Pjevačica Nina Kraljić nedavno je objavila status na Facebooku u kojem se osvrnula na nepravdu, apsurd i licemjerje u društvu, dodala da je biseksualna i dala nadu u bolje sutra. Uslijed senzacionalističkog bombardiranja javnosti da "nećemo vjerovati da je Nina Kraljić biseksualna", javio sam joj se na Instagramu s par pitanja kojima bismo dobili opširniji uvid u pojedine ideje iz statusa. Pristala je odgovoriti na njih, ali modernijim pristupom. Tako smo završili na Instagram Liveu.

Već na samom početku prisjetila se kako joj je rečeno da neće biti dovoljno lijepa i posebna za scenu. Pitam je imaju li Hrvati kompleks toga da mislimo kako nemamo ništa originalno, pa pred sve i svašta stavljamo prefiks "hrvatski", jer naime, nju su nazivali "hrvatskom Susan Boyle".

"U svakom trenutku tvoja muzika, ono što jesi ili kako izgledaš ljudima liči na nekoga. Prvo sam bila The Cranberries, zatim Enya, hrvatska Aurora pa hrvatska Susan Boyle. Naviknuli smo sve stavljati u kutije kako bismo se mogli nositi s novom pojavom. Ono što se događa danas jest kloniranje koje je najveća opasnost izražavanja umjetnosti. Kad malo bolje sagledamo [glazbenu] scenu, onaj tim koji preuzme dvije osobe, one će posljedično izgledati identično. Vani se cijeni autentičnost umjetnika, ali Hrvatska se uvijek čudi. Umjetnost je odraz kulture, kultura je odraz naroda, narod je odraz države", rekla je Nina.

Promoviranje hrvatske kulturne baštine

Priznajem joj da sam se i sâm glasno začudio i iznenadio kad sam je prvi put vidio i čuo jer je ipak bila drugačija od onoga na što sam bio navikao. Za neke je to ipak bilo malo previše. Iako se dičimo domoljubljem i hrvatstvom, ovako reagiramo na pjevačicu koja često izvodi pjesme koje vuku korijene iz staroslavenskog, balkanskog i hrvatskog folklora.

"Da, bravo! Sve što radim promocija je naše kulturne baštine i to one 'od stoljeća sedmog'. Nevjerojatno mi je da ljudi ne znaju po kojem tlu hodaju. Mi smo u počecima štovali mnoga božanstva prirode. Hrvati često blate sami sebe – kad razgovaram sa strancima, kažu mi da smo talentirani, ali se čude što je s nama. U Sjevernoj Koreji žena koja se bavi ovime čime se ja bavim, smatra se nacionalnim blagom jer čuva baštinu i principe pjevanja. U tom smjeru sad idem, umjetnost je potraga i eksperimentiranje bez kraja, ali će dobiti na usmjerenju ako je iskrena, ima viziju i djeluje za opće dobro," pojašnjava svoj glazbeni izričaj.

Nastavljamo o neskladu između javnog i privatnog, pa se dotičemo i seksualnosti.

Pjesma 'Lava' otpjevana je za curu

Privatno mi je rekla da već nekoliko godina unatrag javno živi kao biseksualna osoba, ali da mediji to nisu pokupili i zainteresirali se za tu temu. To je u jednu ruku možda dobro jer se ne tiče nužno Ninine profesije, ali isto je tako ljubav prema oba spola dio njezina identiteta. Zanima me gdje se to moglo vidjeti.

"Znaš gdje NISI mogao vidjeti? Na Euroviziji. Hrvati bi tada komentirali kako bih skupljala poene temeljem svoje seksualnosti. Zato sam bila u tzv. polucenzuri. Napišem tekst, ali ga malo doradim, ublažim, a zbog toga se može dobiti kriva ideja u slušatelja. Pjesma 'Lava' otpjevana je za curu. U svoju glazbu ubacujem ono što živim i to se vidi u spotovima. I mislila sam da je na Euroviziji bilo očito što sam po frizuri i izgledu općenito te da se ne trebam dodatno izjašnjavati," kaže kroz smijeh.

Pjevati o gej ljubavi?

I Nina i ja ispali smo s Filozofskog fakulteta koji vrvi alternativcima pa joj priznajem da mi ni u peti nije bilo razmišljati o njezinoj seksualnosti. Nisam se vodio stereotipnim gledanjem na specifični izgled koji okolini donekle daje do znanja da pripadaš gej zajednici.

Priznajem joj i da je u mojim očima ona prva osoba s hrvatske glazbene scene koja se bez pardona autala. Danas se ipak sve manje ruše karijere ako osoba istupi kao LGBT, ali Hrvatska kao da još nije skočila na taj vlak. Zašto se onda pjevači(ce) toliko boje pjevati o gej ljubavi?

Vani se cijeni autentičnost umjetnika, ali Hrvatska se uvijek čudi. Umjetnost je odraz kulture, kultura je odraz naroda, narod je odraz države

"Živimo u vremenu straha. Strah je posvuda. Kad živiš autentično kao ja, manje te briga za tuđe mišljenje jer živiš ono što jesi i najljepši je osjećaj probuditi se s tom mišlju. Odrastanjem nam se ubija naš 'ja', a u materijalnom društvu treba od nečega i živjeti pa se pjevači pokušavaju uklopiti i ukalupiti. Misliš da bi meni bio problem biti umjetnica koja bi svima odgovarala? Pa imamo formulu koju slušamo cijelo vrijeme – o izgledu, načinu pjevanja i kako pjesma treba zvučati – najmanji problem! Pjevati o onome što dolazi iznutra znak je individualnosti", odgovara.

Voljela bi ponovno otići na Euroviziju

Jedan od gledatelja skreće nam temu komentarom o njezinoj promjeni imena uslijed nastupa na Dori – "Alkonost of Balkan".

"Alkonost je žena-ptica u mitologiji koja uspavljuje i hipnotizira svojim glasom. Ima i drugu stranu, nešto kao alter-ego, koja se zove Sirin i malo je agresivnija kao ja u svojem blogu gdje iskreno kažem što mislim. Na kraju krajeva, i moje prezime označava pticu, a i moja prva riječ bila je 'ptičica'. Svaki detalj umjetnosti mora imati svoje zašto i zato."

Nastavljamo o Dori. Na ovogodišnjoj će nastupati s pjesmom "Rijeka" koja joj potencijalno može omogućiti ponovni odlazak na Euroviziju te pokušavam saznati kakve promjene u glazbenom izričaju možemo očekivati uz promjenu imena.

U svoju glazbu ubacujem ono što živim i to se vidi u spotovima. I mislila sam da je na Euroviziji bilo očito što sam po frizuri i izgledu općenito te da se ne trebam dodatno izjašnjavati

"Razlika će biti vidljiva i vidjet će se jasnije stilsko usmjerenje. Ovo je napokon nešto baš moje. Pticu ubacujem u element kostima. Nije grad Rijeka, nego element. Pjesma predstavlja put na kojem priznaješ ono što jesi bez straha, pusti se da tečeš kao voda. Voljela bih ponovno otići na Euroviziju jer tada nisam imala priliku biti u potpunosti svoja. Ljudi ne znaju što se događa iza kulisa, ali ne žalim ni zbog jednog iskustva. Ono te jača, uči, transformira, uzvisuje. Sad kad znam što želim, veći mi je gušt. Svaki dio mog tima ima svoju priču. Ali najčešće se dogodi da kad napokon dobiješ priliku da budeš svoj, onda ne prođeš," kaže kroz šalu u kojoj uvijek ima malo istine.

Završila kao meme

Mnogi ne znaju da je Nina na Euroviziji 2016. godine proglašena najgore odjevenom sudionicom dobivši nagradu "Barbara Dex". Nije joj teško palo to priznanje, a s dizajnerom Jurajem Zigmanom nije u kontaktu jer ne voli kad dizajner ne sluša umjetnika. Na pitanje je li htjela tako izgledati na sceni, čvrsto odgovara: "Ne!"

Tada je zbog dizajna haljine završila i kao internetski meme za što kaže da joj je super i da bi prohodala s osobom koja je na njezinu fotografiju namontirala naočale i kape kao što stoje na ljetnim štandovima.

YES! Finally, Nina Kraljic!! Our ethereal ugly dress queen. #ESC250 pic.twitter.com/6wXCBSuvZx

— the newly energized but morally corrupt JJ 🔋 (@J_LTF) December 31, 2018

"Dobila sam tad i drugu nagradu o kojoj mediji nisu pisali – za najveću karizmu među svim tim karizmatičnim ljudima", dodaje.

Od gledatelja ponovno stiže komentar, a ovaj put se tiče Žaka Houdeka.

"Žak je priča s Voicea. Poštujem ga što se toga tiče, ali živimo različite živote i stala bih ovdje," kratko replicira.

Nemamo pravo autati nekoga

Ovo me podsjetilo na TikTok trend u kojem se proziva nešto što je u isto vrijeme homofobno i homoseksualno pa se netko sjetio ovdje uključiti neke od sudaca iz istog šoua. Javnost očito nešto vidi, nešto ne štima, pa me zanima što ona misli o tome ima li javnost pravo prozivati licemjerje.

"I da i ne. Ako kažem ne, bit ću licemjerna jer sam i sama prozvala štošta. Trebamo prozivati, ali nemamo pravo autati nekoga jer i dalje osoba ima pravo živjeti život kakav želi. Cilj je pričati o temama koje su tabu, a koje nas okružuju sve vrijeme. Kao umjetnica, ponavljam, treba težiti istini i iza toga ću uvijek stajati", odlučna je Nina.

Pjesma 'Lava' otpjevana je za curu. U svoju glazbu ubacujem ono što živim i to se vidi u spotovima

Dotaknuli smo se i teme zlostavljanja žena. Naime, Nina je u statusu spomenula da je dobivala batine tijekom srednje škole zbog kojih i dan-danas ima ožiljke na leđima. Svjestan da je tema osjetljiva, dajem joj do znanja da ne moramo razgovarati o tome.

Žrtva zlostavljanja

"Ne bih išla u detalje. Zlostavljanje je gadna stvar, i verbalno i fizičko. To me iskustvo očeličilo, a taj odnos otišao je u način izražavanja s kojim se tada nisam znala nositi. Odrazilo se to i u kasnijim odnosima u kojima je bilo pasivne agresije. Psihopati će te udariti, bez da te fizički udare, na takav način da izgubiš sebe, a tad si izgubio sve. I može se dogoditi, i dogodilo se javnoj osobi koja samouvjereno stoji na pozornici."

Slažemo se oko toga da treba spriječiti, a ne liječiti i da moramo prestati razmišljati na način da moramo prvo završiti na podu da bi se zlostavljanje počelo smatrati kaznenim djelom.

Trebamo prozivati, ali nemamo pravo autati

Za kraj kaže kako živi od ušteđevine jer nije nastupala od travnja prošle godine, educira se za zvukoterapeutkinju, ne živi od toga da joj netko kaže "bravo!", razmišlja o selidbi iz Hrvatske jer želi živjeti od umjetnosti, planira jednom tjedno održavati instagramske razgovore uživo i otvoriti školu pjevanja i "frustrirano je sretna". 

Cijeli razgovor s Ninom Kraljić pogledajte ovdje.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.