Gej muškarac i heteroseksualna žena u braku žrtve su društva koje silom nameće heteroseksualni brak kao normu.

Nedavno je liječnica iz Delhija počinila samoubojstvo kad je saznala da joj je suprug gej, a u oproštajnom pismu napisala je kako je trpjela psihičko nasilje. Koncem prošle godine, zubarica iz Bangalorea , saznavši da joj suprug ima odnose s drugim muškarcem, pokrenula je sudski postupak. Ova dva slučaja ukazuju na probleme brakova između homoseksualnog muškarca i heteroseksualne žene.

Primjeri su to koje je u komentaru za The Hindu iznio indijski odvjetnik Gowthaman Ranganathan, koji zastupa žene žrtve obiteljskog nasilja te sudjeluje u kampanjama za prava LGBT osoba.

"Suosjećam sa ženom u takvom braku koja je lišena seksualne intimnosti te izložena okrutnosti, no i s muškarcem, koji mora skrivati svoju seksualnost zbog osude javnosti", kaže indijski odvjetnik.

Bio gej ili ne, brak je obavezan zbog "društvenog značaja"

U ovim slučajevima, oboje, i žena i muškarac, žrtve su kulture u kojoj se od ljudi očekuje da se vjenčaju, odgoje djecu, steknu imovinu i nastave obiteljsku lozu. Gowthaman Ranganathan smatra da je za ženu brak s homoseksualcem ogroman emocionalni pritisak, pogotovo u kulturi gdje je žena uvijek kriva, Ukoliko nema seksualne intimnosti, žena krivi samu sebe, ako nema djecu, opet krivi sebe. To rezultira jako niskim samopouzdanjem i dovodi do mentalnih i emocionalnih oboljenja.

Još je gore ako postoji i fizičko i mentalno nasilje od strane supruga ili njegove obitelji. Iako postoje zakoni protiv ovakvog nasilja, treba puno vremena dok ga sama žena prepozna i prizna, odnosno zatraži pomoć. U većini slučajeva, dok žena traži pravnu pomoć, njezina psiha i zdravlje već su nastradali.

I muškarci, bili gej ili ne, također su prisiljeni oženiti se. Brak tu ima malo veze sa seksualnošću, njegova svrha je društveni značaj, nikad osobni. Primjerice, ukoliko se gej muškarac auta, roditelji će mu dogovoriti brak uz savjet da zadovoljstvo traži "sa strane". Muškarci su također suočeni s prijetnjom da budu odbačeni i razbaštinjeni od strane svojih obitelji ukoliko ne udovolje obiteljskim zahtjevima i željama.

Također, zakon je protiv gej muškaraca, tj. Paragraf 377 zakona kriminalizira određene seksualne aktivnosti. Ovaj zakon kriminalizira samo određene seksualne aktivnosti, no ne osobu ili njezinu seksualnu orjentaciju. Dakle, nitko ne može biti optužen jer je gej. Napredak je postignut 2009. godine presudom Visokog suda u Delhiju prema kojoj je Paragraf 377 zakona proglašen lošim.

Brak diktiraju heteronormativnost i patrijarhat

Sve što je postignuto nakon 2009 i dalje vrijedi – LGBT osobe, njihove obitelji i supružnike/ce treba ohrabriti da se bore. Strah od progona temeljem Paragrafa 377 i dalje postoji, i treba sve poduzeti da ga se promijeni. Treba isticati da su i gej muškarac i hetero žena u braku žrtve društva u kojem je heteroseksualnost norma.

Međutim, treba napomenuti kako cisrodni, gej muškarac uživa neke privilegije koje niti hetero muškarac niti lezbijka nemaju. Iako u braku, on ima ekonomsku neovisnost i dovoljno fizičke neovisnosti da održava odnose izvan braka. S druge strane, ženina autonomija je sužena brakom, i ako je u lošem braku, u dvostruko je nepovoljnom položaju. Još je gore lezbijki u braku s hetero muškarcem.

U cilju rješavanja problema koji nastaju u ovakvim brakovima, treba prvo preispitati brak kakvim se smatra danas. Ideal braka kakav treba biti nametnut je sociokulturnim normama te zaobilazi osobu i njezine želje. Brak diktiraju heteronormativnost i patrijarhat, ne ostavljajući prostora za pojedince.

Situacija se pogoršava institucijom prisilnog braka, koji ne ostavlja prostor za razgovor između muškarca i žene. Rodne uloge su unaprijed određene, kao i razlozi za brak. Ovaj set pravila ide u korist muškarca, stavljajući ga u poziciju moći i privilegiranosti u bračnim odnosima, a na štetu žena. Problem prisilnih brakova za gejeve srodan je problemima bilo kojeg prisilnog braka.

Dakle, zaključuje Ranganathan, potrebno je preispitati brak per se, te preispitati ideale transparentnosti, komunikacije i iskrenosti od samog početka.