Mnogi znaju da je posvajanje djeteta u Hrvatskoj veoma teško, a ponekad dolazi i do komplikacija. Prema podacima iz udruge za potporu posvajanju, Adopta, trenutačno u registru i posvojenjima ima 1170 potencijalnih posvojitelja, a u 2016. godini je realizirano tek 87 posvojenja.

Isto tako, godišnje bude i oko 350 djece s ispunjenim pretpostavkama za posvojenje, a još nisu posvojena. Kad je riječ o specifičnim procedurama posvajanja, proces se zna otegnuti godinama. Naime, on traje od trenutka kad se pokrene upis potencijalnog posvojitelja u registar, do trenutka kada dobiju priliku posvojiti određeno dijete.

"Ljude obično zanima koliko se čeka na dijete, međutim postoji i druga perspektiva o kojoj se manje priča - ona djeteta/djece u sustavu. Pitanje koje trebamo postaviti jest i koliko dugo pojedino dijete živi u sustavu socijalne skrbi, dakle, prije no što dođe do posvojenja ili, u nekim slučajevima, do povratka u biološku obitelj", kažu nam iz Adopte.

Diskriminacija i teža posvojiva djeca

Statistički gledano, postoji 70% djece koja su teže posvojiva.

"Ta djeca najčešće su školske dobi, imaju više braća i sestara, emocionalne, razvojne ili zdravstvene poteškoće ili su manjinske etničke pripadnosti, kod nas najčešće romske", vele u Adopti i dodaju kako je potrebno poraditi na razvoju sustava specijalizirane stručne podrške, posebice kad je riječ o djeci koja imaju neke poteškoće.

Bitno je naglasiti kako posvajanje teže posvojivog djeteta uključuje i potrebu za pristupom psihološkim, zdravstvenim, logopedskim i terapijskim uslugama koje nisu u mogućnosti za sve posvojitelje: "Potrebno je unaprijediti registar djece s ispunjenim uvjetima za posvojenje tako da se jasno odrede kategorije poteškoća i njihove implikacije, te obogaćenje informacija o pojedinom djetetu popratiti edukacijom za potencijalne posvojitelje o tome što određena poteškoća predstavlja, kako se manifestira, te koje sposobnosti i resurse iziskuje", napominju.

Postoji niz slučajeva u kojima se posvojiteljsku obitelj ne percipira kao "pravu", što se može vidjeti ne samo u stavu društva nego i na različitim dokumentima. Događa se da stručne osobe ili zdravstveni djelatnici majku pitaju gdje je djetetu 'prava' mama ili u nalazu napišu maćeha, pomajka ili udomiteljica

Također, kad se govori o dobi, bitno je napomenuti kako mnogi potencijalni posvojitelji žele predškolsku djecu, jer tako žele s njima proživjeti i obogatiti njihov najraniji dio djetinjstva.

"Posvojenja djece školske dobi, ili starije, je rjeđe. Ali to je tek subjektivni dio ove teme. Postoji objektivna otegotna okolnost i diskriminacija za one koji posvajaju djecu stariju od osam godina. Naime, zakon nakon 8. godine djetetovog života, posvojiteljima omogućava samo korištenje posvojiteljskog dopusta u trajanju od šest mjeseci, ali ne i roditeljskog (drugih šest mjeseci)", objašnjavaju iz Adopte.

Kažu i kako mnoga djeca znaju doživljavati neugodne situacije u školama, naročito kad im se postavljaju osobna ili opća pitanja o povijesti obitelji: "Školski sustav koncentriran je na propisani program koji ne uzima u obzir različite vrste obitelji ili načine na koje one nastaju. To može predstavljati niz izazova za posvojenu djecu. Primjerice, u situacijama gdje ne mogu nacrtati klasično obiteljsko stablo ili odgovoriti na pitanje o krvnoj grupi i poklapanju ili kad moraju čitati lektiru zbog koje mogu ponovno proživljavati neke od svojih ranijih trauma", pojašnjavaju.

Donijeti jasne zakone koji će regulirati mogućnost posvajanja u istospolne obitelji

Isto tako postoji niz slučajeva u kojima se posvojiteljsku obitelj ne percipira kao "pravu", što se može vidjeti ne samo u stavu društva nego i na različitim dokumentima:

"Događa se da stručne osobe ili zdravstveni djelatnici majku pitaju gdje je djetetu 'prava' mama ili u nalazu napišu maćeha, pomajka ili udomiteljica. Ili da dobronamjerni susjed pred djetetom kaže 'svaka čast, ja to ne bih mogla/mogao'. Ovo se najčešće događa upravo zbog neinformiranosti, needuciranosti, te nepoznavanja posvojenja i specifičnosti koje ono nosi u društvu".

Neke zemlje Europske Unije imaju bolje mogućnosti posvajanja, kao primjerice Švedska, gdje postoje lokalni centri za posvojiteljske obitelji, koje se tamo imaju mogućnost konzultirati s posebnim stručnjacima koji su eksperti u edukaciji, te znaju kako raditi s posvojenom djecom, kao i odgovoriti na posebna pitanja koji roditelji imaju.

Školski sustav koncentriran je na propisani program koji ne uzima u obzir različite vrste obitelji ili načine na koje one nastaju. To može predstavljati niz izazova za posvojenu djecu

Hrvatska, s druge strane, ima manje transparentan sustav posvajanja i to ne samo po pitanju trajanja procesa posvajanja, nego i diskriminacije prema istospolnim parovima.

Primjerice, nedavno je prvi gej par u Hrvatskoj tužio Republiku Hrvatsku zbog diskriminacije u sustavu posvajanja. Kad se to gleda iz kuta druge zemlje, također članice EU, primjerice Njemačke, prema podacima iz The Local, nedavno su imali prvi gej par koji je uspio posvojiti djevojčicu.

"Trenutačno ne postoji jasan proceduralni i zakonodavni okvir te se u praksi događa da se djeca posvajaju u istospolne obitelji u tajnosti, što nikako ne može biti u najboljem interesu djece. Stoga smatramo kako je najvažnije donijeti jasne zakone i pravilnike koji će regulirati mogućnost posvajanja djece od strane istospolnih parova", završno poručuju iz Adopte.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam