala Markićkine udruge, koji je očito dosta vremena proveo gledajući u fotografiju naočitog mladića, moguće i fantazirajući kako otkopčava remen koji mu se kao nije svidio.

dujenazastavi.jpg

Crol.hr je odlučio pronaći tog ponosnog "malog peška" koji je u LGBT zajednici izazvao mnogo simpatija svojom duhovitom majicom, ali i hejterskih komentara među homofobima, da ga upitamo tko je on i kako mu je bilo na splitskom Prajdu. Pa smo to i učinili.

Ideja za majicu nastala je spontano

Mladić je 19-godišnji Duje Donadić s Paga, kojem je ovo bila Prva povorka ponosa.

"Doša san u Split u desetom misecu i polako san se poče zanimat za rad LGBT centra i općenito za LGBT zajednicu u Splitu. Došavši iz malog mista bi san spreman na povezivanje sa ostalim pripadnicima zajednice jer san zna mal broj ljudi poput nas", objašnjava Duje kako je došao na svoj prvi Prajd.

Naglašava da mu ovo jest bio prvi Prajd, "ali nikako i zadnji" te dodaje: "Zahvalio bih se ovom prilikom Mirti, Nikolini i svim volonterima koji su omogućili da se održi." Kaže da je na povorci bilo super, "divna atmosfera i energija".

Duje je u Split došao studirati kemijsko inženjerstvo, no kaže da mu taj studij nije baš legao, te da je trenutačno "u procesu odustajanja od faksa" te da planira upisati neki drugi. Zasad se dvoumi između sestrinstva i prehrambene tehnologije.

nhrkom.jpeg
Neki od komentara s glasila udruge U ime obitelji

Pitamo ga kako je nastala njegova sad već slavna majica.

"Hahahaha, svakako nisan očekiva toliko pažnje zbog majice, ali drago mi je da se ljudima sviđa", kaže Duje kroz smijeh i nastavlja: "Ideja za majicu je nastala spontano dok san bi u Zadru kod rodice. Bili smo na pivi i upali smo u priču kako Dora, moja frendica i od rodice cimerica, ima farbe za robu i što bi mogla nacrtat s njima. Naš inteligentni smisao za humor je uspi smislit "za kurac"; igru riči jer san peder pa san za kurac, a i za kurac je što moran paradirat za prava koja mi ne bi tribala bit uskraćena u prvom redu."

Hana: Moji prijatelji koji su u ormaru više-manje žive nekim uobičajenim životima. Dosta nas autanih je dobilo prijetnje smrću, a nekoliko mojih poznanika je pretučeno u odvojenim incidentima

Još jednom se zahvaljujuje frendici Dori za pomoć oko majice. U svakom slučaju, sad ima izazov da sljedeće godine nadmaši svoj ovogodišnji duhoviti i provokativni modni izričaj.

Ovogodišnjim Split Prideom oduševljena je i 25-godišnja Hana Lilić Prodanović, jedna od organizatorica, kojoj ovo nije prva Povorka ponosa u Splitu nego - deveta.

Sjećanja na traumatični prvi Split Pride

Hana je bila i na onom traumatičnom prvom Split Prideu, kojeg se ovako prisjeća: "Cijeli dan su iznad grada kružili policijski helikopteri, ceste oko Đardina su bile blokirane ogradama, kao i cijela ruta povorke. Bilo je jako osiguranje i veliki broj interventnih policajaca, prvi policijski kordon je stajao uz ograde, a drugi je okružio povorku. Napadnuti smo suzavcima, pepeljarama, petardama, kamenjem i sličnim predmetima. Neki su čak čupali oleandre sa Rive i bacali ih na nas."

Po čemu je ovo bio najbolji splitski Prajd, što ti je naročito ostalo u sjećanju, pitamo Hanu.

"Mislim da je najbrojniji Pride bio 2012., ali tada je grad bio blokiran i nismo mogli biti opušteni kao prošlih nekoliko godina. Ove godine je Pride bio najbolji dosad jer je imao najviše sudionika nakon 2012., svi smo bili sretni i imali smo podršku prolaznika i ljudi iz obližnjih kafića. Putem se moglo slobodno ulaziti u povorku, a nije bilo niti jednog incidenta. Nije se više osjećao strah među sudionicima, atmosfera je bila vesela i pozitivna što me ugodno iznenadilo. Izrazito sam zadovoljna zbog toga, još uvijek ne mogu vjerovati da smo uspili ovo napraviti. U sjećanju će mi definitivno najviše ostati dio kad se nas četvero sa glavnim bannerom popelo na zid stare gradske vijećnice na Pjaci. To nije bilo planirano, dogodilo se spontano jer smo u tom trenutku shvatili da je to najbolja opcija", odgovara Hana.

zidSP19.JPG

Prije Povorke ponosa u Slobodnoj Dalmaciji je izašao članak u kojem se Hana medijski autala kao pripadnica LGBT zajednice. Zanima nas zašto se odlučila na taj potez i kakve su reakcije nakon objave teksta?

ima i onih koji na Prajd ne dolaze jednostavno zato jer su lijeni. Radije bi išli na plažu ili sjedili u kafiću. Ove godine smo čak imali transparent na tu temu, pisalo je "I meni je vruće pa san došla". To vam sve govori

"Želim da ljudi vide da nas u Splitu ima više nego što misle, uvijek se ponavljalo istih par imena pa sam htjela pokazati da je još ljudi spremno na taj korak. Reakcije su bile svakakve, dio komentara ispod objava članaka na Facebook stranicama Slobodne i Jutarnjeg je bio pozitivan, ali nažalost ipak je bio veći broj negativnih komentara i uvreda. S druge strane, u inbox sam dobila preko 15 poruka podrške, neke od ljudi koje poznajem još iz osnovne škole, a neke od potpuno nepoznatih osoba. Zasad sam dobila samo jedan loš komentar, nepoznati muškarac mi je na profilu napisao da nas se treba odvesti na Goli otok. Pošto je članak izašao na dan Prajda, dobila sam ogromnu podršku od prijatelja i sudionika povorke, čak su me i novinari prepoznali i čestitali mi na hrabrosti", priča nam Hana.

Dosta nas autanih dobilo je prijetnje smrću

Njoj jako smeta kad se ponavlja da je većina ljudi koji sudjeluju u splitskoj Povorci Ponosa "iz uvoza", kako kaže, te ističe da to nije istina: "Većina nas je iz Splita, neke sudionike znam samo iz viđenja ali znam da su iz Splita ili bar iz okolice."

Kad je riječ o životu mladih LGBT osoba u Splitu, Hana ističe da ne može govoriti u ime svih, te da joj je najviše žao kad čuje da "netko kaže da to ne smije reći svojoj obitelji zbog straha da će biti izbačen/a na ulicu".

"Moji prijatelji koji su u ormaru više-manje žive nekim uobičajenim životima. Dosta nas autanih je dobilo prijetnje smrću, a nekoliko mojih poznanika je pretučeno u odvojenim incidentima", dodaje.

Duje: Naš inteligentni smisao za humor je uspi smislit "za kurac"; igru riči jer san peder pa san za kurac, a i za kurac je što moran paradirat za prava koja mi ne bi tribala bit uskraćena u prvom slučaju

Strah od homofobnog nasilja i zlostavljanja jest problem u splitskoj LGBT zajednici, ali Hana smatra da ima i onih koji na Prajd ne dolaze jednostavno zato jer su lijeni. "Radije bi išli na plažu ili sjedili u kafiću. Ove godine smo čak imali transparent na tu temu, pisalo je "I meni je vruće pa san došla". To vam sve govori", naglašava Hana.

Što se tiče onih koji smatraju da je Prajd štetan i da se njime ništa ne postiže, Hana za kraj našeg razgovora ima poruku za njih:

"Da dosad nije bilo nijednog Prajda u Hrvatskoj, sigurna sam da ne bi bilo ni zakona koji nas trebaju štititi od diskriminacije, ni Zakona o životnom partnerstvu. Moja poruka je da nas treba doći što više, bez obzira na to jeste li dio LGBT zajednice ili netko tko nas podržava. Kad Prajd ima manji broj sudionika, ljudi komentiraju da nas je malo i da Prajd nema smisla jer nikome nije bitan. Čim nas je više, okolina vidi da imamo podršku i da smo tu, da nećemo pristati na to da nas se diskriminira i da Povorka ponosa ipak nije neki nebitni događaj za koji nikoga nije briga. Dođite, ajmo se svi skupa boriti za jednakost!"

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam