Prošlogodišnji debi redateljice Emerald Fennell dio je kritike proglasio uspjelim prokazivanjem patrijarhalnih rodnih uloga, dok je dijelu zasmetao izostanak djelatne moći protagonistice i način na koji se nosi sa smrću svoje prijateljice.

"Djevojka koja obećava" prati Cassie (Carey Mulligan), 30-godišnjakinju koja je bila jedna od najboljih studentica medicine generacije, no od obrazovanja je odustala nakon što joj je najbolja prijateljica i kolegica Nina silovana, ali nitko u instituciji nije joj vjerovao i nije htio "uništiti život mladiću koji obećava" radi jedne od nebrojenih optužbi.

(Pažnja: u ostatku teksta slijedi otkrivanje radnje filma)

Cassie sad radi u lokalnom kafiću i životna joj je misija razotkrivanje "dobrih dečkiju". Već u uvodnoj sceni filma vidimo je (naizgled!) mrtvu pijanu u noćnom klubu kako joj prilazi "dobri dečko" (igra ga Adam Brody) koji je zabrinut za njezinu sigurnost, no na kraju je ipak odvodi u svoj stan i pokušava dodatno obeznaniti likerom od kumkvata.

U trenutku kad joj, potpuno omamljenoj, počne skidati gaćice, ona mu otkrije da nije pijana, a on je šokiran i posramljen.

Osvetnički pohod

Ovaj je hobi njezin dio rutine i vrlo dobrodošlo raskrinkavanje ideje o "dobrom dečku" kojem je jako stalo do djevojke i zaštitit će je od drugih kako bi je na kraju on sâm iskoristio. Jedini je problem njezin stari kolega Ryan koji je uporno pokušava izvesti na spoj, čak i nakon što mu pljune u kavu. Ryan je brižan, pažljiv, nije nasrtljiv, zabavan je, pjeva "Stars Are Blind" Paris Hilton u drogeriji.

Već se čini da će Cassiejina životna misija posramljivanja muškaraca prestati, kad joj stara prijateljica Madison pokaže videosnimku Ninina grupnog silovanja koje je promatrao i Ryan.

U tom trenutku film dobiva dramatično mračan zaokret – Cassie upada na momačku zabavu Ala Monroea (Chris Lowell), Ninina silovatelja, opija njegove prijatelje, a Ala zavezuje za krevet i prijeti mu ubojstvom. No, stolovi se okreću i on nju uguši te mu sljedeće jutro najbolji prijatelj Joe (Max Greenfield), isti koji mu je omogao i zataškati Ninino silovanje, pomaže da se riješe trupla.

Kad policija, kojoj je Cassiejina obitelj prijavila nestanak, ispituje Ryana zna li išta o njezinim planovima, on im ne odgovara i zaštićuje svoje prijatelje. No, sve je to bio dio pomno osmišljenog plana u kojem svima uključenima stiže tempirana poruka od Cassie, a vjenčanje prekida policija.

Kako "dobri dečki" opravdavaju vlastite zločine

Snaga "Djevojke koja obećava" njezina je bespoštedna kritika patrijarhata. Još je Eve Kosofsky Sedgwick opisala fenomen "homosocijalnosti", odnosno bliskih muških prijateljstava koja služe održavanju patrijarhalne dominacije i onemogućuju djelatnu moć ženama.

Osim što Cassie raskrinkava niz luzera koji ne bi mogli zavesti trijeznu djevojku, njezina osveta prokazuje i homosocijalnost srednjoklasnih dobrih dečkiju, zaručnika i muževa koji se za zločine pravdaju time što su "bili djeca", a iz radnje filma lako se iščitava da se silovanje dogodilo kad su bili u 20-ima. Muškarce podržavaju institucije, čuvaju se blistave karijere mladih siledžija, a krivnja se prebacuje na žrtve silovanja koje nisu smjele biti vani, nisu smjele biti pijane ni oskudno odjevene.

Da nisu tek "bili djeca", već da su dio pomno premrežene infrastrukture muške moći, pokazuje završetak filma. U njemu se silovatelj Al otkriva kao potpuni mlakonja i nesposobnjaković kojem sve probleme mora riješiti Joe, koji ga, vrlo homoerotično, opkoračuje pored Cassiejina trupla, hvata objema rukama za glavu i dramatično uvjerava da ni za što nije kriv.

Najveći je žalac filma u Ryanu, tom tankoćutnom romantiku koji, kad zagusti, svejedno staje na stranu svojeg prijatelja silovatelja, a ne žene.

Užitak u javnom sramoćenju zločinaca

Kritika je filmu zamjerala nedostatak djelatne moći glavne junakinje i njezino nepoštovanje žrtve silovanja time što u njezino ime traži pravdu. Točno je da je Cassie potpuno opsjednuta Ninom i da je njezino postojanje preuzeo nagon za smrt, zbog kojeg je zatočena u kompulzivnom ponavljanju susreta s luzerima u barovima koje ne znamo kakav točno učinak ima.

Točno je i da je pomalo ironično da razrješenje na kraju filma donosi policija, organ istog onog poretka koji je dečke dotad štitio. Međutim, premda "Djevojka koja obećava" nije najqueer film u povijesti, teško je reći da Cassie ne posjeduje nikakvu djelatnu moć.

Ona se uistinu srtmoglavljuje u vlastitu propast, no čini to svjesno, a činjenica da su "dvije žene morale umrijeti da bi jedan muškarac otišao u zatvor," kako je to napisala Slateova kritičarka, ne govori toliko o djelatnoj moći junakinje koliko o snazi patrijarhata.

S obzirom na prestiž koji ti dečkići uživaju u svojim krugovima, za Cassie su zasigurno veći užitak njihovo javno sramoćenje i uplakane zaručnice nego ubojstvo.

Degutantna mreža muških privilegija

Ono što se filmu može zamjeriti jest da svoje poante iznosi vrlo direktno, bez velike suptilnosti. Primjerice, u sceni kad se Cassie osvećuje Madison što nije vjerovala Nini, ona je opija i daje ključeve hotelske sobe muškarcu. Film nas nije mogao ostaviti da nagađamo što se u sobi dogodilo, već nam eksplicira da je Cassie samo željela natjerati Madison da se zapita.

S druge strane, potpuno nam je nepoznat lik Nine koji je glavna (i jedina) motivacija iza svih događaja u filmu. Moguće je da bi uvođenje tog elementa i reminiscencija od "Djevojke koja obećava" napravili potpuno drugačiji film i oduzeli od njegova dobrog, napetog tempa, no svakako bi dao glas žrtvi u čije se sjećanje svi događaji filma odvijaju.

U konačnici, "Djevojka koja obećava" izvrsno uspijeva prokazati mrežu muških privilegija, dok se manje uspješno nosi s odnosom između žena u filmu. No, njegova nemilosrdnost, brz ritam i izvrstan nastup Casey Mulligan daju mu neporeciv šarm zbog kojega ga vrijedi pogledati.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.