Nulte godine 21. stoljeća u Zagrebu obilježili su brojni i brutalni napadi na pripadnike i pripadnice LGBT zajednice. Ta se situacija konstantnog uličnog nasilja, zahvaljujući prvenstveno sustavnom angažmanu aktivistkinja i aktivista, proteklih godina značajno promijenila nabolje, no dva nova slučaja homofobnog nasilja - jedan na ulici a drugi u noćnom klubu Depo - sugeriraju kako bi se atmosfera u glavnom gradu Hrvatske za LGBT građane ponovno mogla preokrenuti prema svakodnevici obilježenoj zločinima iz mržnje i premlaćivanjima.

"Vraćao sam se doma nakon izlaska oko tri sata u noći. Zapravo je to bila djevojačka večer jednog lezbijskog para koji je planirao ubrzo sklopiti životno partnerstvo. Izašao sam iz taksija na križanju Svetica i Maksimirske ceste. Bio sam pripit, ali ne toliko da nisam svjestan što se oko mene događa.", započinje Frane priču o homofobnom incidentu koji je doživio 31. siječnja, u ranim jutarnjim satima.

"Pederu, zašto si mi mahao iz taksija?"

"Dok sam teturao iz taksija do haustora, koji je udaljen nekih stotinjak metara, netko je iza mojih leđa nešto počeo vikati za mnom. Isprva nisam obratio pažnju, no onda sam čuo da viče ‘Pederu, zašto si mi mahao iz taksija?!’. Bio sam zbunjen, jer nisam nikome mahao. Tip je bio viši od mene, imao je oko 180 centimetara i 90 kilograma, bio je kratko ošišan i imao kratku bradu, te je ubrzao prema meni. Izgledao je kao dečko iz kvarta i činilo mi se da je pijan. Zaustavio mi je i krenuo tu suludu priču kako sam mu mahao, a kad sam mu odgovorio da nisam, zamahnuo je otvorenim dlanom da me udari. Ja sam se izmaknuo tako da me udario u desno uho. Tad nam je prišao njegov frend, koji je zastao iza nas, valjda čekajući da vidi što će se desiti. Frend ga je zaustavio, rekao da me pusti na miru, a ja sam taj trenutak iskoristio da potrčim prema svom haustoru. Za par sekundi sam ušao unutra, a oni na sreću nisu išli sa mnom", prisjeća se Frane.

Pitao sam Franu kako je napadač mogao prepoznati da je on gej. "Bio sam vrlo stylish odjeven", odgovara Frane s ponosom, objašnjavajući da je na njemu vrlo vidljivo da je gej, te da je u tom smislu iznimno performativan ne samo odjećom, nego i govorom i gestikulacijom.

Tip je bio viši od mene, imao je oko 180 centimetara i 90 kilograma, bio je kratko ošišan i imao kratku bradu, te je ubrzao prema meni. Izgledao je kao dečko iz kvarta i činilo mi se da je pijan. Zaustavio mi je i krenuo tu suludu priču kako sam mu mahao, a kad sam mu odgovorio da nisam, zamahnuo je otvorenim dlanom da me udari. Ja sam se izmaknuo tako da me udario u desno uho

Nažalost, ovaj homofobni incident nije prijavio policiji. "Ušao sam u stan, sjeo na fotelju da pokušam shvatiti što se dogodilo, trebam li zvat' murju i slično, no onda sam jednostavno - zaspao. Cimerica me probudila u osam ujutro u sjedećem položaju, kad se vratila s tuluma. Onda mi je bilo kasno da zovem policiju.", kaže Frane.

Neugodno homofobno iskustvo su u petak navečer, 5. veljače, doživjeli Igor i Zoran (prava imena poznata autoru). Ovaj gej par je izašao plesati u klub Depo, smješten na Radničkoj cesti. Večer je išla dobro sve dok se partneri nisu odlučili malo slobodnije zaplesati i počeli izmjenjivati nježnosti na plesnom podiju.

"Par puta smo zaplesali tijesno jedan uz drugog, ali nije to bilo nešto posebno provokativno ili lascivno. U jednom trenutku sam primijetio kako jedan lik, koji je bio udaljen nekoliko metara, mrko bulji u nas dvojicu.", priča Igor o izlasku s dečkom koji je završio s poprilično lošim osjećajem u želucu.

"Ako ste pederi, da niste više ovamo dolazili"

"Prišao je Zoranu i pitao ga jesmo li nas dvojica pederi. Zoran nije htio komplicirati situaciju i rekao mu je da nismo. Taj se tip onda opet malo udaljio, ali je nastavio gledati u nas. Odjednom je do nas došla neka cura, koja nam je rekla kako jedna ekipa u klubu govori kako će nas tući jer smo gej te nas je odvela do zaštitara. Dok smo išli prema zaštitaru, taj što nas je stalno gledao je za nama dobacio ‘Ako ste pederi, da niste više ovamo dolazili’. Htjeli smo sve to jednostavno izignorirati i nastaviti plesati, ali su zaštitari odveli van i njih i nas, uz objašnjenje da bi 'moglo biti sranja'. Rekao sam da mi nismo tražili nikakvo sranje, ali je zaštitar odgovorio da treba pripaziti 'jer ima budala'. Ovih koji su nas htjeli tući je bilo trojica, imali su oko 20 godina.

Zaštitari su im jasno rekli da im ne pada na pamet da nešto pokušaju, a onda smo se svi vratili natragu klub. Ostali smo u Depou, ali nismo više plesali kao par, nego s leđima uza zid. Bilo nam je vrlo neugodno zbog svega toga i ponašali smo se opreznije. Malo nas je uhvatila i paranoja, pitali smo se hoće li nas ta ekipa koja nas je htjela tući jer smo gej dočekati negdje vani ili pratiti.", objašnjava Igor, koji smatra da nije fer što su on i njegov dečko morali cenzurirati svoje ponašanje zbog homofoba koji su tog petka bili u Depou.

Bilo nam je vrlo neugodno zbog svega toga i ponašali smo se opreznije. Malo nas je uhvatila i paranoja, pitali smo se hoće li nas ta ekipa koja nas je htjela tući jer smo gej dočekati negdje vani ili pratiti

"Zašto ta trojica koji su nas htjeli tući nisu dobili izgon iz kluba?", retorički se pita Igor. Zoran pak smatra da su zaštitari dobro odradili cijelu situaciju, a obojica su zahvalni djevojci koja je intervenirala kako bi se spriječio homofobni napad.

Kako se nakon intervencije zaštitara situacija donekle smirila, iako je ostavila gorak okus, Igor i Zoran nisu vidjeli potrebu zvati policiju.

Hoćemo li se vratiti na staro stanje uličnog terora?

Iako su oba homofobna incidenta prošla bez ozbiljnijih posljedica, ono što zabrinjava jest da podsjećaju na stanje u Zagrebu kakvo je bilo norma do otprilike 2010. godine. U prvom desetljeću ovog stoljeća LGBT zajednica je u glavnom gradu Hrvatske bila izložena sustavnim homofobnim napadima na ulici i u mjestima na izlazak, i to tijekom cijele godine.

Ljude se prebijalo, lomljene su vilice i nosevi, upadalo se na partyje i premlaćivalo, a sve bi većinom započinjalo homofobnim dobacivanjima. Sve to se promijenilo nabolje zahvaljujući angažmanu aktivista, koji su poticali žrtve homofobnih napada da ih prijavljuju policiji, a nakon početnih neugodnih iskustava i policija je sve zajedno počela shvaćati mnogo ozbiljnije, kao i pravosuđe, te su neki od lociranih napadača dobili i zaslužene zatvorske kazne.

Zašto ta trojica koji su nas htjeli tući nisu dobili izgon iz kluba?

Pitanje je predstavljaju li ova dva homofobna incidenta povratak starom stanju uličnog terora prema zagrebačkoj LGBT zajednici, koja je proteklih pet godina ostvarila nikad veću vidljivost u Zagrebu, kao i nikad veću razinu sigurnosti kad je riječ o kretanju ulicama grada i slobodnom uživanju u noćnom životu.

S obzirom da rastuću brutalizaciju hrvatskog društva, koja je u ovom trenutku kulminirala filofašističkim prosvjedom pred Agencijom za elektroničke medije, obilježenom stotinama onih koji su izvikivali "Za dom spremni", zapravo ne bi trebalo biti iznenađenje ako rašireni i od dijela struktura nove vlasti podržavan ili opravdavan govor mržnje i agresivna homofobija proizvede i zločine iz mržnje koji će uključivati mnogo gore od jednog šamara ili zastrašivanja u noćnom klubu.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

+2 # Krešimir Sivončik 2016-02-07 17:36
Pitanje se može postaviti i u ovom obliku:

Da li će zbog razloga sigurnosti biti uskraćena dozvola javnog okupljanja Pride povorci 2016.
Odgovori | Report to administrator
+2 # alexx 2016-02-17 23:32
Ja sam osobno bio dva puta cilj homofobnog napada i svaka dva puta sam ih prebio,znaci ljudi ucite se tuc.
Odgovori | Report to administrator
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.