Psihologinja Jasminka Juretić govori o tome zašto se djeca češće odlučuju o svojoj seksualnoj orijentaciji obratiti majci, rezultatima istraživanja o tome kako bi hrvatski roditelji reagirali da im je dijete gej, te daje niz korisnih savjeta roditeljima gej djece.

U intervjuu za Novi list psihologinja Jasminka Juretić, pričala je, među ostalim, o roditeljskoj ulozi u razumijevanju istospolne orijentacije djece. Dr. Juretić je i stalna stručna suradnica udruge LORI, te viša asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci.

"Majke to bolje prihvaćaju, tatama se uvijek kaže kasnije"

Govoreći o tome je li homoseksualnost djeteta lakše prihvatiti majkama ili očevima, kaže:

"Istraživanja su pokazala da u društvu postoji različito viđenje ženske i muške istospolne seksualne orijentacije. Ljudi često znaju reći: 'to je faza, to će proći'. Možda neke osobe i imaju fazu eksperimentiranja u seksualnim ponašanjima, ali jedan dio ljudi jest istospolne seksualne orijentacije. Majkama je to lakše prihvatiti jer one lakše prihvaćaju i ostalo. U većini slučajeva imaju tu zaštitničku ulogu prema djetetu te ga stoga čuvaju, dok je očevima teže.

To su pokazala i naša istraživanja u kojima se mladi češće odlučuju o svojoj seksualnoj orijentaciji prije obratiti majci nego ocu, a pokazalo se i da majke to bolje prihvaćaju od očeva. Govorimo, dakako, o nekakvom prosjeku. Tatama se uvijek kaže kasnije, pazi se da tata bude dobro raspoložen. Roditeljima je ponekad teško prihvatiti i djetetov odabir studija ako se jako razlikuje od njihovih želja, a kamoli nešto tako intimno kao što je ovo pitanje. Ponekad je to ljudima na razini traume. Sve ovisi o stavovima. Zna se dogoditi da potjeraju dijete iz kuće ili da ga verbalno i fizički zlostavljaju i da mu onemogućavaju bilo kakvu podršku i razumijevanje".

Dr. Juretić stoga roditeljima savjetuje "da čuvaju svoje dijete, da ga ne osuđuju, da pokušaju razumjeti da mu nije jednostavno živjeti u svijetu gdje smo kao 'svi' heteroseksualni i u kojem se očekuje ispunjavanje nekih društvenih normi".

"To nije nimalo jednostavno, posebno ne mladoj osobi. Ti se procesi događaju u osjetljivoj fazi života kad čovjek otkriva i vlastiti identitet, i vlastitu seksualnost. U adolescenciji su svi ranjiviji, a onda još i taj 'dodatak' može značajno otežati priču. Određeni broj ljudi u tom razdoblju doživi neke psihološke poteškoće jer im je teško suočavati se s čitavim nizom prepreka. Zamislite da se osjećate sami na svijetu i da osjećate da su svi protiv vas, da su svi ostali drugačiji. Dobro je imati prijatelje ili neku blisku osobu, nekog rođaka ili rođakinju koji razumije", kaže dr.Juretić.

Istraživanje pokazalo da bi brojni roditelji bili "tužni, žalosni i razočarani" gej djecom

Ističe kako je roditeljska podrška od iznimne važnosti "jer ima zaštitnu ulogu u tome da se osoba osjeća dobro, da ima samopouzdanja", te poručuje kako je "bitno djecu odgojiti da budu odgovorne, samostalne osobe s dobrim samopouzdanjem, neovisno o tome koja je njihova seksualna orijentacija".

Što se tiče savjeta roditeljima, kako da se ponašaju i kako da prihvate činjenicu da im je dijete homoseksualne orijentacije, dr. Juretić kaže kako je "coming out" proces "koji se odvija bez obzira koliko se odvijao na intimnoj razini svake osobe istospolne seksualne orijentacije, događa se i roditeljima".

Događa se da roditelji ponekad i sami shvate da njihovo dijete nije heteroseksualno, a ponekad im to dijete samo kaže i tada je, kaže dr. Juretić "nužno da svoje dijete saslušate, da čujete što vam ima reći, objasni kako se osjeća i da ga ne napadate".

Otkrila je i kako je istraživanje na našoj populaciji na temu što biste učinili kad biste doznali da vam je dijete istospolne seksualne orijentacije pokazalo kako je dobar dio ispitanika rekao "da bi bili tužni, razočarani, da bi bili jako žalosni zbog toga što im je dijete reklo to što jest", o čemu je rekla:

"Bez obzira koliko su to očekivane emocije za jednog roditelja, s obzirom da svi očekuju da će dijete ići nekim uobičajenim putevima, važno je da u tim trenucima ne napadate vlastito dijete. Razumljivo je da roditelju to može biti strašno teško čuti, da mu može biti jako neprihvatljivo i da je jako teško prihvatiti to nešto drugačije, ali je neizmjerno važno da u razgovoru ne dođe do verbalnog i fizičkog napada. Iako znam da nije uvijek tako, dijete bi se u vlastitom domu trebalo osjećati sigurno.

Ako te roditelj ne prihvaća, jako je teško vjerovati da vrijediš ljubavi i prihvaćanja. Ako se kao roditelj osjećate žalosno, tužno, onda to recite vlastitom djetetu, recite i da ne razumijete u potpunosti ono o čemu vam govori. Potrudite se naći snage da učite o tome kakvo je vaše dijete, da ste voljni raditi na sebi kako biste prihvatili svoje dijete".

Ističe kako i rodtelji trebaju stručnu podršku i pomoć, te kako to nije stvar tolerancije, "već prihvaćanja vlastitog djeteta".

"Ne moraju nam se sviđati sve osobine ili izbori naše djece. Roditeljska bi ljubav trebala biti temelj i bezuvjetna. Vaše je vlastito dijete drugačije, nije heteroseksualno, već istospolne seksualne orijentacije, bilo bi dobro da mu budete podrška. Nikome u procesu 'coming outa' nije jednostavno i lagano, ali je puno lakše kada imate podršku bližnjih", zaključuje dr. Jasminka Juretić.