-
Objavljeno: 20. travnja 2005.
Drugi naslov ovotjednog LezboCosma mogao bi biti i "Proljetni umor" jer je upravo to razlog kašnjenju – autorica je neizlječivi meteoropat (meteoropatkinja?) i tako. Uglavnom, morala sam se požaliti, ali krenimo ipak na temu.
No... ruku na srce, likovi su plošni, priča je puna rupa i nelogičnosti, a na trenutke čak i dosadna. Dijalozi su prosječni, loše obrađenih klišea i glumica ima na tone. Zapravo, da je riječ o nekoj drugoj, konvencionalnoj seriji, ne bismo je ni primijetile, osim ako bi nam bilo jako dosadno.
Pa zašto nam je onda L Word tako super?
Dopustite mi da se ovdje prisjetim jednog prošloljetnog ženskog druženja, a razlog okupljanja je, jasno, bio L word. Bijaše to preddeeselovsko vrijeme kad su se epizode pržile tko zna gdje i do nas stizale tko zna kojim putevima, za razliku od danas, kad smo, kako vidim, prilično up to date s epizodama koje su tek jučer gledali tamo preko bare.
Uglavnom, ispostavilo se da je posuditeljica uspjela ogrebati disk ili ga već nekako unerediti do negledljivosti, a onda je naša domaćica to krenula nešto prepržiti, konvertirati, pa se onda komp spajao na nekakav sporedni televizor iz spavaće sobe jer ovaj nije bio kompatibilan... uglavnom mi je jako teško predočiti sve te uložene sate i (fizičku) energiju koju su neke od nas (okej, njih!) uložile u to da bismo pogledale dvije epizode serije koju sam gore okarakterizirala kao, blago rečeno, mlaku.
Filmska i televizijska povijest je prepuna raznih ljubavnih filmova, romantičnih komedija i kojekakvih serija ljubavne tematike, ali gotovo uvijek na relaciji žena-muškarac. Na čitav niz njih smo šmrcale zamišljajući naše vlastite sretne svršetke i/ili vjenčanja u bijelom.
Uz vječni, već pomalo dosadni kvač: mi imamo cure, pa onda ništa od svadbe i suza radosnica naših majki. Osim toga, sumnjam da bi vas otac odveo do oltara pred kojim čeka nevjesta u bijelom. No, maštanje je legitimno i dozvoljeno te je takvo stanje potrajalo desetljećima i godinama. U svemu tome bi se tu i tamo pojavio neki lezbijski ili gej lik, ali uglavnom u sporednim ulogama, posve nevažnim za priču, a onda se dogodila revolucija - The L Word!
Ni sama ne znam kako je točno glas o toj seriji došao do ovih naših prostora, ali proširio se kao šumski požar, a vrlo kratko nakon toga svaka je lezba koja drži do svog ugleda slinila za Shane i Marinom, strahovala za Tininu trudnoću i nervozno iščekivala da se ona glupa Jenny konačno odluči za nekoga.
Tu se automatski nameće pitanje – jesmo li bez kriterija?
Mislim da ne, već je prije riječ o tome da je L word ipak prva, i zasad jedina, prava serija – s nekoliko sezona – u kojoj su glavni likovi lezbijke, u kojoj su glavna tema njihove (ljubavne) priče pa čak i problemi oko coming-outa, roditeljstva, identiteta, prijateljstava i svakodnevice... To je prva prava serija s puno lezbijskog seksa, s happy endovima i storijama žena s kojima se konačno možemo (bar djelomično. jer L.A. je ipak na drugoj planeti) poistovjetiti, bez i najmanje potrebe za prilagodbama naših maštanja, a mnogima od nas to je pravo olakšanje i sasvim dovoljnan razlog da postanemo njezine vjerne obožavateljice. Drugim riječima, konačno smo na celuloidnoj vrpci prepoznale probleme i priče s kojima se i same susrećemo, u seriji koja govori našim jezikom. Uostalom, to je i prva prava lezbijska serija koja se gleda na nekoliko kontinenata.
Dakle, to je to, ukratko. Zaključila bih svoje misli željom da godine koje slijede donesu bar još nekoliko lezbijskih serija i priliku za pomalo bahato biranje i prepirke koja je dobra a koja ne, i sve to na nekoj od domaćih televizija.
Dotad uživajmo u drugoj sezoni uz nadu da će treća ipak biti bolja :). Već smo razmažene? Znala sam da nije stvar u kriterijima.