Naši životi su, otkad smo postali svjesni vlastitog postojanja, obilježeni "trudom" da budemo stariji nego što jesmo. Jer uvijek postoji neka stvar, neki cilj kojem težimo koji ćemo moći ostvariti "kad budemo stariji". Ne smijemo se igrati sami ispred zgrade, ali ćemo moći kad budemo stariji. Ne smijemo sami preko ceste, ali ćemo moći kad budemo stariji. Ne smijemo ostati vani dulje od 21 h, ali ćemo moći kad budemo stariji. Ne smijemo voziti auto, ali ćemo moći kad budemo stariji.

Želimo biti stariji i uvrijedimo se kad netko misli da imamo 18 godina, a mi već imamo zrelih 20. Osjećamo se ponosno i zrelo kad netko za nas da imamo više godine nego što doista imamo. Tko bi uostalom, htio izgledati kao da mu je 18?

Nitko ne zna u kojem trenutku točno, ali odjednom više ne želimo biti stariji nego mlađi. Sad postane uvredljivo kad netko misli da imamo 32 godine, a ne tek 29. Nekadašnja uvreda zbog nečijeg mišljenja da imamo 18 godina, sada bi se pretvorila u kompliment neslućenih razmjera. Tko ne bi, uostalom, htio izgledati kao da mu je 18?

Postao sam ocvali 30-godišnji peder, i još solo

Rekoh, teško je reći točno. Ali mislim da se meni tako nešto počelo događati pred 30. rođendan. Ne zbog samog broja godina. Premda sam, pristupajući toj okrugloj obljetnici, shvatio da je to poprilično respektabilan rok trajanja na Zemlji. Što bi rekli mudrijaši, nije puno, ali nije ni malo.

Uz to, životna situacija je bila takva da sam neminovno morao početi razmišljati o budućnosti, a time i o prošlosti. Svjesno nezadovoljstvo i frustracija tadašnjim poslom te, tad još uvijek nesvjesno, dugogodišnjom vezom nužno dovodi do razmišljanja. O ostvarenjima, trenutačnim stanjem i mogućnostima rješavanja problema. U paru s nadolazećim 30. rođendanom, nemoguće je i broj godina ubaciti u cijelu jednadžbu. Je li za neke stvari prekasno, za neke prerano, a neke nikad neće doći? Da citiram Ramba Amadeusa, pitao sam se je li "rano za početak, prekasno za kraj".

Brzo nakon toga, riješio sam frustraciju s poslom i otišao u drugu firmu. Nakon toga, raspala se i moja višegodišnja veza, sporazumno smo otišli svaki na svoju stranu.

Ako opsesiji vječne mladosti dodamo još jednu opsesiju modernog doba, a to je da seks ili bivanje s nekim u vezi dijeli uspješne od neuspješnih, sretne od nesretnih, onda imamo ubitačnu kombinaciju

Ocvali 30-godišnji peder. I još solo. Ništa, vrijeme je da si nabavim mačku. Pederi me više sigurno neće htjeti. A i za mačke je upitno.

Odakle kod mene taj problem, a u bilo kojem drugom kontekstu nemam problema s tim što, neizbježno, starim? I da sam s 30 godina praktički umro kao peder, neupotrebljiv za bilo što. S 24 godine prvi put spavao s dečkom, s tim dečkom bio do 30. godine i to je to, više nikad ništa? Samo jedan u životu? Stvarno nisam dostojan nazivati se pederom.

S trideset se prestaje biti mlad i poželjan

Sigurno ima veze s tendencijom pedera ka objektivizaciji tijela. A da bi tijelo bilo pogodno za objektivizaciju, mora biti u određenoj (dobroj) formi. A da bi tijelo bilo u dobroj formi, obično su za to potrebne određene mladenačke godine. A tu dolazimo do opsesije mladošću.

Kad sam bio u dvadesetima i u fazi (pokušaja) internetskog dejtanja, 30 godina života je bila nekakva granica u pederskom svijetu kad netko prestaje biti mlad i poželjan, a postaje star i nepoželjan. Na kraju krajeva, ja sam isto tražio nekoga mojih godina, može i mlađeg. A može i starijeg, do 29. Samo da nema tu ružnu brojku "3" na prvom mjestu. Sa svima starijima nisam htio niti riječ prozboriti. Nepoželjni su u mojoj blizini. Sad sam ja postao taj, nekad samom sebi nepoželjan.

S 30 godina život sigurno ne počinje, a sigurno i ne završava. Ali zato vrlo lako može postati bolji nego što je ikad bio! Čak i u pederskom svijetu

Nisam bio jedini s takvim ili sličnim kriterijima, reklo bi se da smo bili čak u blagoj većini. Onaj malo manji ostatak, bili su baš oni stariji koji su tražili mlađe od sebe.

Uz rjeđe iznimke, koje se već nazivaju fetišom, kako uopće očekivati da će netko završiti s nekim? Mlađi neće starije, a stariji hoće samo mlađe. Sve se svodi na to da su oni od 20 i kusur godina idealni. Oni to misle za sebe, a o njima isto misle oni koji su te godine odavno prevalili.

Pa stvarno je tužno ako doista mislimo da zapravo stvarno živimo tih par godina. A sve ostalo je težnja i čežnja prema tim godinama. Težnja za budućnošću ili čežnja za prošlošću.

Mlado je lijepo i poželjno, staro je ružno i nepoželjno

Međutim, opsesija mladošću nije vezana isključivo za pedere, naravno. Niti bih rekao da je kod nas to izraženije, premda neki tvrde suprotno. Bombardirani smo mladošću kao idealom. Kreme koje usporavaju starenje kože i smanjuju vidljivost bora. Razni kirurški zahvati. Boje koje skrivaju sijede vlasi. Frizure zbog kojih izgledate mlađe. Vježbajte. Ne da biste bili zdraviji, nego da biste izgledali mlađe. Jedite ove namirnice. Ne da biste bili zdraviji, nego da biste izgledali mlađe. Nosite ovu odjeću, da biste izgledali mlađe. Na kraju krajeva, cijela pop-kultura od, '50-ih pa nadalje, bazira se na kultu mladosti i njegovom iskorištavanju.

Mlado je lijepo i poželjno, staro je ružno i nepoželjno. Treba ga odbaciti i zamijeniti nečim novijim i svježijim. To je površno i glupo razmišljanje koje, na žalost, mnogi ljudi imaju i podržavaju ga svojim ponašanjem, svjesno ili nesvjesno.

Vrlo brzo sam samom sebi pokazao da očito nije baš sve tako crno čak niti u tridesetima. Vidio sam da život ne prestaje s 30. rođendanom. Naučio sam još nešto vrlo očito. Da sam glup što sam uopće pomislio da život prestaje u tom trenutku.

Odakle kod mene taj problem, a u bilo kojem drugom kontekstu nemam problema s tim što, neizbježno, starim? I da sam s 30 godina praktički umro kao peder, neupotrebljiv za bilo što

Ako je nekome broj tipova s kojima je bio mjerilo uspjeha i osjećaja da živi , mogu garantirati da nema potrebe za brigom i da se uspješno može guziti na sve strane. Ako sam ja mogao, onda svatko može.

Na kraju krajeva, uglavnom se stvari svode na to. Mlađi što dulje žele zadržati svoju mladost (a time i atraktivnost) da bi što dulje mogli imati što veći i kvalitetniji izbor. U prijevodu, da guze što dulje mogu guziti nešto dobro. Oni koji više nisu tako mladi, žele stvoriti privid svoje mladosti, da bi još barem neko vrijeme imali što veći i kvalitetniji izbor. U prijevodu, da još malo mogu guziti nešto dobro. A dobro je uglavnom nešto mlado. Jer, takvima održavanje mladosti ide puno lakše i prirodnije. Ovim starijima je za tako nešto potrebno puno više utrošenog vremena, truda i novca.

Slobodno starite, neće vam biti ništa

Prošao sam to, jer sam mislio da to nešto jako bitno. Nešto za što je potrebno posebno umijeće. Nešto nakon čega ću se osjećati bolje, ispunjenije. Dokazati samom sebi da sam opet živ.

Naravno da tako nešto nisam uspio dokazati, barem ne time.

Ali sam uspio dokazati time što sam se, nakon psihološkog rasterećenja od prekida, osjećao bolje nego ikad. Družio se više nego ikad, smijao se više nego ikad. Aktivirao se na sve strane radeći ono što volim. Od sviranja u bendu, planinarenja, kuhanja, čitanja i istraživanja mnogih područja koja spadaju u kategoriju "to sam oduvijek htio, ali nikako da krenem".

Imao sam i imam još uvijek ispunjeniji život nego s 20 i nešto godina. Te godine koje sam i sam toliko idealizirao, misleći da je to vrhunac svega. Naravno, uvijek mislimo da je nešto vrhunac, dok ne doživimo nešto puno više i bolje. Ako toj opsesiji vječne mladosti dodamo još jednu opsesiju modernog doba, a to je da seks ili bivanje s nekim u vezi dijeli uspješne od neuspješnih, sretne od nesretnih, onda imamo ubitačnu kombinaciju.

Samo da nema tu ružnu brojku "3" na prvom mjestu. Sa svima starijima nisam htio niti riječ prozboriti. Nepoželjni su u mojoj blizini. Sad sam ja postao taj, nekad samom sebi nepoželjan

Umjesto da pokušavate postići nešto neostvarivo (ostati mladi) u svrhu nečega što ne određuje vas kao pojedince (naći nekoga za seks ili vezu), probajte s bitnim stvarima. A koje su to bitne stvari? One koje su doista vama bitne i u kojima uživate. A ne ovakve izvana nametnute gluposti koje su u stanju nekoga natjerati da misli da je s 30 godina star ili nekoga mlađeg da će biti star kada doživi 30 godina. Ako je pušiti takve gluposti dokaz mladosti, onda mi je drago da više nisam mlad! Barem po tim mjerilima.

S 30 godina život sigurno ne počinje, a sigurno i ne završava. Ali zato vrlo lako može postati bolji nego što je ikad bio! Čak i u pederskom svijetu! Dragi pederi, slobodno starite, neće vam biti ništa. Osim što ćete jednom umrijeti. Ali, dotad ste živi, koliko god imali godina i koliko god vas neki pokušavali uvjeriti u suprotno.

A ja se veselim skorašnjem 33. rođendanu. Unuci su rekli da će mi kupiti novu protezu i štap za hodanje!

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.