Za dvojicu gej muškaraca zbog napada, uvreda i prijetnji, zajednički život u Bosni i Hercegovini bio je nemoguća misija pa su odlučili odseliti u Sjedinjene Američke Države u kojima su se vjenčali i započeli novi život. Jasenko Suljetović i Aleksandar Dragojević novinarki portala Buka otkrili su zbog čega su morali pobjeći iz svoje domovine i kako su u SAD-u stvorili dom.

Jasenko i Aleksandar, Bošnjak i Srbin, pet godina su u BiH održavali svoju vezu u gotovo nemogućim uvjetima jer, osim prijetnji s kojima se suočavao Jasenko kao LGBT aktivist u Banjoj Luci njih dvojica živjeli su u različitim gradovima.

Na udaru patrijarha Irineja

Jasenko Suljetović kaže da su njegov partner i on od početka veze znali da će morati otići iz BiH ukoliko žele priliku da imaju zdrav i dostojanstven život, piše Buka. Jasenkovo bavljenje LGBT pravima u Banjaluci i Republici Srpskoj, prema njegovim riječima, uzimalo je prevelik danak, iako je Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista uspjelo realizirati veliki broj projekata primarno u Banjaluci, uspješnost ovih projekata je bila uvjetovana samom vidljivošću istih. Život im se pretvorio u pakao zbog patrijarha Irineja.

"Od radio poruka koje su se puštale pet puta dnevno tijekom 30 dana, prvog LGBT kalendara u BiH, obilježavanja Međunarodnog dana protiv homofobije, diskusija itd., ja kao osoba koja je predstavljala udruženje sam morao svaki put javno istupati i promovirati famozne postojeće zakone u RS-u koji LGBT osobama garantiraju jednaka prava. Nisam imao problem stati imenom i prezimenom iza svog identiteta i iza svojih stavova, ali sam iluzorno mislio da to moje istupanje neće imati ogromne posljedice, jer ipak postoji zakon na koji sam se ja u svakom svom javnom istupanju pozivao, kao što se Dodik poziva na patriotizam.

Išao sam u najskrivenije kafiće i na sve to imao sam elektroničku GPS narukvicu, koju sam mogao aktivirati ukoliko me netko eventualno napadne

Nakon mog sudjelovanja 2014. god. na beogradskoj Paradi ponosa i tog famoznog incidenta gdje je ljude uznemirilo što peder (i još Bošnjak) nosi sliku patrijarha Irineja - ali ih ne uznemirava što taj Irinej hladno kulira pedofiliju - te velike banjalučke ljudine i patrioti su krenule intenzivno i otvoreno tražiti me po Banjoj Luci", prisjeća se Jasenko Suljetović.

Život u smrtnom strahu

U to vrijeme njegov partner Aleksandar je radio u školi u Nevesinju, pa je zbog prijetnji umjesto u Banja Luku, Jasenko iz Beograda otputovao u Nevesinje, u kojem je ostao mjesec dana.

"U Nevesinju sam proveo oko mjesec dana i onda sam, uz veliku pomoć Sarajevskog Otvorenog Centra i organizacije Civil Rights Defenders, ostao i radio u Sarajevu do ožujka. U Banjaluku sam išao potpuno incognito. Prijatelji bi me pokupili na stanici, imao bih kapu, duksericu i molio se da se ne nađe netko tko bi me prepoznao. Kad sam se u ožujku vratio u Banjaluku, naše udruženje je već imalo prostor u kojem sam ja istovremeno i živio, s obzirom na moju sigurnosnu situaciju tada.

Kretanje mi je bilo svedeno na minimum i svaki put kad sam morao izaći, prijatelj bi me pokupio autom i odvezao. Išao sam u najskrivenije kafiće i na sve to imao sam elektronsku GPS narukvicu, koju sam mogao aktivirati ukoliko me netko eventualno napadne. Sve to je bio rezultat toga što sam ja satirično rekao istinu. U početku sam mislio da će se strasti smiriti i da ćemo mi moći napraviti promjenu", kaže Jasenko u razgovoru za Buku.

Nakon mog sudjelovanja 2014. god. na beogradskoj Paradi ponosa i tog famoznog incidenta gdje je ljude uznemirilo što peder (i još Bošnjak) nosi sliku patrijarha Irineja - ali ih ne uznemirava što taj Irinej hladno kulira pedofiliju - te velike banjalučke ljudine i patrioti su krenule intenzivno i otvoreno tražiti me po Banjoj Luci

No, u svibnju 2015. patrijarh Irinej tužio ga je za uvredu ugleda i časti i tražio 1,5 milijuna dinara odštete. Otišao je na prvo ročište u Beograd uvjeren kako će moći patrijarhu ukazati na njegovo licemjerje budući da mu se "popovi na videosnimkama ljube s mladićima".

"Moj najveći strah je bio da će me netko sačekati ispred sudnice i da će tu biti kraj, što u Srbiji i BiH nije nemoguće. Iako je prvo saslušanje išlo u moju korist, radilo se o najmoćnijoj osobi u Srbiji koja je bez problema našla moje prebivalište. Postajao sam sve više paranoičan. Kada je Aco dolazio u Banjaluku, nije htio da izlazimo bilo gdje, jer ga je bilo strah da će me netko prepoznati. Viđanje nam je bilo svedeno na minimum, a ja sam svoju paranoju počeo liječiti u kavanama", kaže Jasenko S.

Bijeg u Ameriku, vjenčanje i novi život

Do rujna 2015. godine došao je do zaključka da, ukoliko želi spasiti sebe, Acu, i njihovu vezu, moraju što prije napustiti BiH. Izvadili su turističke vize za SAD i 2. studenog 2015. poletjeli za St. Louis, na dan kad se održavalo drugo ročište s Patrijarhom. Kad je sletio u St.Louis od svoje je odvjetnice Jasenko doznao da je patrijarh Irinej odustao od tužbe. Treći dan boravka u SAD-u zatražili su dozvolu za brak.

Moj najveći strah je bio da će me netko sačekati ispred sudnice i da će tu biti kraj, što u Srbiji i BiH nije nemoguće

Kako kaže u razgovoru za Buku, Aleksandar i on oduvijek su planirali vjenčanje, ali su mislili da će to biti vjenčanje na koje će doći njihove obitelji i prijatelji. Jasenko je odlučio zatražiti azil u SAD-u i vjenčanje im je omogućavalo da Aleksandar bude na njegovoj aplikaciji za azil. Dobili su dozvolu za vjenčanje i odlučili se vjenčati 12. studenog, na petu godišnjicu svoje veze. Imali su samo devet dana za organizaciju vjenčanja, pronalaženje matičarke, mjesta, prstenja i gostiju. Iz BiH poveli su samo svoju mačku. Jasenkova mama novovjenčani par posjetila je 2016. godine.

"Uz pomoć naše prijateljice Jordan, vjenčanje se održalo u kući njezine pratetke, koja nas je predivno dočekala i ustupila nam svoj prostor, dok je maćeha od Jordan pukom slučajnošću bila naša matičarka. U tih 10 dana upoznali smo dosta super ljudi i, naravno, pozvali ih na vjenčanje, tako da smo imali oko 20 gostiju. Budući da nismo imali baš mnogo novca na raspolaganju, kada smo bili u jednoj hippie radnji, vidjeli smo dva 'zlatna' prstena sa šest cirkona u duginim bojama i tako smo našli naše vjenčano prstenje. Zavjete smo izgovorili na engleskom i, zahvaljujući našem prijatelju, imamo i snimku vjenčanja", priča Jasenko.

Život u slobodi i ostvarenje snova

U Americi su otkrili kako izgleda život vjenčanih gejeva bez prijetnji i uvreda. Na kući su izvjesili zastavu duginih boja, nitko ih ne vrijeđa čak ni kad se u šetnji gradom drže za ruke.

"Moguće je da postoje ljudi kojima to smeta, ali implementacija i poštovanje zakona je ono što sprečava većinu homofobnih osoba da reagiraju verbalno ili fizički, jer znaju da će ovdje biti kazneno gonjeni i kažnjeni – i zatvorskom i novčanom kaznom. Većinom se ljudi uopćee ne obaziru, to je ona standardna izjava, ali zaista, ljudi žive svoje živote i nemaju vremena zamarati se stvarima koje direktno ne utječu na njih", ističe Jasenko.

Nakon života u ratnoj Bosni i Hercegovini, pa strahu koji je proživljavao kao gej aktivist i spavanja s nožem pod jastukom, Jasenko je sa svojim partnerom odlučio odbaciti strah i započeti novi život, ali nije zaboravio što znači biti dio LGBTI populacije u BiH i na Balkanu.

Budući da nismo imali baš mnogo novca na raspolaganju, kad smo bili u jednoj hippie radnji, vidjeli smo dva 'zlatna' prstena sa šest cirkona u duginim bojama i tako smo našli naše vjenčano prstenje

"Neke manje, neke više, ali sve LGBTI osobe na Balkanu svaki dan moraju potiskivati to što jesu, iz straha da će biti pretučeni, odbačeni, ubijeni, ponižavani. One osobe koje usprkos svemu ostanu dosljedne sebi i izražavaju svoj identitet, svaki dan kad izlaze iz svojih kuća, nose sa sobom strah da će ih neka budala napasti zato što im je kosa ovakva ili onakva ili zato što izgledaju ovako ili onako. Te osobe svaki dan bar jednom moraju proći kraj skupine huligana i djelovati kao da ih se ne boje, dok se iznutra mole da ne dobiju kamen ili šaku u glavu. To je svakodnevnica svake LGBTI osobe u BiH, bila ona autana ili ne", objašnjava Jasenko Suljetović.

Kao i svi imigranti, Jasenko i Aleksandar prošli su trnovit put traženja posla i osiguravanja zarade dovoljne da se normalno živi u Americi. Danas imaju dobre poslove, radne dozvole, unajmljenu kuću i svog mačka. Jasenko radi za telekomunikacijsku kompaniju, a Aleksandar je dobio angažman u operi i počeo ostvarivati svoje snove.

Na kraju razgovora za Buku, Jasenko svim LGBT osobama koje se bore s predrasudama, stigmom i uvredama poručuje da je život zaista kratak i da moraju biti iskrene prema sebi, da moraju voljeti sebe i shvatiti da put prema slobodi traži mnogo odricanja, ali da je to put kojim vrijedi ići.