Nakon 12 godina u "Hitnoj službi", dugogodišnjoj hit TV seriji, prošlog je mjeseca glumica i redateljica Laura Innes, dobitnica Emmyja, konačno odložila svoj stetoskop u svojstvu doktorice Kerry Weaver, stroge šefice i lezbijke.

Nakon što se u sedmoj sezoni, daleke 2000. godine, dr. Weaver zaljubila u psihijatricu Kim Legaspi (Elizabeth Mitchell), postala je lezbijski lik s najdužim stalnim pojavljivanjem u nekoj prestižnoj seriji. 

Za sedam godina koje provela kao deklarirana lezbijka, dr. Weaver je prošla cijeli niz tipično lezbijskih zapleta: od spoznaje da je lezbijka do priznanja kolegama i obitelji, zaljubljivanja u ženu vatrogasca (Lisa Vidal), rođenja njihovog djeteta, herojske smrti partnerice, teške bitke s njezinom obitelji za skrbništvo nad djetetom, konačno, otkrivanje nove ljubavi koja dovodi do njezinog odlaska iz bolnice i serije. Unatoč prilično stereotipnoj ulozi lezbijke-majke, "Hitna služba" nikad nije zaobilazila veze doktorice Weaver i otvorena naklonost prema njima bila je očita– nešto što se u najpopularnijim televizijskim serijama ne događa često. Nakon režiranja epizode Studio 60 on the Sunset Strip (emitirana 19. veljače) Innes je razgovarala s AfterEllen.com o svojoj pionirskoj ulozi u "Hitnoj službi", načinu na koji su gledatelji reagirali na njezino viđenje lika, i o idealnoj djevojci koju bi izabrala za dr. Weaver.

Ć: Vaš lik u "Hitnoj službi", dr. Weaver, najduže je prisutan lezbijski lik u nekoj prestižnoj seriji.
LI: Trebala bih dobiti neku nagradu za to, zar ne? (smijeh). Baš tako. Zar ne postoji neka Emmy kategorija za najduže prisutan lezbijski lik u nekoj prestižnoj seriji? Sigurna sam da je tako. I to je dobro.

Ć: Koliko ste vi doprinijeli razvoju lika i lezbijske fabule?
LI: Kad su mi prvi put spomenuli: "Mislimo uvesti lezbijski lik", rekla sam "Oh, OK, to bi svakako bilo zanimljivo i dobro iz mnogo razloga", a i dramaturški vrlo interesantno. Ispočetka, kad sam vidjela da se razvija privlačnost prema Kim (Legaspi) koju glumi predivna Elizabeth Mitchell, malo sam ustuknula jer mi se nije baš sviđalo kamo to ide.
Nije mi se činilo – prvotni scenarij nije bio dovoljno… kako da kažem, iznijansiran u vezi s objavljivanjem seksualne orijentacije, nije sadržavao postupnu opuštenost i tako to. Mislila sam da je trebao postojati duži proces navikavanja nje same na tu činjenicu da bi je mogla prihvatiti, ne bi mogla iz čista mira odlučiti "Hej, ja sam lezbijka", jer… kako sam pročitala, i kako su mi neki ljudi rekli … ako si u tim godinama i otkrivaš da si gay, treba ti neko vrijeme da to shvatiš.
A za nekoga poput Kerry, koja je napeta i drži do privatnosti… Stvarno sam smatrala da to treba biti iznenađenje i njoj samoj, da ga pokuša shvatiti i da provede dosta vremena ne uspijevajući ga prihvatiti. Mislila sam da, ako bude prolazila kroz sve to, na kraju će biti puno zanimljivije kad se na koncu deklarira kao lezbijka. Smatram da sam i sama poprilično doprinijela scenariju u vezi s objavljivanjem njezine seksualne orijentacije, njezinim nećkanjem, strahom i svim tim. Kasnije, kako se serija razvijala, ona je postala gay osoba i svako toliko je to dolazilo do izražaja, ali nije bilo presudno za cijelu priču. I onda se to ponovno intenziviralo kad je imala curu vatrogasca (Sandy Lopez, koju je igrala Lisa Vidal), i to je bilo dobro i zabavno. A zatim bitka za skrbništvo, što je onda opet utihnulo, kako to obično biva u televizijskim serijama – stvari se pojave pa nestanu. I konačno, tu je kratka veza s novom seksi curom (Courtney Brown, koju je glumila Michelle Hurd).
I tako… kako su godine prolazile, imala sam sve manje utjecaja jer, iskreno govoreći, bilo je sve manje događanja … pa se nije moglo ni puno doprinijeti. S jedne strane, stvarno mislim da je bilo prilike da se ta priča više uključi u seriju. Ali, znate, mislim da je to super…, iskreno mislim da ni NBC-u ni John Wells Productionsu nije nikad odano priznanje za ono što su napravili, što su u najpopularniju seriju na televiziji uvrstili lik koji je lezbijka. Mislim da nisu dobili odgovarajuće priznanje, jer se nije radilo o nekom super seksi, vatrenom komadu – radilo se o potpuno normalnoj osobi. Zato mislim da su njihove zasluge veće jer… nadam se da se ne zavaravam, ali vjerujem da je to utjecalo na način na koji ljudi misle i djeluju.

Ć: Kažete da niste bili svjesni što je sve bilo stavljeno na kocku u stvaranju ovakve priče dok se sami niste našli na mjestu producentice. Mislite li još da je tako?
LI: Da, svakako. čini mi se da nećete vidjeti likove iz Grey’s Anatomy da se deklariraju kao gay. Ali, mogli bi dovesti neki novi gay-lik. Mislim da je došlo vrijeme za to. To je serija koja ima dosta zanimljivih elemenata, ali mi se nekako ne čini da će itko od likova postati gay.

Ć: Dakle, mislite da ima razlike između novog lika koji je gay i postojećeg lika koji otkrije da je gay?
LI: Upravo tako. S dr. Weaver nije bilo jako teško jer su je ljudi svakojako doživljavali. Ona nije ono što bi se moglo nazvati miljenicom Amerike pa je bilo mjesta za ovo. Ali, mislim da u udarnoj seriji, gdje su osmislili romantične glavne likove, nećete vidjeti kako neki glavni lik odjednom otkriva da je gay. Jednostavno mislim da se to neće dogoditi. Trebalo bi, jer se tako događa u životu, a i dramaturški je zanimljivo, ali to je ipak veliki rizik, znate.

Ć: A taj rizik, mislite li da je financijski povezan s gledanošću?
LI: Pretpostavljam da je tako. "Hitna služba" je ustaljena serija i mislim da to nije utjecalo na njezinu gledanost. U biti, mislim da se i povećala jer je odjednom privukla cijelu grupu novih gledatelja. Smatram da se to pozitivno odrazilo na gledanost i da tome treba pridati više pažnje.
Sad je to sveprisutno, gay i lezbijski likovi na televiziji. Ali, poznati lik u popularnoj seriji koji obznani da je gay ili shvati da je gay, to je kao da imate nekoga poznatoga iz vlastitog života, primjerice dijete ili rođaka, i on/a odjednom kaže "Znaš što? Ja sam gay." Imate osjećaj tipa "o Bože, mislila sam da te poznajem, ali ne poznajem te više". I mislim da je za publiku to zapravo novo upoznavanje s tim likom i njegovo prihvaćanje.

Ć: Mislim da su producenti "Hitne službe" dali Kerry Weaver jednako toliko vremena da pokaže fizičku privrženost svojim partnericama kao i heteroseksualnim likovima u seriji. Je li ikad bilo oklijevanja kod odabira takvog tijeka događaja?
LI: Mislim da nije bilo oklijevanja. Bilo mi je drago da nisu oklijevali prikazati naš poljubac, ili, znate, bilo je par scena u kojima sam bila u krevetu s mojim curama. I tako to. Ako je i bilo oklijevanja, više se radilo o mojim godinama nego o činjenici da sam lezbijka. Nema baš puno serija u kojima vidite četrdesetogodišnjakinje u takvim scenama. Stoga mi se čini da su odlično obavili taj dio posla. "Hitna služba" ionako nije serija u kojoj seksi scene igraju veliku ulogu.
Smiješna je bila situacija u jednoj od novijih epizoda, kad sam s producenticom koja mi postaje partnerica trebala odglumiti veliki poljubac. A toliko dugo je prošlo od zadnjeg puta kad sam poljubila partnericu u seriji da sam pomislila: "O, joj, moram se sjetiti da danas na set ponesem osvježivač daha".
I nisam više ni mislila o tome, odradile smo tu scenu i sve je prošlo dobro. Ali, sljedećeg dana su ljudi to komentirali, primjerice u školi moje kćeri (netko je rekao): "Joj, vidjeli smo te kako ljubiš ženu na televiziji!" Nekako jednostavno zaboraviš da nekim ljudima – više njih nego što mislimo – to predstavlja veliku stvar. To ih nekako… sledi. čak I fine, liberalne ljude. A ja to zaboravim.

Ć: Vjerojatno ste svih ovih godina primili puno različitih reakcija gledatelja, bilo lezbijskih bilo heteroseksualnih. Kako su se te reakcije mijenjale tijekom vremena?
LI: Kao i s drugim stvarima, ljudi se na sve naviknu. Primjerice, u početku je valjda većina reakcija koje sam dobila došla od heteroseksualaca – mislim na potpune strance – i to tipa "o, ona nije stvarno lezbijka". Kao, to je samo njezin mali eksperiment i jednog dana će se probuditi i naći pravog frajera.
To mi je bilo prilično znakovito, jer takve stvari vjerojatno ljudi prolaze u stvarnim životima kad obznane da su gay. Netko će im reći: "Pa, možda je to samo neka faza kroz koju prolaziš." Ne bih rekla da su ljudi – prema meni izravno ili u pismima koja sam dobila – iskazivali mržnju ili išta slično. Ali, bilo je tu… podvojenosti i nekakve želje da izazivam takve osjećaje, što je još i gore, znate. To je kao "o Bože, je li ti stvarno stalo?", "utječe li zaista to na vaše mišljenje o meni?" To se činilo jako prisnim, jer je suptilnija vrsta razlike. Svakako, primila sam tonu pisama… ljudi su mi prilazili i govorili – u Los Angelesu i drugim dijelovima zemlje – o velikoj podršci I entuzijazmu. Dobila sam tonu pisama od ljudi koji su mi u njima rekli "Ohrabrila si me da priznam kako sam gay.", a ja sam pomislila "O, Bože , nadam se da će sve dobro proći." (Smijeh.) To je izgledalo kao da sam odgovorna, ali s druge sam se strane zbog toga dobro osjećala.

Ć: To je odlično. Kerry Weaver je imala puno izazova s kojima je trebala izaći na kraj. Imala je fizički hendikep, deklarirala se kao lezbijka, izlazila je s Latino ženom vatrogascem koja je kasnije poginula, proživjela je bitku za skrbništvo…
LI: Znam, osjećam da sam neupućena. Što će se dogoditi sljedeći tjedan? Hoće li me pregaziti kamion ili što?

Ć: Jeste li se ikad osjećali kao ikona za manjine? (Smijeh.)
LI: I te kako. Bilo je, kao, Bože, je li moguće da se sve događa baš ovom liku? Jer, to je sredovječna, hendikepirana lezbijka. Dobila sam tri manjinske kategorije u jednom liku. Da, baš sam se tako osjećala, uza sve to volim taj lik jer je hendikepirana i nitko ne zna što je u pitanju, a i sva ta previranja su bila zabavna. A i bila je netko tko se nije gotovo nikad samosažalijevao. Imali smo nekoliko epizoda u kojima si je dala oduška, ali uglavnom je bila oštra, zabavna, pametna i uvijek jako, jako, jako dobra u svom poslu. I to je sve učinilo pitkim. Ona nikako nije bila cmizdrava hendikepirana gospođa, već više od onih "makni mi se s puta I pusti me da radim svoj posao". U svakom slučaju, meni je – dramaturški, a i kao osobi – bilo divno tumačiti lik koji je prolazio taj period spoznaje, priznavanja samoj sebi i prihvaćanja onoga što ona jest, jer mislim da je to metafora za bilo koga. Samo stati i zamisliti se: "čekaj malo, tko sam ja i kako želim živjeti vlastiti život?" To zahtijeva određenu količinu hrabrosti i dubokog promišljanja, i meni se taj dio svidio. A kao glumici, bilo mi je zabavno to odglumiti na pravi način.

Ć: Što mislite o načinu na koji je dr. Weaver napustila seriju?
LI: Dakle, kad su mi došli s tom idejom i kad smo razgovarali o kraju, rekla sam: "Samo ne bih htjela umrijeti." Nisam htjela… obrijati glavu, rekla sam im da jednostavno ne želim nikakvu veliku tužnu situaciju. To ne želim. A i izgledalo je presrcedrapateljski. Bilo bi "o Bože, ubili ste staru gospođu". (Smijeh.) I rekla sam im da bih željela da bude kratko. Ne želim da se to razvlači, nego da ona ode nekako sa stilom. I također sam im rekla da bi trebala biti u vezi, tako da izgleda da joj dobro ide.
Uza sve to, osjećala sam se nekako prikraćenom. (Smijeh.) Ali, mislim da je to bilo zato što je to dinamična serija i puno je ljudi otišlo. Nisam znala kako će to sada napraviti. Stvarno sam ih tjerala da svršetak naprave jednostavnim, ali neki ljudi su mi znali reći: "Isuse, to je bilo tako brzo." Prošlo je skoro neopaženo. A i nisam puno radila na promociji toga. Valjda sam samo htjela da se taj kraj izvede bez previše halabuke.

Ć: I, je li ona još sa svojom zadnjom curom Courtney?
LI: U mojoj mašti jest. (Smijeh.)

Ć: Hoćete li se ponovno pojaviti u seriji?
LI: Nešto se o tome govorilo, ali ništa još nije napisano. Vidjet ćemo, ne znam. Rekli su mi da je jedan od razloga zašto su stvar ovako riješili taj da imaju potencijala za neki povratak, za neke novosti ili… dokumentarac, ili nešto o promjenama u bolnici. Dakle, to je tako napravljeno da se ne zatvore sva vrata za povratak, ali ja ne znam. Mislim da je dosta toga neodređenoga u vezi sa serijom. Definitivno će se snimati još godinu dana, a mislim i duže jer je gledanost dobra.

Ć: Stvarno je zadivljujuće da je serija još tako popularna, nakon tolikih godina.
LI: Znam, nevjerojatno je. Predivno. I radi se o nevjerojatnoj grupi ljudi – baš predivnim ljudima.

Ć: Upravo ste završili režiju jedne epizode Studio 60, je li tako?
LI: Da. Zapravo, odavde idem u montažu, završiti uređivanje te epizode… I bilo je zaista zabavno. Super zabavno.

Ć: Imate li ikakvih povjerljivih informacija hoće li Studio 60 opstati još godinu dana?
LI: Pa, nemam nikakvih povjerljivih informacija. Nadam se da hoće jer sam se dobro zabavila i isto tako mislim da je serija sve bolja i bolja, i pronalazi svoje mjesto. Osjećam da hvataju ritam i bit serije. I zato se nadam da će im dati šansu da nastave snimati.

Ć: Kad biste mogli spojiti Kerry s bilo kojom od njezinih prošlih ljubavnica, koju biste izabrali i zašto?
LI: O, zaboga, koju bih izabrala i zašto? Vjerojatno bih za sebe izabrala Lisu Vidal, ali mislim da je publika više voljela Kim Legaspi. Ona je bila glavna. Dobili smo dosta reakcija na Kim i Kerry. Još negdje imam seriju razglednica koju nam je poslao netko tko je Kim i Kerry predstavio kao male Barbike, u različitim pozama. Ništa nepristojno, nažalost, već samo shopping, sunčanje – pa sam promislila da bi me publika radije vidjela s Elizabeth Mitchell. Ali, ona je sada prilično luda u Izgubljenima, pa ne znam. Nekako je zastrašujuća. (Smijeh.) Kao neka luda kirurginja. Ja bih za sebe izabrala Lisu Vidal, znate, vatrogasna priča. (Smijeh.)

Ć: Svidjela vam se vatrogasna priča?
LI: Da. (Smijeh.) Sviđa mi se vatrogasna priča. Uvijek sam govorila da ona (Kerry Weaver) mora biti dobra u krevetu jer su joj sve cure tako zgodne.