Proteklih dana francuski su roditelji primili niz upozoravajućih poruka, preko SMS-a i društvenih mreža, u kojim ih se moli da 24. i 27. siječnja ne šalju djecu u školu.

U porukama, mahom od anonimnih i neizostavno "zabrinutih" izvora, stajalo je slijedeće: "Izbor je jednostavan, ili ćemo prihvatiti 'rodnu ideologiju' (učit će našu djecu da se ne rađaju kao curica ili dečko, već da sami odlučuju što će postati!!! Da ne spominjemo spolni odgoj, previđen u vrtićima od jeseni 2014., u kojem se pokazuje i uči masturbacija …), ili ćemo obraniti budućnost naše djece".

Bila bi to više-manje smiješna i zaboravljiva epizodica da se u stotinjak škola (među 48.000 javnih, koliko ih ima u Francuskoj) navedenih dana nije uistinu i primijetio neodlazak djece u školu. Ono što se moglo u početku smatrati marginalnim fenomenom i pokušajem puerilnog zastrašivanja dovelo je, međutim, i do reakcije ministra obrazovanja Vincenta Peillona koji se priopćenjem obratio direktorima škole, pedagozima, nastavnicima i roditeljima da ne nasjedaju na manipulacije i laži ekstremista te da se u školama ne uči nikakva rodna ideologija, već jednakost svih prema načelima Republike.

Potrebna nužna doza dezintoksikacije

No ipak, "Dan nedolaska u školu" (kako se manifestacija službeno i prozvala, a izvor joj je, kako se dalo i pretpostaviti, u krajnjoj desnici) zgodno se upisuje u kontekst prošlogodišnjih prosvjeda protiv bračne jednakosti. Naime, ni majka-organizacija "Manif pour tous" ne krije više da je napokon pronašla novog neprijatelja,"rodnu ideologiju", nakon što je prošle godine izgubila bitku protiv istospolnih brakova.

Uostalom, za nadolazeći vikend pripremaju i novu seriju prosvjeda po francuskim i europskim gradovima i ne treba biti posebno pronicljiv da bi se zaključilo da će se povici protiv svježe identificiranog bauka"rodne ideologije" naći visoko na listi prioriteta prosvjednika.

U svijetlu serije anonimnih optužba, francuski mediji dali su si zadatak dekonstruirati gromoglasne kritike upućene obrazovnom sustavu. Le Monde ih , primjerice, naziva "sveraširenim fantazmama" protiv kojih je potrebna nužna doza dezintoksikacije.

Prva teza koja se nudi jest ona o "rodnoj ideologiji i društvu koje počiva na seksualnim orijentacijama koje postaju izvorištem prava i sloboda". U tom su predlošku dvije stvari neukusno i tendenciozno pomiješane. S jedne strane, nalaze se "rodne studije", sveučilišna disciplina mahom vezana uz američka sveučilišta koja se započela razvijati još šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Zastrašivanje lažima

Ne radi se, dakle, ni o ideologiji ni o političkoj teoriji, već o univerzitetskoj struji u kojoj se razvijaju bitno divergentna mišljenja i stavovi. S druge pak strane, u državnoj politici o jednakosti spolova često se spominju društvene uloge muškarca i žene, a u novije vrijeme djecu se podučava o rasizmu i homofobiji, također u sklopu jednakosti u društvu.

U alarmantno intoniram SMS-ovima poslanim roditeljima spominje se i obveza "rodnih studija" u školi, što nas dovodi do druge točke. U realnom svijetu, u sklopu učenja o jednakosti muškaraca i žena u društvu (jedno od temeljnih načela Unije koja zahtijeva od država članica da ga provedu u djelo, među ostalim i kroz obrazovanje) djecu se senzibilizira na jednakost i kroz snažne stereotipe o spolovima (primjerice,"žena kućanica"). To ni u kojem slučaju ne implicira da se "dječake preoblači u djevojčice" i slične bedastoće o obveznom predmetu "rodne ideologije" koje su francuski roditelji ovih dana mogli naći u porukama.

Treća točka programa "anti-genderovaca" jest da se djecu od najranije školske dobi uči brisanju razlika između dječaka i djevojčica i da se u konačnici teži ukinuti tipično ponašanje spolova. Ničega od toga nema u nacionalnom kurikulumu, a jedno što se može pronaći u pedagoškim dokumentima jest osvješćivanje djece o stereotipima, tako im se primjerice poručuje da nema sportova koji su rezervirani samo za ovaj ili onaj spol.

Zašto nam sve zvuči tako poznato?

Jedna od teza koja se mogla pronaći jest i ona da se djecu uči masturbaciji. Jedini izvor za četvrtu fantazmu jest izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije iz 2008. u kojem dvadesetak stručnjaka smatra da neformalni spolni odgoj nije dostatan djeci te da je potrebno uvažiti različitost diskursa kojima djeca i odrasli pristupaju seksualnosti. U tom stručnom izvještaju (a ne školskom programu) od sedamdesetak stranica šest puta se spominje riječ masturbacija te se podsjeća da i kod male djece postoji izvjesna forma 'autoseksualnosti'. Nema traga nikakvom ohrabrivanju.

U novom,"histeričnom napadu" (kako ga naziva Nouvel Observateur), nalazi se još niz veoma prostih aproksimacija protivnika "rodne ideologije" o tome da se kroz nju "promovira homoseksualnost", da se djecu izlaže sadržajima za odrasle pa tako i teza da se djecu, ni manje ni više, navodi na "promjenu spola", što je vjerojatno najbajkovitija ekstrapolacija koju se dalo pronaći. Zasad.

Dotična rasprava (ako je se uopće može takvom i nazvati s obzirom na hladno ignoriranje činjenica) nije samo francuska specifičnost. Domaće snage također ne gube vrijeme pa se "sve češće da pronaći i kod raznoraznih protivnika zdravstvenog odgoja. Tema je, doduše, još uvijek u povojima, i utopljena u domaćem folklornom amalgamu komunizma, marksizma, crkvenih doktrina, nacionalizma, …., no zapadni primjeri daju naslutiti njezinu skoru emancipaciju. Djelomičnu i uvjetovanu, kao i uvijek.