Od debitanskog EP-a supergrupe Boygenius sve su tri njegove članice izdale fantastične albume. Prva je bila Phoebe Bridgers s odličnim albumom "Punisher" 2020. Potom je Julien Baker sljedeće godine izdala izvrsni "Little Oblivions" i Lucy Dacus svoj najbolji album "Home Video". Ove su godine ponovno udružile snage i kao Boygenius izdale prvi dugosvirajući album "The Record".

Po definiciji album triju najboljih mladih folk indie kantautorica ne može biti loš. Već je "Boygenius" bio fantastičan spoj njihovih tendencija – melankoličnih, romantičarskih retrospekcija Lucy Dacus, svakodnevnih crtica oslikanih na originalan način i sumornog humora Phoebe Bridgers i problema s povjerenjem i ovisnošću u stihovima Julien Baker.

Na sličnom tragu nastavlja i "The Record", premda su osobna nagnuća autorica sve jednoličnije isprepletena u cjelovite komade u kojima je sve teže prepoznati koja je od njih začetnica ideje za pojedinu pjesmu, tim više što su gotovo u svakoj sve tri otpjevale po jednu strofu. Ipak, bridgersovski je obojena balada "Emily, I'm Sorry" o njezinoj poliamornoj vezi koja je potom prerasla u ekskluzivnu vezu s Emily Bannon, kao i "Not Strong Enough" koja progovara o težini depresije, ali i tendenciji da se ona predstavi kao nešto primamljivo i tajnovito.

Pjesma još progovara i o propuštenim prilikama, i gubitku identiteta bez druge osobe. Na nju se nadovezuje snena dacusovska "True Blue" i nadodaje joj teme sjećanja na djetinjstvo i istraživanja identiteta koje je Dacus opjevala i na "Home Video".

Osobno mi najviše odgovara Bakerin teži, distorzirani zvuk i tekstovi koji istražuju osjećaj manje vrijednosti i depresiju. "Cool About It" ima odličan bendžo i pamtljiv refren s tekstom koji preispituje osjećaje za partnericu čak i nakon raskida odnosa, dok "Satanist" ima lijep riff i romantične stihove o zajedničkoj subverziji i ubijanju buržoazije.

Nije ni čudo stoga što mi je i dalje najkvalitetnija pjesma koje su Boygenius snimile "Stay Down" s EP-a "Boygenius", emocionalno mučna skladba u kojoj Baker progovara o svojoj depresiji i tome kako joj je teško otvoriti se drugima, pa dok se opusti, ostane sama.

EP je imao određenu čaroliju i prisnost, dok je "The Record" zreliji, versatilniji, zaokruženiji. U najkraćim crtama, još jedan izvrstan album nevjerojatno talentiranih kantautorica koje u cjelini funkcioniraju kao stoput više od zbroja svojih dijelova.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.