Nayyef Hrebid i Btoo Allami zaljubili su se u jeku iračkog rata, a to je bio početak 12-godišnje borbe za zajednički život, ali ona nije bila uzaludna. Danas žive sretni i slobodni u Seattleu.

Hrebid se 2003. godine prijavio za posao prevoditelja u američkoj vojsci jer drugi posao nije mogao naći. Smjestili su ga u bazu Ramadi, što je, kako kaže, bilo najgore moguće mjesto u to vrijeme.

"Išli bismo u patrole, a ljudi bi ginuli od bomba i snajpera. Pitao sam se zašto sam tamo i zašto to uopće radim".

No, slučajan susret s iračkim vojnikom Btoom Allamom promijenio je sve: "Jednog sam dana sjedio vani i taj se dečko pojavio iz smjera tuševa. Primijetio sam kako mu je kosa sjajna i crna, smiješio se. Pomislio sam kako je sladak i osjetio kako se nešto lijepo dogodilo na tom strašnom mjestu", prisjetio se u razgovoru za BBC.

Kapetanova pomoć i bolna homofobija suboraca

Naravno da je Hrebid krio da je gej, jer u Iraku je to za njega moglo značiti i smrt, ali nije isprva shvatio da su simpatije obostrane. Priliku za službeno upoznavanje mladići su dobili u misiji istjerivanja pobunjenika iz gradske opće bolnice.

Nakon patroliranja vraćali bi se u sigurnu kuću i jednog dana ga je Allami pozvao na večeru i druženje s njim i drugim vojnicima, a tri dana kasnije iskoristili su priliku da budu nasamo i Allami je povukao prvi potez rekavši Hrebidu da ga voli. Hrebid ga je poljubio i otišao.

"Bila je to nevjerojatna noć. Dva dana poslije nisam mogao jesti", prisjeća se Allami.

Veza između njih dvojice nakon toga razvijala se brzo i počeli su provoditi sve više vremena zajedno, a njihovi američki i irački suborci počeli su primjećivati da se nešto događa. Reakcije su bile različite.

Primijetio sam kako mu je kosa sjajna i crna, smiješio se. Pomislio sam kako je sladak i osjetio kako se nešto lijepo dogodilo na tom strašnom mjestu

"Rekao sam svom američkom kapetanu za Btooa i pomogao mi je da ostane nekoliko noći sa mnom u američkom kampu. Ali neki drugi vojnici više nisu htjeli razgovarati sa mnom kad su saznali da sam gej. Jedan od kolega prevoditelja iz mog rodnog grada udario me golemim štapom i slomio mi ruku", ispričao je Hrebid.

Godine 2007. mladi je par premješten u Diwaniyah na jugu Iraka. Premda su imali sreću biti u istom gradu, još su uvijek morali kriti svoju vezu. Dvije godine kasnije Hrebid je zatražio azil u SAD-u jer bi zbog višegodišnjeg rada za američku vojsku njegov ostanak u Iraku bio preopasan. Mislio je, kaže, kako bi nakon njegovog odlaska Btoou bilo lakše poći za njim.

Američka serija o gejevima kao znak da ima nade

"Znao sam da za nas u Iraku nema budućnosti. Na koncu bismo se morali oženiti i skrivati čitav život. Gledao sam seriju 'Queer As Folk' i shvatio da postoje gej zajednice na drugom kraju svijeta".

Hrebidu je odobren azil i smjestio se u Seattleu, ali njegovi pokušaji ishođenja vize za Allamija bili su bezuspješni. U međuvremenu je Allamijeva obitelj otkrila da je gej i počela raditi pritisak na njega da se oženi. Uz pomoć Hrebodova prijatelja Michaela Faille, svećenika iz Crkve Univerzalnog života u Seattleu, prebjegao je u Bejrut.

Ne moramo se više skrivati. Možemo se držati za ruke dok šetamo ulicom. Prije je sve izgledalo beznadno, ali danas se osjećamo kao obitelj. Živimo san. Slobodni smo

Kaže kako to nije bila nimalo laka odluka jer je imao 25-godišnji ugovor s vojskom, a i jedini je uzdržavao čitavu obitelj. Ali znao je da mora biti s Nayyefom.

Obratio se UNHCR-u zatraživši premještaj, ali njegova je turistička viza istekla prije rješavanja slučaja. Kao ilegalni imigrant morao se kloniti vojske i kontrolnih točaka kako ga ne bi vratili u Irak. Čekanje je bilo teško, a lakšim ga je činilo samo to što je svakodnevno razgovarao s Nayyefom preko Skypea.

Više puta je u međuvremenu razgovarao s UNHCR-om, ali čitava situacija činila se bezizlaznom zbog niza odgoda i prepreka. Pomoć je ponovno ponudio Michael Failla koji je dvaput letio u Bejrut kako bi mu pomogao u razgovorima.

Sretan kraj

Čekajući odgovor UNHCR-a, dobio je priliku za razgovor u kanadskoj ambasadi u Libanonu, a uz Faillinu pomoć, u rujnu 2013. odletio je u Vancouver. Sad ga je od njegove ljubavi dijelilo samo 225 kilometara i kanadsko-američka granica.

Par se vjenčao u Kanadi, na Valentinovo 2014. Hrebit je potom zatražio američku vizu za Allamija kao svog supruga. U veljači 2015. obojica su pozvani na razgovor u američki imigracijski ured u Montrealu. Tog dana Btoou je odobren imigrantski status u SAD-u.

Rekao sam svom američkom kapetanu za Btooa i pomogao mi je da ostane nekoliko noći sa mnom u američkom kampu. Ali neki drugi vojnici više nisu htjeli razgovarati sa mnom kad su saznali da sam gej

Mjesec dana kasnije Hrebid i Allami odlučili su upriličiti svečano vjenčanje u SAD-u. Danas žive zajedno u stanu u Seattleu. Hrebid, danas američki državljanin, radi kao voditelj odjela za uređenje doma, a Allami ima zelenu kartu i državljanstvo bi trebao dobiti sljedeće godine. Zaposlen je kao nadzornik zgrade.

Njihova je priča pretvorena u dokumentarac "Out of Iraq", premijerno prikazan na LA Film Festivalu prošle godine.

"Ne moramo se više skrivati. Možemo se držati za ruke dok šetamo ulicom. Prije je sve izgledalo beznadno, ali danas se osjećamo kao obitelj. Ovo je gej-friendly grad. Živimo san. Slobodni smo", kažu danas Nayyef Hrebid i Btoo Allami.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam