- Autor/ica G.K/LGBT.ba
-
Objavljeno: 25. kolovoza 2015.
Božo Vrećo, pjevač a capella sevdaha, koji je u samo par godina svojim glasom, ali i jedinstvenom scenskom pojavom osvojio srca brojnih obožavatelja, izazvao je pravu senzaciju svojom pojavom na otvorenju 21.Sarajevo film festivala, a početkom rujna nastupa i u zagrebačkoj Močvari.
Nažalost, osim ovacija, na društvenim se mrežama pojavila i lavina uvredljivih komentara zbog njegovog osebujnog stila. O tome, ali i o predstojećoj predstavi Koštana u režiji Kokana Mladenovića, u kojoj će igrati glavnu ulogu, te o reakcijama na njegovo interpretiranje sevdaha u tradicionalnoj okolini, Božo Vrećo govori za portal LGBT.ba.
Vrećo je bio prava zvijezda crvenog tepiha na otvorenju ovogodišnjeg Sarajevo film festivala (SFF) gdje se pojavio u upečatljivoj žuto-crnoj haljini i pokupio ovacije. Tamo je bio kao autor glazbe za čak tri filma prikazana na festivalu, a na pitanje novinare portala Klix.ba kako je imao hrabrosti za takav outfit u prilično konzervativnoj sredini, Vrećo je rekao kako ne razmišlja o tome i dodao:"Onog trenutka kad bih počeo razmišljati o tome, vjerovatno bih bio slab i nejak, a hrabrost se dobiva samo odlukom da budeš ono što jesi".
Ljudska dokolica i njegovanje mržnje prema drugom i drugačijem zbog neznanja i nerazumijevanja učinit će od odjeće predmet rasprava i pokrenuti lavinu komentara zahvaljujući kojima, nažalost, imamo jasniju sliku o okruženju u kojem živimo, piše LGBT.ba. I dok bi u nekom civiliziranom svijetu i na nekom drugom red carpetu eventualno modni stilisti/kinje komentirali usklađenost boja i dezena, u bosanskohercegovačkom, pojavljivanje umjetnika sevdaha Bože Vreće u dugačkoj žutoj suknji na otvorenju SFF-a dao je povod svim anonimnim komentatorima/cama na internet forumima da 'puste mržnji na volju' i da vrijeđaju, prijete, omalovažavaju… Ovoga puta otišlo se i korak dalje, te se pod punim imenom i prezimenom nisu ustručavali na društvenim mrežama oglašavati neistomišljenici/e, stvarajući jednoglasje kao zaštitni zvuk malograđanskog pogleda na život i njegove različitosti.
Tamo gdje bi svi krojili i haljine i sevdah po kolektivnoj heteropatrijarhalnoj mjeri, Božo Vrećo priznaje samo vlastitu. Vjerujući u ljubav i dobrotu viteški je podnio mržnju, zanemarujući da oni/e koji/e se njime bave najčešće niti mogu niti žele baviti se sobom i vlastitim iskoracima. 'Sporna' haljina prodana je na aukciji za tisuću konvertibilnih maraka, a Vrećo je novac donirao Zemaljskom muzeju za potrebe održavanja Hagade.
"Svjestan sam da se moram suprotstaviti ljubomornim ljudima, zatočenim u vlastitom mikrosvijetu koji je užasno depresivan. Do sada nikad nisam javno reagirao na to, obično ignoriram, jer sam više okružen ljubavlju, pažnjom i prihvaćanjem od strane drugih ljudi. Teško mi pada što je ovo mnogo više pogodilo ljude koji mene vole.
Ovoga sam se puta oglasio jer je humanitarna dimenzija važnija i zahvaljujući tome haljina je dobila posebnu notu. I doista mi je srce puno. Jer kako ono kažu 'važna je mrva tvoje dobrote u pogači humanosti' koja može nahraniti puno ljudi. Ako je tako, onda sam ja privilegiran čovjek", kaže za portal LGBT.ba Božo Vrećo kojeg nije, kao ni režisera predstave Koštana Kokana Mladenovića, zaobišlo još jedno nerazumijevanje.
Naime, taj je talentirani srpski režiser, iako prepoznat kao jedan od rijetkih koji se svojim predstavama u 'demokratskoj' Srbiji suprotstavio dominantnoj politici, ali i kazališnoj površnosti, 'nagrađen' smjenom s ravnateljskog mjesta u beogradskom Ateljeu 212. Na sceni Pozorišta na Terazijama planira postaviti Koštanu Bore Stankovića s Božom Vrećom u glavnoj ulozi, no tome ili Mladenovićevoj političkoj nepodobnosti su se usprotivili mnogi. Vrećo vjeruje da će sve biti u redu, a i ako ne bude, bit će nešto bolje, kaže s osmijehom.
"Uloga je potvrđena, probe trebaju početi u listopadu. Problemi prate takve stvari, možda je bolje da ne govorim ništa o tome. Sve što je imao, već je rekao Kokan Mladenović. Nije korisno ni za jednu ni za drugu stranu da se stvara takav nesporazum, nema potrebe za konfrontacijom i sukobom. Baš smo neko jutro Kokan i ja pričali o tome jer je bio u Sarajevu, zašto se protiviti glumi muškarca u ulozi žene kad su negdje u prapočecima kazališta muškarci igrali ženske uloge. Koštanom se vraćamo na ono što je bilo prije, kao i ja u svom sevdahu koji je a capella, vraćam se praizvođenju, pjevajući intimnu žensku pjesmu. To je savršen spoj i ne vidim razloga da se neko tome protivi", kaže Vrećo na temu netolerancije i nedostatku potrebe da se cijeni umjetnička imaginacija i težnja prema iskoracima od konvencionalnog, što je temelj Mladenovićevog kazališnog izraza.
Da je konvencionalno najčešće i najprihvatljivije, a sve pod tobožnjom brigom za očuvanjem tradicije, potvrđuje i odnos prema interpretaciji sevdaha suvremenih interpretatora/ica poput Amire Medunjanin, Damira Imamovića i Bože Vreće.
"Ne znam temeljem čega vam netko može zamjeriti na vašem stvaranju. Zar nije bitno da se sevdalinki udahne nova duša kroz stvaranje vlastitih sevdalinki? Imamo razdoblje od 40 godina nestvaranja ili stvaranja gluposti, sevdalinke koja je obrađivana kroz neki novokomponirani niz koji se ne može svrstati ni u kakav žanr, i onda na kraju stvorite nešto što može odgovoriti tekstu od prije 500 godina i ne valjate samo zbog toga što imate drugačiji vizualni izražaj, zato što vaš glas nije ni muški ni ženski već se nalazi između.
Zar to nije dar? Zar ne trebamo na to gledati kao dar? Ja nikoga ne ugrožavam ni svojim postojanjem, ni djelovanjem. Naprotiv. Radim na tradicionalnoj muzici, ne miješam 'babe i žabe'. Nastojim da sevdah bude na pijedestalu, a sve ostalo dopuna. Ali sam negdje ipak ispunjen jer znam da većina stvari koje napravim i svaka pjesma koju zapišem jako dobro dopire do ljudi jer su moji koncerti rasprodani i posjećuju ih ljudi koji to dobro osjećaju i prepoznaju, znaju što je sevdah jer su i oni sami sevdah. Za ostalo me nije briga", kaže Božo Vrećo, čovjek i umjetnik, koji je na sebe preuzeo teško breme rušenja stereotipa u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina.
I najvažnije je da ne odustane i ne ode negdje gdje će više cijeniti i njegovu umjetnost i ljudskost, negdje daleko od svijeta u kojem je još uvijek plava boja za dječake, a ružičasta boja za djevojčice.
Ako još niste imali prilike uživati u jedinstvenom glasu i nastupu ovog mladog umjetnika svakako kupite kartu za koncert koji će Božo Vrećo imati 3.rujna u zagrebačkoj Močvari u programu Začarana Močvara.