Proteklog vikenda u zagrebačkom LGBT centru predstavljen je Vodič za životne partnere i partnerice, LGBTIQ roditelje, roditeljice i dugine obitelji pod nazivom "Imamo obitelj!", koji donosi i stvarne priče te iskustva LGBT obitelji iz Hrvatske.

Publikacija "Imamo obitelj!" prvenstveno je namijenjena informiranju životnih partnera/ica i LGBTIQ roditelja/ica i onih koji/e to žele postati i sadrži najčešća pitanja životnih partnera i partnerica, vjenčanih i nevjenčanih te onih koje/i se tek planiraju vjenčati.

Svi odgovori u vodiču "Imamo obitelj!" temelje se na dvogodišnjem praćenju ostvarivanja prava životnih partnerica i partnera u Hrvatskoj, a sadrži čitav niz izuzetno korisnih informacija o životnom partnerstvu, o pravima iz životnog partnerstva i mogućnostima planiranja LGBTIQ roditeljstva u Hrvatskoj.

U publikaciji se navodi kako su u Hrvatskoj pravni odnosi LGBTIQ roditelja ili roditeljica, njihovih životnih partnera ili partnerica i njihove djece uređeni Obiteljskim zakonom i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Međutim, LGBTIQ roditelji i roditeljice u Hrvatskoj diskriminirani/e su u odnosu na roditelje različitoga spola.

Posebno zanimljiv dio brošure "Imamo obitelj!" svakako su priče o roditeljstvu napisane temeljem iskustava stvarnih LGBTQ osoba, parova i duginih obitelji koji/e žive u Hrvatskoj. Svaka priča je autorizirana, imena su izmijenjena, a svaka od njih je prava inspiracija koja otkriva stvarni život LGBTIQ obitelji u našoj zemlji.

Ines i Lucija: oplodnja uz pomoć poznatoga donatora zahtjeva apsolutno povjerenje

Posljednjih šest mjeseci jednosoban stan u širem centru Splita, u kojem Lucija i Ines žive devet godina, izgleda potpuno drugačije, jer obitelj je dobila novu članicu - malu Martu. Budući da živahna djevojčica zahtjeva potpunu pažnju, malena obitelj još uvijek nije stigla proslaviti najvažniji događaj nakon Martinog rođenja: partnersku skrb koja je nedavno dodijeljena 33-godišnjoj Ines.

Zbog sretnih događaja koji su u posljednjih godinu dana iz temelja izmijenili njihove živote, ovaj lezbijski par danas s olakšanjem gleda na sve probleme s kojima se ranije morao suočiti.

Razmišljale su o različitim opcijama, te se na kraju odlučile za inseminaciju kod kuće "odnosno najjednostavniji postupak potpomognute oplodnje spermom poznatog donatora", prisjeća se 32-godišnja Lucija koja je stupila u životno partnerstvo s Ines ujesen 2014. godine. Ističu kako je s potencijalnim donatorom od početka najvažnije otvoreno razgovarati o svim temama, prije svega o mogućim tabuima.

U Martinom rodnom listu piše kako je otac nepoznat, zbog čega su iz matičnog ureda morali obavijestiti socijalnu službu gdje je Lucija izjavila kako je upoznata s pravima djeteta u slučaju da je otac nepoznat. Ni s ostvarenjem prava na partnersku skrb nisu imale problema, a cijela je procedura trajala kraće nego što je par očekivao, pa je Inesino ime ubrzo upisano u posebnu rubriku u Martinom rodnom listu

"Ako se odlučite na takvo rješenje, najvažnije je uspostaviti bezrezervno povjerenje. Da smo osjetile da se nešto u međuvremenu promijenilo u našem odnosu zasigurno bismo odustale od početnog plana. Međutim, imale smo sreće jer je on jednostavna osoba s kojom smo mogle razgovarati baš o svim temama", objašnjava Ines.

Lucija je tijek trudnoće pratila kod ginekologa kod kojeg je upisana godinama, a pregledima je prisustvovala i Ines bez ikakvih problema. Zajedno su prošle i trudničke tečajeve, a Ines je, bez suvišnih pitanja od strane medicinskog osoblja, prisustvovala i porodu.

U Martinom rodnom listu piše kako je otac nepoznat, zbog čega su iz matičnog ureda morali obavijestiti socijalnu službu gdje je Lucija izjavila kako je upoznata s pravima djeteta u slučaju da je otac nepoznat. Ni s ostvarenjem prava na partnersku skrb nisu imale problema, a cijela je procedura trajala kraće nego što je par očekivao, pa je Inesino ime ubrzo upisano u posebnu rubriku u Martinom rodnom listu.

Anica i Petra: iskustvo MPO u inozemnoj klinici

U vodiču je i priča Anice i Petre, koje će uskoro postati roditeljice zahvaljujući postupku medicinski potpomognute oplodnje kojoj se podvrgnula Anica u jednoj minhenskoj klinici. Osim detaljnog opisa čitave procedure, popisa troškova i komunikacije s liječnicima, opisale su i kako im je omogućeno da odaberu i karakteristike donatora.

"Ponudili su nam da odaberemo njegove karakteristike. Osim boje očiju i kose, mogle smo navesti preferencije vezane uz njegovo zanimanje. Mene su kao partnericu zamolili da pošaljem svoju fotografiju kako bi pronašli donatora sa što više mojih karakteristika", kaže Petra i dodaje da je svjesna činjenice da se pravo djeteta da zna svoje porijeklo, ne umanjuje ni u slučaju nepoznatog donatora.

Nakon navršene 18. godine života ono može ostvariti pravo na poznavanje biološkog identiteta utvrđivanjem činjenica o svom rođenju.

"Nakon svega što smo zajedno prošle nimalo se ne bojim poroda. Uostalom, Petra će cijelo vrijeme biti uz mene", govori Anica i dodaje kako je zahvaljujući proučavanju zakona i informacijama koje je dobila od jednog lezbijskog para upoznata s birokratskom procedurom koja Petru i nju očekuje nakon rođenja djeteta.

Vanja i Tea: dugotrajna i neizvjesna procedura posvajanja djeteta

"Oduvijek sam htjela posvojiti. To je bio jedini uvjet pod kojim sam željela imati dijete, bez obzira jesam li bila u vezi s partnerom ili partnericom. Na trideseti sam rođendan sjela i na temelju podataka koje sam dobila od Centra za socijalnu skrb, napisala zahtjev za posvojenje.

U startu sam znala da kao samohrana majka nemam gotovo nikakve šanse. Štoviše, na prvom sastanku sa socijalnim radnikom rečeno mi je da moram biti svjesna da su samohrani roditelji uvijek zadnji u redu za posvojenje. Ali to me nije pokolebalo. Na taj sam čin gledala kao na rođendanski poklon koji sam poklonila samoj sebi", prisjeća se danas 39-godišnja Vanja, koja u trenutku predaje zahtjeva nije bila u vezi.

Opisuje zahtjevnu proceduru, razgovore s djelatnicima Centra za socijalnu skrb, te otkriva kako je u međuvremenu u njezin život ušla Tea s kojom je danas u životnom partnerstvu. Unatoč pesimističnim predviđanjima, dvije i pol godine nakon predaje zahtjeva na Vanjinu je adresu stigla potvrdna informacija – na nju je u jednom zagrebačkom domu za nezbrinutu djecu čekao dvogodišnji dječak, Matija.

Oduvijek sam htjela posvojiti. To je bio jedini uvjet pod kojim sam željela imati dijete, bez obzira jesam li bila u vezi s partnerom ili partnericom. Na trideseti sam rođendan sjela i na temelju podataka koje sam dobila od Centra za socijalnu skrb, napisala zahtjev za posvojenje

"Matija je jednom prilikom, misleći na takse koje je potrebno platiti prilikom izrade dokumenata, mojoj majci kazao: 'Znaš, mene je mama kupila za tri kune' ", priča Vanja.

Iako je njezina partnerica Tea otpočetka sudjelovala u odgoju dječaka, sve ove godine mu je u pravnom smislu, kako kaže Vanja, bila "nitko i ništa", te ističe kako se sve promijenilo donošenjem Zakona o životnom partnerstvu. Naime, kako država Vanju tretira kao samohranu majku koja je u međuvremenu stupila u životno partnerstvo, a Matija nema oca, Tea sada može ostvariti pravo na partnersku skrb.

"Što god pisalo u zakonima, nas troje smo prava mala obitelj još od dana kada sam našeg sina iz doma za nezbrinutu djecu dovela u stan. Uostalom, Matija je još prije sedam godina u vrtiću za Dan očeva nacrtao Teu", zaključuje Vanja.

Matija je jednom prilikom, misleći na takse koje je potrebno platiti prilikom izrade dokumenata, mojoj majci kazao: "Znaš, mene je mama kupila za tri kune"

Tu je i priča jednog gej i lezbijskog para koji zajednički skrbe o djevojčici, pod nazivom "Petar, Branko, Sanja i Eva: rođenjem Barbare postali smo velika LGBTIQ obitelj", o čemu kažu:

"Da, riječ je o roditeljstvu koje je zbog pritiska okoline i nesavladivih emocija kompliciranije od onoga svojstvenog za 'nuklearne' obitelji. Ali ako su ljudi spremni živjeti isključivo po principima iskrenosti i izložiti se zaista visokoj razini kompromisa, takva vrsta odnosa može dobro funkcionirati".

Također ističu kako im je institut roditeljske skrbi uvelike olakšao život.

Vodič za životne partnerice i partnere "Imamo obitelj!" nastao je u sklopu projekta Poštuj ljudska prava – gradi uključivo društvo. Nositeljica projekta je Udruga Lori, a partnerice na projektu su Zagreb Pride i Trans Aid.

Vodič u PDF formatu možete preuzeti ovdje.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam