Indijsko seoce Chakar do prije desetak godina ni po čemu nije odudaralo od ostatka regije Punjab – vrvjelo je kriminalom, nasiljem i drogom. No, danas je jedno od najuzornijih mjesta zahvaljujući lokalnoj inicijativi koja pokazuje i odličan odnos prema mladim ženama.

U problematičnom Chakaru sve se počelo mijenjati 2004. godine kad se Balwant Singh, doktor pundžabske književnosti, vratio u selo sa svojom ženom. Zabrinut zbog kaotičnog stanja u mjestu, počeo je posjećivati školu i poticati djecu da teže boljem.

I doista, mladi su pokazali interes za tjelesne aktivnosti, što je ponukalo Singha da u sportu nađe način da se sva njihova energija kanalizira u nešto pozitivno.

Boksačice s jednakim prilikama

Seoski pančajat podržao ih je kupnjom sportske opreme, a roditelji su bili oduševljeni što im se djeca bave nečim konstruktivnim, umjesto da se odaju drogi i kriminalu. Impresionirani Singhovim radom, dvojica blizanaca Indijaca iz Kanade Ajmer i Baldew Singh Sindu osnovali su sportsku akademiju i financijski podupirali seosku zajednicu.

Mlade je inicijativa toliko oduševila da su sami pomogli u izgradnji akademije, napravivši, na samim počecima, boksački ring od gline s običnim stupovima oko kojih su zavezali konopce. Uskoro su dobili prvog trenera, a Ajmer je u selo uveo i kanalizacijski sustav. No, osobito je impresivan odnos akademije prema mladim djevojkama u Chakaru.

Za razliku od ostatka mjesta u regiji gdje djevojkama nije dopušteno ni izlaziti, boksačice koje treniraju u sportskoj akademiji imaju potpuno jednake prilike kao i dečki. One, tako, mogu trenirati, upoznavati ljude iz različitih krajeva, smatra ih se potpuno ravnopravnima. Sport ne poznaje jezik ni rod, kaže Baldew Singh Sinhu, a može pomoći djevojkama da shvate da se moraju brinuti same o sebi i potaknuti ih da napreduju i ostvaruju se.

Samopouzdanje i želja za pobjedom

Od početaka kad je u akademiji treniralo tek nekoliko djevojaka, broj onih koje se bave boksom znatno je porastao pa nisu izostali ni odlični rezultati. Primjerice, Mandeep Kaur 2015. godine postala je svjetska juniorska prvakinja, a Harpreet Kaur na istom je natjecanju bila brončana, pa i roditelji uviđaju da za postoji budućnost u sportu za njihovu djecu.

No, osobito su važna iskustva samih djevojaka koje redom tvrde da se, otkad boksaju, osjećaju mnogo samouvjerenije, da se ne boje nikoga i da se bez straha mogu suprotstaviti suprotnom spolu. Akademija u njih usađuje želju za pobjedom, osjećaj vrijednosti i čini da se osjećaju slobodnima i jednakim svojim muškim kolegama.

Iz tog razloga njezin osnivač vjeruje da bi otvaranje još takvih objekata uvelike unaprijedilo indijsko društvo u cjelini. Njihove boksačice, tvrdi on, imaju odličnu tjelesnu spremu, golem talent, a jedino što trebaju jesu prilike.