Jesi a ili p? Jedno pitanje, dva slova, jedan točan odgovor. Dva slova zbog kojih se traži način da se neugodan susret što ranije privede kraju. Zbog ovih slova raspadali su se brakovi, istraživali novi kontinenti, uživalo u opijumu, otkrivala spiritualnost, proklinjao cijeli svijet, smišljalo oružje masovnog uništenja i zalagalo za vječni mir u svijetu. Sve mi se čini da se i crkveni raskol dogodio samo zato što se nikako nisu mogli dogovoriti tko je aktivan, a tko pasivan. Tko prima, a tko daje.

Aktivan ili pasivan, a ili p. Dva pojma kojima poprilično dugo nisam niti znao značenje. Jednako kao i za dva slova koja ih skraćuju u nešto što djeluje kao retardirana verzija kviza "Brojke i slova".

Da, priznajem, dugo nisam znao za postojanje pojma aktivan i pasivan u pederskom seksu. Dok nisam znao, sve mi je djelovalo puno jednostavnije. Znao sam, diže mi se na muške. Baš da imam neki specifični tip, nemam. Nisam zahtjevan, dovoljno je da mi se digne na njega i moj je tip.

Diranjem prostate ne dirate u svoju muškost

Ako ćemo malo detaljnije, znao sam da me pali dobro dupe. Jao, što bih sve dao da ga mogu sprašiti u neko dobro, čvrsto dupe. I da mi ga neki dobar lik popuši. Istina, znao sam da me pali i dobra kita. Jao, što bih sve dao da mi netko dobru, čvrstu kitu spraši u dupe. I da popušim nekom dobrom liku. U toj čežnji i mirenju s tim da mi se tako nešto neće dogoditi, otkrio sam internet. S otkrićem interneta, otkrio sam da pederski svijet nije tako jednostavan kako sam zamišljao.

Otkrio sam da doista postoje ljudi koji isključivo žele da im ga netko spraši i oni koji ga isključivo žele nekome sprašiti. To mi je tada, jednako kao i danas, bilo potpuno retardirano. Za mene je seks jednostavno seks, nešto što pruža užitak. S voljenom osobom ili s osobom koju si pijan dovukao u svoj krevet. Ili s voljenom osobom koju si pijan dovukao u svoj krevet.

Ako je netko aktivac (iznad?), to znači da je on "muško u vezi", maskuliniziraniji, dominantniji, intelektualno jači, on je taj čija riječ se sluša, on je taj koji je prvotan. Ako je netko pasivac (ispod?) u seksu, to znači da je on "žensko u vezi", feminiziraniji, podložniji, intelektualno slabiji

Sve kombinacije su moguće, kao i u seksu. Ograničiti se na samo jedan segment koji pruža zadovoljstvo meni je, da ponovim, potpuno retardirano. Bilo mi je nemoguće shvatiti taj koncept. U redu, sada je netko isključivo pasivan. Obožava kitu u dupetu. Ali, ne dopušta da se njemu puši. Jer, on je pasivan, pa on to radi. I s aktivcem je, a aktivac to ne radi. Kako onda svršavaš, dečko?

Ne daš da ti se puši, nećeš ga gurnuti nekome u dupe. Masturbacija? Pa masturbacija je simulacija penetracije, tako da ne razumijem zašto netko može uživati u šamaranju majmuna, imao kitu u dupetu ili ne (pasivac, ne majmun), a ne može u penetriranju u nečije dupe. Isto je, samo bolje. A aktivac? Kakav to sadistički idiot bi htio nekome, brojeno u desecima minuta, priuštiti nešto što je apsolutno neugodno i izaziva grozan osjećaj?

I, k tome, shvaćanje o svojem majstorstvu graditi na tome da je najdulje od svih kod nekoga izazivao grozan osjećaj. Ili, ako je ugodno, kakav to mazohistički idiot bi htio sebi uskratiti nešto što je nevjerojatno ugodno i pruža divan osjećaj? Ajde, žestoki moji aktivci, priznajte da si tu i tamo malo promasirate prostatu u mraku sobe, dok nitko ne gleda. Ipak je gejzirčić koji time rezultira malčice bogatiji i viši, što jest, jest. Slobodno, diranjem prostate ne dirate u svoju muškost.

Pasivac je drugotan i žensko

Zanimljiva mi je i riječ koja bi ovo opisala. Biti aktivan ili pasivan je jedna od uloga. Riječ "uloga" redovito me i na prvu asocira na kazalište ili film. Na osobu, glumca, koja utjelovljuje neki lik koji, u pravilu, nije on. Asocira na nešto što podsjeća na stvarnost, ali nije stvarnost. I to je veći užitak što iluzija više podsjeća na stvarnost. Glumimo na ulici, glumimo u školi, glumimo na poslu. To pogotovo vrijedi za one u ormaru. Nauštrb onoga što jesmo, radije biramo biti ono što drugi očekuju od nas. Ili mislimo da očekuju od nas?

Je li moguće da se takav model ponašanja precrtava na seks i očekivanja u seksu? Budimo iskreni, definiranje i izjašnjavanje kao aktivac ili pasivac u pederskom svijetu vrlo rijetko ima veze isključivo sa seksom. U pravilu, to povlači i određena očekivanja u fizičkom smislu. Ako je netko aktivac, trebao bi biti viši, mišićaviji, dlakaviji, obdareniji, možda grublji i dominantniji. Ili se očekuje da netko takvog izgleda mora biti aktivac. Ako je netko pasivac, trebao bi biti niži, sitnije građe, nedlakav, nježniji i podložniji. Ili se očekuje da netko takvog izgleda mora biti pasivac.

Otkrio sam da doista postoje ljudi koji isključivo žele da im ga netko spraši i oni koji ga isključivo žele nekome sprašiti. To mi je tada, jednako kao i danas, bilo potpuno retardirano

Očekivanja su gadna stvar, kao što sam već rekao. Tjeraju nas da budemo ono što drugi očekuju od nas. Ili mislimo da očekuju od nas. Osobno, znam solidan broj muškaraca, a neke sam imao priliku i malo podrobnije upoznati, koji su pasivci iz vrlo jednostavnog razloga. Nisu imali priliku probati išta drugo. Partner(i) im nisu dopustili. Prihvatili su tuđa očekivanja i počeli se definirati kroz njih.

Naravno, budimo još iskreniji. U pederskom svijetu, seksualne uloge (gluma?) rijetko imaju veze isključivo sa seksom i očekivanjima u fizičkom smislu. Ako je netko aktivac (iznad?) u seksu, to znači da je on muško u vezi, maskuliniziraniji, dominantniji, intelektualno jači, on je taj čija riječ se sluša, on je taj koji je prvotan. Ako je netko pasivac (ispod?) u seksu, to znači da je on žensko u vezi, feminiziraniji, podložniji, intelektualno slabiji, on je taj čija riječ se manje sluša, on je taj koji je drugotan.

Jesu li seksualni i ljubavni pederski odnosi samo bijedna i nesvjesna simulacija heteroseksualnih odnosa?

To neodoljivo podsjeća na heteronormativne i, još bitnije, patrijarhalne obrasce ponašanja. S obzirom na to da živimo u takvom društvu, to društvo nas i oblikuje. Stoga i ne čudi mogućnost da se takvi obrasci ponašanja prenose i na odnose koji nemaju nikakve veze s heteronormativnošću i patrijarhalnošću. Je li moguće da su pederski odnosi, seksualni i ljubavni, samo bijedna i nesvjesna simulacija heteroseksualnih odnosa? Igranje naučenih uloga? Ili, kako već rekoh, utjelovljavanje onoga što nismo. Čini se da jesu.

I u posljednjem tekstu spominjao sam fetišizaciju seksa, drugih osoba, samih sebe i odnosa s drugima kroz pornografiju. Do upoznavanja s tim svijetom nisam niti bio svjestan mnogih uloga koje se nude u scenariju. Je li moguće da niti ostali nisu znali? Da su određenu ulogu prihvatili i kroz uspoređivanja sebe s onim što vide u tom moru napaljujućih stvari?

Zajebana je to stvar. Homofobično društvo u kojem odrastamo. Društvo koje nas uči da pederi, u najbolju ruku, nisu "pravi muškarci" nego neki smiješni bezveznjaci koji jednostavno nisu ravnopravni "normalnim" ljudima. Društvo koje nas još uvijek uči da je žena stvorena da bude pasivna i drugotna

Uspoređujući sebe s tim kako izgleda tipični pasivac ili tipični aktivac, kako izgleda twink, kako izgleda daddy, koja je njihova tipična uloga u seksu i što scenarist od njih očekuje, umislili su da se takav scenarij primjenjuje i na njih. Je li moguće da su pederski, seksualni i ljubavni, odnosi samo bijedna i nesvjesna simulacija pornografskog sadržaja? U prošlom tekstu sam pokazao da jesu.

Ne tvrdim da doista ne postoje ljudi koji su isključivo aktivci ili oni koji su isključivo pasivci, a tu identifikaciju zadržavaju isključivo na seksualnoj razini. Međutim, vrijedi se ponekad i zapitati koje sve značenje dajemo tome kada se identificiramo kao aktivci ili pasivci. Ima li to veze samo s čistim seksualnim užitkom? Ili sebi na taj način pripisujemo neke karakteristike za koje mislimo da nam daju osjećaj više vrijednosti i pravo dominacije nad nekim? Ili sebi na taj način pripisujemo neke karakteristike za koje mislimo da nužno vode podložnosti pod nekim.

Društvo koje uči da pederi nisu "pravi muškarci"

Zajebana je to stvar. Homofobično društvo u kojem odrastamo. Društvo koje nas uči da pederi, u najbolju ruku, nisu "pravi muškarci" nego neki smiješni bezveznjaci koji jednostavno nisu ravnopravni normalnim ljudima. Društvo u kojem je za preživljavanje u ormaru nužno glumiti, preuzeti određenu ulogu kao i u seksu, ono što nisi.

I ponositi se time kada iluzija što je više moguće podsjeća na stvarnost, na nekog drugog. Kao i svaki glumac koji drži do sebe. Društvo koje nas još uvijek uči da je žena stvorena da bude pasivna i drugotna. Društvo u kojem je ipak muškarac glava kuće, ipak on im sposobnost donošenja dobrih odluka, ipak on prehranjuje obitelj. Žena je tu da bude poslušna, ovisna, preda se i u potpunosti prilagodi svom muškarcu. U tome treba naći užitak.

Je li onda čudno da iz takvog društva izlaze pederi koji seksualnu aktivnost i pasivnost vezuju uz dominaciju i podložnost na svim ostalim životnim poljima? Je li onda čudno da se na taj način liječi vlastiti kompleks niže vrijednosti, nesigurnost u vlastitu muškost i adekvatnost, frustracije zbog neprihvaćanja, homofobije i autohomofobije?

Ne čudi mogućnost da se takvi obrasci ponašanja prenose i na odnose koji nemaju nikakve veze s heteronormativnošću i patrijarhalnošću. Je li moguće da su pederski odnosi, seksualni i ljubavni, samo bijedna i nesvjesna simulacija heteroseksualnih odnosa? Igranje naučenih uloga?

Je li čudno da se veza svodi na borbu tko je glava kuće? Na borbu oko toga tko donosi odluku, a tko je poslušan. Tko nameće želje, a tko ih ispunjava.

Dodajmo na to utjecaj pornografije, koja savršeno podržava takav razvoj situacije, pa dobijemo ono što sada imamo. Da većina ipak, definirali se kao aktivni ili pasivni i koje god značenje tome pripisivali, jednostavno igra ulogu izgrađenu na tuđim očekivanjima.

Svaka čast na uvjerljivosti, ali pljesak će izostati. I pitam se je li odgovor na pitanje odakle takva uvjerljivost isti koji je dao i Peter Sellers: "Mene nema. Ne postoji 'ja'... Nekoć je postojalo, ali sam ga dao kirurški odstraniti".

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.