"Mame u Mami" jučer su se uspješno održale po treći put, pred pedesetak gostiju i predstavnika Zagreb Pridea.

Prošle je godine u diskusiji sudjelovalo osam mama i jedan tata, a ove je godine nekoliko zainteresiranih roditelja moralo propustiti ugodno druženje zbog privatnih obaveza. Ipak, organizatori su uspjeli okupiti mame od prošle godine i dvije nove. Kao uvod u edukativno i ugodno druženje puštena je hrvatska verzija spota “Fuck You” Lily Allen. Nakon toga je uslijedilo predstavljanje novih mama, koje su odavna slutile za svoju djecu da su gej, ali im je trebala i njihova osobna potvrda.

Rasprava je bila neizbježna nakon što su neke mame ispričale svoja iskustva s outanjem njihove djece, dogodovštinama koje imaju tijekom godine zbog toga što su medijski eksponirana i slično. Većina se složila da je homoseksualnost normalna i uobičajena kao i heteroseksualnost te da se druge ne bi trebala ticati nečija seksualna orijentacija. Za roditelje koji zbog toga svoju djecu izbacuju iz kuće nisu imale lijepih riječi jer one takvo što ne mogu ni zamisliti.

"On/a je moje dijete i ja je/ga volim i uvijek ću biti tu za nju/njega bez obzira na sve", jednoglasno su se složile.

Prihvaćaju partnere/ice, ali poljupce već teže

Iako znaju za svoju djecu, neke mame ipak još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da njihove kćeri ili sinovi pred njima izmjenjuju nježnosti sa svojim partnerom/icom . Razlog su ponajviše mlađi članovi obitelji kojima bi to bilo teško objasniti, a neke mame još naprosto nisu na to spremne.

Nakon što su nove mame iznijele svoje dojmove na nove spoznaje o svojoj djeci, zaključilo se da su reakcije “starih” i novih mama na te vijesti bile slične – Gdje sam pogriješila? Zašto baš ti? Drago mi je što si rekao/la itd, a gotovo svaka od njih susrela se s nedoumicom treba li reći ocu i kako će on reagirati.

Strah od budućnosti i reakcija okoline

Ono što sve mame najviše muči jesu okolina i sredina u kojoj živimo, jer uglavnom nema razumijevanja i tolerancije za različitosti, a to je ujedno i njihov najveći strah. Osim što se boje negativnih reakcija i problema koje bi njihova djeca mogla u budućem životu imati, strah ih je i nasilja.

Ta, svima njima zajednička nelagoda, najbolji je pokazatelj koliko je potrebno raditi na postizanju jednakosti i strogom provođenju zakona. Jednako tako bolno ukazuje i na glavni problem LGBTIQ osoba u Hrvatskoj – a on nije u nama, već u ljudima oko nas koji nisu spremni ni prihvatiti, ni tolerirati one koji svojim načinom života odskaču od uobičajenih normi, a neki od njih zbog toga spremni su na verbalno i čak fizičko nasilje.

Roditeljski aktivizam

Zato mame podržavaju njihovu medijsku eksponiranost jer netko ipak mora biti hrabriji i odlučniji. Neke su se mame pitale, nakon što su vidjele svoje dijete u medijima, “Zašto baš ti moraš biti na svakoj naslovnici, na svim portalima, u spotovima?”, ali su ipak prihvatile da to tako mora biti i nose se s time na najbolji mogući način – razgovorom i educiranjem drugih roditelja, prijatelja, rodbine itd.

Tako se rađa jedna nova vrsta "roditeljskog aktivizma" koji je od neprocjenjive važnosti za zajednicu, a koji je prije nekoliko godina bio gotovo nezamisliv.

'Napušteni' roditelji

Jedan od sudionika diskusije dao je odličan komentar na outanje i odnos roditelja i djece.

Naime, neki od nas postavljaju prevelika očekivanja od roditelja, pa tako samo izjave da su gej i odluče napustiti obitelj, preseliti u veće mjesto, živjeti s partnerom/icom i viđati roditelje jednom tjedno ili manje, a oni se s tom spoznajom moraju nositi kako znaju i umiju, najčešće prepušteni sami sebi i okolini koja, naročito u manjim sredinama, može biti okrutna. Ta se okrutnost najviše manifestira šutnjom i ignoriranjem tema koje se tiču njihove djece, što može biti bolno. U takvim slučajevima roditelji su manje-više prepušteni sami sebi jer nemaju s kim razgovarati i ne znaju gdje potražiti pomoć. Naime, postoje samo dvije knjige na hrvatskome koje govore o toj temi, a to je daleko od dovoljnoga.

Pomoći roditeljima da prihvate

Bitna je komunikacija unutar obitelji i otvorenost po pitanju homoseksualnosti jer se odlaskom od doma stvari se ne mogu promijeniti nabolje same po sebi. Zadaća djece definitivno jest pomoći roditeljima u procesu prihvaćanja i razumijevanja, otvoreni razgovori i strpljivost.

Jedna od tema bila je i Pride koji se sutra, 19. lipnja, održava u Zagrebu. Neke od mama su aktivne i po tom pitanju te će i ove godine sudjelovati u Povorci ponosa, zajedno sa svojom djecom i njihovim prijateljima. Druge još nisu spremne, no uvjerene su da će s vremenom napraviti i taj korak.

Jednom godišnje premalo

"Mame u Mami" svakako bi se trebale održavati češće, složili su se svi nazočni, jer svaka takva diskusija golem je korak naprijed, kako za roditelje, tako i za njihovu djecu. U iskrenom i opuštenom razgovoru uče jedni od drugih, artikuliraju svoje strahove, nedoumice i probleme, upoznaju se, i roditeljima koji dolaze po prvi puta pokazuju da nisu sami.

Takvi roditeljski "iskoraci" pokazuju njihovu ljubav prema djeci, volju da nauče sve što ne znaju te, u konačnici, pomažu u ostvarivanju obiteljskoga sklada i iskrenog odnosa kakav bi svaki roditelj sa svojim djetetom trebao imati.

Za one koje muči vječno pitanje “Kako reći starcima da sam gej?”, mogu se obratiti savjetovalištima u udrugama Kontra, Iskorak (Zagreb), Domine (Split), Lori (Rijeka), na portalu gay-u-obitelji.com te u Ženskoj sobi u Zagrebu.