Svatko u hrvatskoj LGBT zajednici poznaje ili je čuo za nekoga tko se plaši autati roditeljima jer su teški homofobi, kao i nekoga tko se autao roditeljima, nakon čega su mu ili joj život pretvorili u pakao. I dalje su pozitivne i podržavajuće reakcije roditelja na saznanje da su im djeca LGBT izuzetak, te je svojevrsni tabu javno progovoriti o tome kako je prva crta u borbi s homofobijom zapravo najuža obitelj. Troje ljudi iz zajednice odlučilo je za Crol.hr podijeliti svoje autentične priče o homofobnom hororu koji su doživjeli i doživljavaju od svojih najbližih.

Ovih su dana dvije zastrašujuće priče s različitih strana svijeta dobile dosta prostora u stranim medijima.

U Brazilu su se mediji raspisali o slučaju ubojstva 17-godišnjeg Itaberllyja Lozana, kojeg je nožem na smrt izbola vlastita majka zato što je gej. Tatiana Lozano Pereira nije nikako mogla podnijeti činjenicu da ima sina koji je homoseksualne orijentacije, koje se još pritom i ne stidi, te ga je otkako se autao na razne načine psihološki zlostavljala. Mladić je zbog toga 27. prosinca preselio živjeti s bakom i stricem, ali ga je majka dva dana kasnije pozvala doma na razgovor, čemu se Itaberlly Lozano - očekivano - odazvao, nadajući se kako će konačno biti prihvaćen.

"Istjerivanje homoseksualnosti" batinama i "korektivnim" silovanjem

Nažalost, sinovljeva se nada pokazala potpuno promašenom, jer čim je Izaberlly ušao u kuću, zaskočila su ga dva grubijana koje je majka unajmila da ga pretuku i tako iz njega "istjeraju homoseksualnost". Stvari su se otele kontroli i Tatiana Pereira Lozano je - nakon što su to odbili unajmljeni snagatori - vlastitog sina izbola nožem.

Zajedno s Itaberllyjevim očuhom majka je beživotno tijelo svojeg jedinog sina odnijela do obližnjeg polja, gdje su spalili njegovo tijelo. Nakon toga su otišli na policiju i prijavili njegov nestanak, no ubrzo su otkriveni Itaberlyjevi ostaci, te su Tatiana Pereira Lozano i njezin suprug završili na policiji i u prvom ispitivanju sve priznali. Suđenje slijedi.

Klasični repertoar homofobnog roditeljskog zlostavljanja u Hrvatskoj sastoji se od uvreda i ponižavanja, šamaranja i ucjena, prijetnji izbacivanjem iz kuće, vođenjem na ovu ili onu vrstu "liječenja" od homoseksualnosti, onemogućavanje kontakta s prijateljima ili partnerima itd. Rijetko kad takve priče dođu do javnosti

Druga se priča pak dogodila u Indiji, te također uključuje monstruozno ponašanje (heteroseksualnih) roditelja prema njihovu homoseksualnom djetetu. Kako piše India Times, bračni par iz Kolkate nikako nije mogao prihvatiti da je njihov sin gej i da živi sa svojim dečkom. Prvo su unajmili nekoliko lokalnih nasilnika da ga pretuku, kako bi mu "izbili homoseksualnost iz glave".

Nakon toga, mladić je čak pristao s roditeljima otići psihijatru koji im je rekao da je sa sinom sve u redu i da homoseksualnost nije ništa neprirodno ili bolesno. Ali, ni to nije bilo dovoljno roditeljima neimenovanog mladića, koji su onda krenuli u potragu za nekim tko će silovati njihova sina kako bi se "ispravila njegova homoseksualnost". Seksualni se napad nije ipak dogodio, jer se mladić obratio indijskim aktivistima za pomoć, a oni su onda čitavu gnjusnu priču s uvjerljivim dokazima pustili u indijske medije (pritom štiteći identitet mladića), kako bi ga pomoću javnog pritiska zaštitili od homofobnih roditelja.

Klasični repertoar homofobnog roditeljskog zlostavljanja u Hrvatskoj sastoji se od uvreda, ponižavanja, ucjena...

Iako je riječ o različitim kontinentima i kulturama, ove dvije aktualne priče - a sličnih ima bezbroj - još jednom svjedoče o tome da mnogi LGBT ljudi ne mogu računati na ljubav i podršku svojih heteroseksualnih roditelja na način na koji to mogu heteroseksualci, te da su za LGBT ljude njihove obitelji prečesto prva linija borbe za vlastitu ravnopravnost i slobodu.

U Hrvatskoj javno nisu još zabilježeni tako ekstremni i brutalni slučajevi roditeljske homofobije, što, naravno, ne znači da ne postoje "blaže" metode roditeljskog mučenja i zlostavljanja vlastite LGBT djece od mučenja i silovanja, motivirani isključivo time što su potomci gejevi, lezbijke, biseksualne ili trans* osobe. Dapače, svi u LGBT zajednici poznaju nekoga tko se plaši autati roditeljima jer su teški homofobi, kao i nekoga tko se autao roditeljima, nakon čega su mu ili joj život pretvorili u pakao. Pozitivna su iskustva izuzetak, negativna nažalost pravilo.

Homofobijom motivirano roditeljsko nasilje nad vlastitom LGBT djecom i dalje je svojevrsna tabu tema, što je i dodatni razlog da se o tome počne javno govoriti. Biti zlostavljan i odbačen od vlastitih roditelja jedna je od najgorih trauma koje mladi čovjek može doživjeti

Klasični repertoar homofobnog roditeljskog zlostavljanja u Hrvatskoj sastoji se od uvreda i ponižavanja, šamaranja i ucjena, prijetnji izbacivanjem iz kuće, vođenjem na ovu ili onu vrstu "liječenja" od homoseksualnosti, onemogućavanje kontakta s prijateljima ili partnerima itd. Rijetko kad takve priče dođu do javnosti zbog niza razumljivih razloga, poput financijske ovisnosti o roditeljima (koja je još akutnija u državi u kojoj vlada treća najveća nezaposlenost mladih u Europskoj uniji), želje da se stvari ipak nekako izglade ili straha od reakcije društva, za koje se ne može računati da će stati na stranu zlostavljanog LGBT djeteta, te opravdanog nepovjerenja u odgovarajuću reakciju socijalnih službi itd.

Izuzeci - poput priče transrodne Lune Sardelić u Telegramu - samo potvrđuju prevladavajuće pravilo da se vlastite roditelje javno ne proziva zbog njihovog homofobnog zlostavljanja, iako je takvo roditeljsko ponašanje javna tajna u LGBT zajednici.

Priče iz Hrvatske

O tome svjedoči i niz tema na gej forumima u kojima LGBT ljudi otkrivaju gadosti koje im roditelji rade zbog toga što nisu heteroseksualni. Često je jedina utjeha i pomoć na koju LGBT ljudi u tim situacijama mogu računati deklarativno ohrabrenje od drugih ljudi iz LGBT zajednice (što nije za baciti, jer lijepa riječ dosta znači kad ti roditelji upućuju samo ružne), te konkretna podrška prijatelja i partnera. U Hrvatskoj nema skloništa za LGBT mlade koje roditelji zlostavljaju, a ovu bolnu i osjetljivu tematiku zasad nije sustavnije načeo ni LGBT aktivizam.

Zbog svega spomenutog je homofobijom motivirano roditeljsko nasilje nad vlastitom LGBT djecom i dalje svojevrsna tabu tema, što je i dodatni razlog da se o tome počne javno govoriti. Biti zlostavljan i odbačen od vlastitih roditelja jedna je od najgorih trauma koje mladi čovjek može doživjeti, i bez obzira što se mnogi LGBT ljudi uspijevaju mukotrpno spasiti iz takvih situacija, od nanesenih fizičkih i psihičkih rana neprijeporno svakome ostaju ožiljci na duši. Jer, bez obzira na ulično nasilje ili diskriminaciju u školi ili na poslu, homofobno je nasilje u Hrvatskoj najvjerojatnije najviše prisutno unutar obitelji, a baš zato i ostaje skriveno od javnosti.

Iako je riječ o različitim kontinentima i kulturama, ove dvije aktualne priče - a sličnih ima bezbroj - još jednom svjedoče o tome da mnogi LGBT ljudi ne mogu računati na ljubav i podršku svojih heteroseksualnih roditelja

Stoga smo se obratili ljudima iz LGBT zajednice, koji su svoja mučna iskustva s roditeljskom homofobijom podijelili na forumu Gay.hr-a, s molbom da objavimo njihove autentične i potresne priče, poštujući pritom njihovu želju da ostanu anonimni. Troje ih je pristalo i ovo što slijedi ispod su tri istinite priče koje su ujedno i paradigmatski primjeri za posve uobičajeni i vrlo rašireni homofobni teror koji hrvatski roditelji provode nad svojom djecom.

Matea (20): "Majka mi je organizirala spojeve s nepoznatim dečkima da me preobrate"

"Pretrpjela sam nasilje, razbijene mobitele, mržnju i nazivanje izrodom od svoje obitelji. Smatraju da je sve to bolest, poremećaj, da se treba psihijatru za to. Ne shvaćam te ljude. Želim se što prije osamostaliti, ali treba vremena da zaradim novac prvo, ne ide sve preko noći, razumijem. Ne znam više što da napravim. Oni će uvijek smatrati da je to 'bolest'. Jedino što mi preostaje jest da se osamostalim i nađem nove prilike u životu. Jer ako roditelj ne prihvaća svoje dijete jer voli nekoga, a taj netko njima ne paše, onda stvarno se nema što više reći. Svatko ima pravo birati koga će voljeti. Ali nažalost roditelji smatraju da ako živiš pod njihovim krovom, da mogu birati sve umjesto tebe.
Nisam ja svojima rekla da sam gej. Naprotiv. U vezi sam na daljinu, i u tajnosti je sve, moji sumnjaju da imam curu i napadaju me zbog toga. Nikad im nisam priznala da sam s njom u vezi. Uvijek poričem. Oni se toliko boje da imam curu da mi je majka čak organizirala spojeve s nepoznatim dečkima, davala im moj telefonski broj da bi me mogli pozvati na spoj. Da me 'preobrate'! Nevjerojatno koliko se čovjek može bojati i koliko može biti homofoban. Žalosno".

Dominik (21): "Mama je rekla da je to bolest i ne daj Bože da netko sazna"

"Ja sam se autao majci i jako požalio. Napravio sam to jer mi je jednostavno to poslijepodne pukao film i pogriješio sam. Nije me izbacila iz stana, nije nikome rekla, ali je 'isprovaljivala' klasične gluposti koje se u tom trenutku čuju od religijskih fanatika. Plakala je i nabrajala: ‘To je bolest, nečisto, ne daj Bože da netko sazna, abnormalno, ne znam što znanost misli, ali znam što misli naš narod...' Iskreno, nakon toga sam ju gađao jastucima i galamio. Baš mi je bilo loše taj dan.
Nakon toga me ignorirala u potpunosti i tri dana bila poput zombija. Nije se odazivala, niti me gledala u oči. Nakon par dana mi je uletjela u sobu i napala me da sam joj stavio bube u glavu, prva reakcija joj je bila glasan smijeh i negiranje. A naposljetku je zaključila da joj to nisam trebao reći, čak me u suzama pitala zašto to nisam zadržao za sebe. Ona vjeruje u anđele s pernatim krilima, doslovno! I da je Bog stvorio muškarca, zatim ženu od njegovog rebra ili što već, da bi mu pravila društvo, kuhala mu i služila ga. I da je ta prva žena pričala sa zmijom, pa su zbog tog sve žene glupače. Naglašavam, ona to misli DOSLOVNO. Žao mi je što nisam imao mobitel pri ruci da snimim taj razgovor, to mi je objasnila kad sam joj rekao za onog poremećenog popa što je rekao da su žene drugotne i štrace".

Siniša (31): "Tata je prijetio, ako odem na zagrebački Pride, da će osobno početi bacati bombe i Molotovljeve koktele po svima nama"

"Ja sam se svojim roditeljima autao prije puno godina. Tata je rekao kako je Hitler bio u pravu kad je osim Židova ubijao i pedere, jer oni uvijek zaslužuju smrt i naravno, žao mu je što je Hitler mrtav zbog toga što sam ja još jedan peder u nizu koji živi. Mama je govorila da ne može vjerovati kakvo je kopile rodila i kako sam izrod u obitelji. Naravno, postao sam sidaš i hodajuća spolno prenosiva bolest. Brat se apsolutno složio s izjavama mojih roditelja, kao i s tim da se trebam ići liječiti, kako je ovo sve nakaradno, bolesno, kako trebam završiti na psihijatriji i jednostavno nestati s lica Zemlje ako treba. Čak se niti moja mama nije bunila. Tata je prijetio, ako odem na zagrebački Pride, da će osobno početi bacati bombe i Molotovljeve koktele po svima nama. Također, tata je čak i prijetio da će me ubiti ako treba, jer on neće dozvoliti da ima sina pedera. Potom su otišli tako daleko da je tata rekao kako će osobno ubiti tj. točnije zaklati mojeg psa ako ne prestanem s ovim idiotarijama da sam peder. Znao sam da će u mojoj obitelji doći do takvih reakcija, pa sam svoje autanje i sve ovo što je napisano ovdje potajno snimao mobitelom. Imam još uvijek taj zapis spremljen. Jako sam se svega toga bojao i bio sam spreman pokazati to sve policiji ako do najgorega dođe. Roditeljima sam se autao kad je moja diplomska radnja bila napisana i kad sam je samo trebao obraniti. Znao sam da će biti sranja i nisam si želio dozvoliti da završim na ulici.

Nakon toga sam skoro godinu i pol dana provodio sa svojim dečkom, u njegovom stanu. Jedno vrijeme se nisam smio približiti nećaku i nećakinji jer sam peder. Na dan odlaska u inozemstvo, ispred aerodroma moji su mi roditelji rekli kako se iskreno nadaju da će me Islam i cijeli taj religijski utjecaj promijeniti. Odlazio sam na neko vrijeme u Katar. Godinama sam održavao vezu na daljinu sa svojim partnerom koji je u međuvremenu završio studij. Danas obojica živimo u Austriji, radimo doktorate, imamo stan, psa, posao i nove prijatelje. U vezi smo više od sedam godina, zaručili smo se i planiramo vjenčanje. Moja obitelj me nikad nije prihvatila, niti mojeg partnera. Niti nikad neće. Još uvijek osjećam te rane, nastale zbog prijetnji, odvratnih riječi i ponašanja koje sam doživio od svoje obitelji. Jako mi je teško zbog toga, no godine i udaljenost među nama su napravili što je trebalo. Ja sam se maknuo od njih i tako mi paše. U Hrvatskoj ne živim već punih sedam godina i ne pada mi na pamet vraćati se. Moj budući suprug i ja stvaramo našu obitelj negdje drugdje. Njegova je obitelj vrlo gay friendly, a Hrvatska je postala samo zemlja u koju dolazimo posjetiti ljude koji su nam dragi. Ovo je samo fragment mojeg autanja, a da ne spominjem ostale gadosti koje sam tijekom srednje i faksa proživljavao, počevši od toga da mi se plati kurva da napokon izgubim nevinost (iako sam se već godinama prije toga seksao s dečkima), pa do silnih ispitivanja jesam li peder, zašto nemam curu, pa do prisilnog guranja u veze s curama itd. Danas mi se diže želudac na sve to i ne želim inače o tome pričati. Osjećam se loše kad se sjetim".

Znate li za slučajeve "liječenja" homoseksualnosti u Hrvatskoj, bili ste mu podvrgnuti sami ili netko koga poznajete, pišite nam na This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it., This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili nam se javite putem Facebooka.

 * Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.