Donosimo pregled dva jako dobra rock izdanja i novog albuma odličnog veterana ambijenta.

Fontaines D. C. – Skinty Fia

Treći album irske rock senzacije Fontaines D. C. nazvan Skinty Fia  ujedno je i njihov najbolji. Spajajući energičnost Dogrela i mračni ambijent A Hero's Death, Skinty Fia njihov je najdinamičniji, najkoherentniji i najpamtljiviji album dosad. Mahom je tomu tako jer je prožet nostalgijom kakva je krasila alternativni rock 90-ih, pri čemu zveketava sola i drski vokal najviše podsjećaju na Oasis, osobito na vjerojatno najboljoj pjesmi na albumu "Jackie Down the Line". "Roman Holiday", pak, podsjeti na madchester bendove i persone poput Iana Browna ili Shauna Rydera, dok balada "The Couple Across the Way" doziva u pamćenje The Pogues. Vrijedi istaknuti i izvrsnu, mračnu "I Love You" koja se, kao i ostatak albuma, bavi tenzijama između irskog i britanskog identiteta te manjkom životnih prilika u Irskoj. Sve u svemu, riječ je o fantastičnom albumu sve dinamičnijeg, izravnijeg i zrelijeg sastava.

Perfume Genius – Ugly Season

Na svojem šestom albumu Mike Hadreas poznatiji pod pseudonimom Perfume Genius vraća se ambijentalnijim formama s jasnim i izuzetno intrigantnim konceptom. Naime, niz pjesama s albuma izvorno je skladan kao glazbena pratnja plesne točke The Sun Still Burns Here američke koreografinje Kate Wallich. Ističu se "Herem" s mitološkim referencama i dramatičnim krajem koji tematizira žudnju za gubitkom identiteta, vedra "Pop Song" s piskutavim klavijaturama i klavirska "Scherzo". Veoma su još zanimljive naslovna pjesma s prigušenim vokalom i odličnim basom te groovy "Eye in the Wall". Iako album nije onoliko izravan i raznovrstan kao Set My Heart on Fire Immediately, svejedno je još jedan trijumf u intrigantnoj kolekciji Perfume Genius.

Viagra Boys – Cave World

Nakon bljedunjavog Welfare Jazz, švedski post-punkeri Viagra Boys vratili su se onom što im najbolje ide – noise rocku s gipkim basom, direktnim riffovima i povremenim uletima elektronike. Tematski se album bavi deevolucijom čovjeka i brojnim društvenim anomalijama, a najuspješnija je u tom smislu "Creepy Crawlers" koja ulazi u um teoretičara zavjera i govori o mikročipovima u cjepivu i Qanonovoj zavjeri o korištenju djece za dobivanje adrenokroma. Brza "Troglodyte" ruga se primitivnim ljudima za koje smatra da ih ni gorile ne bi prihvatile jer bi shvaćale da su trogloditi, dok se "Ain't No Thief" obračunava s vlastitom kleptomanskom prošlošću pjevača Sebastiana Murphyja. Ipak, najbolja je pjesma na albumu groovy "Big Boy" koju fantastično podiže gostovanje Jasona Williamsona iz Sleaford Modsa. Sve u svemu, zabavan album grupe koja nema veliki žanrovski raspon, ali je zasigurno na "pravoj strani povijesti".