Ovogodišnji izbor za pjesmu Eurovizije, kao i uvijek, bio je preprogramiran i uspavljujuć, no ostavlja čak zrnce žalosti jer očiti favorit nije poslan u Rotterdam. Nakon prošlogodišnjeg izdanja koje je bilo toliko loše da se nije moglo ni svrstati pod treš, Dora se više-manje upristojila i vratila stazama dosade.

Kroz program uzbudljiv kao Prizma: multinacionalni magazin proveli su nas nepoderivi Duško Ćurlić i Mirko Fodor te dvije odnedavno omiljene voditeljice Doris Pinčić Rogoznica i Zlata Mück Sušec, "mlade, oku ugodne i širokom, raznolikom gledateljstvu prihvatljivih obiteljskih situacija", kako im je tepala Gloria u članku koji je, začudo, skinut s online izdanja tog časopisa.

Iskusnim estradnjacima također se učinilo da je Dora the place to be

Iako nam je neizmjerno nedostajala Kim Verson, i ove smo godine počašćeni nizom zvijezda u vječitom usponu koje se nadaju da će ih upravo Dora lansirati na vrh ljestvica. Bojan Jambrošić, vjerojatno prilijepljen za mikrofon još od lanjskog debakla, neizostavno je vrištao mudroslovice o ljubavi, u kompleksnoj koreografiji fantastično dižući ruku po ruku uz stih: "Ruka u ruci do beskraja."

Jure Brkljača u Europu bi se uputio sjedeći na stolcu s gitarom moljakajući neznanu djevojku da ga nazove. Laska li Brkljači što već s 25 godina zvuči i izgleda kao Ibrica Jusić, samo što mu je umjesto psa scenski rekvizit žena koja također tobože mlatara po gitari, ne znamo, ali s ovom se pjesmom ne bi daleko vinuo ni na ljetnom tulumu uz roštilj.

Najveća je enigma Nikola Jamiroquai Marjanović koji se predstavio bezličnom soul funk pjesmom "Let's forgive", što mu, nažalost, nisu oprostili ni publika ni žiri. Pjesma Marina Jurića Čivre, evidentan plagijat precijenjenih Tame Impala, čak je i mogla biti radijski hit da je pjeva netko drugi – Čivri je, činilo se, strahovito neugodno što ga je kamera zabilježila u toj pop rock formi pa se njegovo pjevanje jedva i moglo čuti.

Naravno, Dora nam je omogućila i spektakularne nastupe iskusnih estradnjaka kojima se također učinilo da je Dora the place to be pa su se i oni malo (ali, zaista, jako malo) potrudili i prijavili. Elis Lovrić posegla je za živom etno "Jušto", međutim, činilo se kao da se muči uz tekst i koreografiju pa je nastup bio slabiji negoli je mogao biti.

Šamanski performans u vrtnom centru

Iz iste su etno škrinje zagrabili i Matija Čerina te Alen Vitasović pjesmom "Da se ne zatare". U trenucima kad je Vitasović stajao sa strane, pjesma je čak i dobro funkcionirala kao komad nabrijanog electro etna, ali onda bi se on ubacio režeći na sve one koji bi se usudili zapustiti narodne običaje i party je bio gotov.

Legendarna Zdenka Kovačiček pokušala je oživjeti šezdesete i hipi pokret, ali pjesmu su, ruku na srce, iznijeli bek vokali, dok je Zdenka tek nekoliko puta vrisnula kao ranjeni albatros.

Vrijedi istaknuti još dva nastupa. Svojom tribalnom, ekološkom pjesmom "Zovi ju mama" istakla se, na ovaj ili onaj način, Aklea Neon. Upozorivši na klimatske promjene, Aloa, ovaj, Aklea uprizorila je neshvatljivu scenografiju s pultom punim bilja, a sve je izgledalo kao vrlo neobičan šamanski performans u vrtnom centru.

Ipak, kao što je duhovita tviterašica istaknula, odštetu zbog duševnih boli trebalo bi zatražiti zbog Lorenza, Dina Purića i Repera iz sobe koji su se, jedini, silno zabavili pjevajući "Vrati se iz Irske", "pjesmu" koja je ciljala da bude novi Vojko V, ali je u stvarnosti nadmašuju čak i srednjoškolski skečevi.

Kedžo, zna se koja je jedina pjesma o divljem vjetru koja savršeno reprezentira pravu, čistu Hrvatsku

Od početka je bilo jasno da postoje tri favorita – Indira s "You Will Never Break My Heart", orijentalnom energetskom bombom, Mia Negovetić s modernom pop dosadom od "When It Comes to You" i Damir Kedžo s pjesmom "Divlji vjetre", koju bismo, osobno, automatski diskvalificirali jer se zna koja je jedina pjesma o divljem vjetru koja savršeno reprezentira pravu, čistu Hrvatsku.

Na žalost, ista ta uvreda dinarskoj rasi pobijedila je na sličan način kako je lani i Roko Blažević. Odnosno, iako smo lani poslali bezličnu pjesmicu o uzbibanim emocijama umjesto Nižetićev epileptični "Brutalero" i epski se zafrknuli, i ove smo godine poslali pjesmu koja je od Rokove bolja samo po tome što Kedžo ne nosi krila umjesto autoritativnu Indiru koja bi refrenom utjerala publici strah u kosti i naprosto je natjerala da glasa za nju.

Kad smo kod Roka Blaževića, valja istaknuti da nam se tijekom poluvremena predstavio svojom novom pjesmom koju je također napisao Jacques. Dame i gospodo, pjesma se zove – "Krila"...

Zaključno, razmetna kći Dora i ove je godine razočarala na svim planovima, a Crol vas, do spektakla u Rotterdamu, sve pozdravlja uz standardni apel da se prestanemo natjecati na Euroviziji, a ako već moramo, tamo pošaljemo Lidiju Bačić.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.