Fantastična serija prikazana na Apple TV+ na nevjerojatno strpljiv i pronicljiv način promišlja pitanja ravnoteže rada i slobodnog vremena, osobnosti, zacjeljenja te pobune.

Severance, koju su režirali Ben Stiller i Aiofe McArdle, prati Marka Scouta i njegove kolege zaposlene u misterioznoj tvrtki Lumon Industries. Iz različitih pobuda likovi su pristali podvrgnuti se zahvatu "odvajanja" pomoću kojeg Lumon u potpunosti razdvaja njihova sjećanja izvan posla od sjećanja na poslu.

Svakog dana sjede osam sati pred računalima "pročišćavajući makropodatke", odnosno, svrstavajući brojeve u košarice premda nemaju ni približnu ideju o tome što uistinu rade. U svemu ih tome nadzire ljupki, ali podmukli gospodin Milchik te čelična Harmony Cobel.

Nema izlaza

Stvari se u učmalom konformizmu dobrohotnog Marka, kompetitivnog Dylana i analnog Irvinga mijenjaju kad im se pridružuje nova zaposlenica koja zamjenjuje neobjašnjivo otpuštenog Markova najboljeg poslovnog prijatelja Peteyja. Helly R. buntovnica je koja od samog početka preispituje kako je moguće da nju i kolege drže u takvim uvjetima i nikako se ne uspijeva integrirati u Lumonovu sanitiziranu okolinu.

Koliko se god trudila pobjeći ili dati otkaz, Lumon je osmislio niz načina kako je u tom naumu spriječiti. U razgovorima s Helly, zabranjenim lutanjima po uredu i upoznavanjem kolega s drugih odjela Mark i ostatak tima postaju sve revoltiraniji svojim poslom i organiziraju se kako bi se s njega izvukli.

Paralelno s radnjom unutar Lumona, izvan tvrtke Petey pronalazi Marka i priopćuje mu da je prošao postupak reintegracije u kojem su mu spojena sjećanja izvana i iz Lumona te da je otkrio čime se Lumon bavi. Markov "izvanjski" tako se također daje u potragu za odgovorima koja ga dovodi u posjed propusnice za ured osiguranja u Lumonu koji omogućuje trvrtki da izvan radnog vremena uđe u um zaposlenika.

Otamo slijedi najnapetija, posljednja epizoda serije koja završava savršenim cliffhangerom.

Korporacijsko ispiranje mozgova

Severance je izuzetno relevantna i inteligentna serija koja se polako gradi i uzima vrijeme da jasno dočara sablasnu, zagušljivu atmosferu amoralne korporacije. Produkcijski je impresivna, sa zagasitim bojama i hladnom simetrijom koje dočaravaju uštogljenost svijeta u kojem se svi moraju pretvarati da su sretni, a zapravo su toliko nevažni da nemaju ni prezime. 

Okrutnost Lumona i njegovu nakaradnost najbolje dočarava zloglasna soba za odmor, u kojoj zaposlenici završavaju kad prekrše kakvo pravilo, gdje na stotine puta moraju ponavljati sljedeći tekst, dok Milchick ne povjeruje da to uistinu misle:

"Oprostite mi za štetu koju sam nanio ovome svijetu. Nitko se ne može iskupiti za moje postupke osim mene, i samo na meni ostaju mrlje od njih. Zahvalan sam što sam uhvaćen, što su moj pad uhvatile smežurane ruke. Može mi samo biti žao, i samo to osjećam."

Uistinu, Lumon se tako razotkriva kao opresivna, kultoidna sredina gdje se štuje loza osnivača koji su svijetu donijeli toliko dobra. Ironija je što nitko ne zna o kakvim je dobrima riječ, što ih ne sprečava u slijepom recitiranju njihovih principa.

Morbidnost suvremenog radnog mjesta

Premda "odvajanje" u teoriji može zvučati kao dobar koncept i pozitivan pomak od kapitalističkog parazitiranja na radnikovoj osobnosti, potpune kolonizacije njegove svijesti i inzistiranja na njegovu poistovjećivanju s vrijednostima tvrtke, otkriva se da u ovoj konstelaciji radnik nema ni slobodnu volju, ni zdrav um, ni mentalno zadovoljstvo.

Zaposlenici bi trebali biti docilni na poslu, dok su u vanjskom svijetu reducirani na bezlične opterećene ruševine koje se promatra kao izopćenike. Severance do ekstrema dovodi ideju otuđenja rada od radnika time što je sam radnik otuđen od vlastite osobnosti, i vani i unutra lažno uvjeren u svoju sreću.

Severance tako na odličan način slika morbidnost suvremenog radnog mjesta i perfidnost korporativnog svijeta, razine do kojih dolazi ljudski očaj i što to uistinu znači pomirba.

Estetski je izuzetno dojmljiva, a statični, hiroviti nastupi glumaca uistinu su fenomenalni. Serija čiju drugu sezonu ne možemo dočekati.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.