Medijski mnogo manje zanimljiv od recentnih kontroverzi vezanih za neke druge reperice, novi album hip hoperice noname zasigurno je jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja na kojem njezini opušteni flowovi i jazzy beatovi sjaje punim sjajem.

 Prije mjesec dana društvene mreže zapalile su se zbog zanimljive prepiske na aplikaciji Threads, društvenoj mreži u vlasništvu Instagrama. Reperica Doja Cat razljutila je obožavatelje odbacujući ime Kittenz koje su si nadjenuli (poput Swiftiesa Taylor Swift ili Little Monstera Lady Gage) i pozivajući sve koji koriste taj naziv kao korisničko ime da ugase svoje račune.

Revoltirani fanovi u raspravi su od nje tražili da im kaže da ih voli kao što umjetnici obično poručuju svojim fanovima, na što je pjevačica odgovorila: "Ne volim vas jer vas i ne poznajem." Uslijedilo je još mnoštvo komentara, izgubila je 240.000 pratitelja, činilo se da će biti otkazana.

No, u dramatičnom obratu, njezina nova pjesma "Paint the Town Red" postala je viralna na TikToku nakon što su neki korisnici protumačili njezin ispad kao pokušaj da se izvuče iz ugovora s izdavačkom kućom. Temelje to mišljenje na Dojinim ranijim objavama u kojima tvrdi da su svi njezini hitovi napisani samo da se domogne novca, a sada želi stvarati pravu glazbu, a ne mediokritetni pop. Uistinu, novi singlovi "Attitude", gore spomenuta "Paint the Town Red" zbog koje su na svim društvenim mrežama njezini albumi obojani u crveno vjerojatno kao znak njezina odricanja od glazbe s kojom se više ne poistovjećuje, i "Demons" daleko su manje melodični, a više reperski izravni.

Ipak, tematski se vrlo malo odmiču od srednjostrujaške tematike samohvale, seksualnosti i borbe sa slavom. Paralelno s time, a mnogo manje popraćeno na društvenim mrežama izašao je novi album apsolutno autentične i jedinstvene reperice noname (vjerojatno bi se Doji svidjelo što ni samu sebe nije imenovala).

Pod tim se umjetničkim imenom krije Fatimah Nyeema Warner iz Chicaga. Ranih 2010-ih izvodila je slam poeziju, a na sebe je pozornost skrenula gostovanjem na mikstejpu Chancea the Rappera. Već na mikstejpu "Telefone" iz 2016. vidjelo se da se radi o reperici jedinstvenoga glasa, samo je bilo potrebno još malo uštimavanja dok pronađe svoj unikatni, ležerno razgovorni glas kojim nabraja fantastične rime nad jazz hip hop beatovima koji se ispoljio već na prvijencu "Room 25", a do savršenstva se formirao na novom albumu "Sundial".

Osim drugačije zvukovne palete i teme kojima je noname okupirana izdvajaju je od prosjeka stihoklepstva – na uvodnoj "black mirror" afirmira vrijednosti socijalizma i trans prava, na "hold me down" suočava se s idejom crnačke zajednice kao mogućeg agresora osim uloge žrtve, a na izvrsnoj "beauty supply" suprotstavlja se standardima ljepote.

Daleko najbolja pjesma na albumu jest "namesake", ritmična oda samostalnosti i življenju vlastitih vrijednosti u kojima se s nemalim zadovoljstvom obrecnula na kolege. Rihanna, Beyoncé, Kendrick Lamar i Jay-Z predmet su njezine kritike zbog partnerstva s NFL-om koji je tijesno povezan s vojnom industrijom. Osuđuje ih zbog bivanja u službi kapitalističkog poretka i pristajanja na zabavljanje publike kako bi joj se odvukla pozornost od svjetskih slomova koji se oko nje događaju. Nije poštedjela ni sebe rugajući se kako nije željela nastupati na festivalu Coachella, a ipak jest jer joj je trebao novac.

"namesake" nije jedina pjesma na kojoj se odvaja od Kendricka Lamara, na "potentially the interlude" pojašnjava kako bi joj život možda bio vrijedan da može pisati kao Kendrick, no što se god moglo reći o njegovim aktivističkim strategijama, nesumnjivo je riječ o izuzetnom autoru s kojim noname zapravo dijeli brojne preokupacije i vrline. Primjerice, "toxic" u kojoj se bavi toksičnim odnosima počinje citatom iz filma "Bumerang" u kojem se ljubavni par svađa, što uvelike podsjeća na "We Cry Together" s Lamarova albuma "Mr. Morale & the Big Steppers".

Također, s Lamarom je povezuje "balloons" u kojoj preispituje zašto publika toliko voli albume crnačkih izvođača na kojima pričaju o traumama uzrokovanim nasiljem, ubojstvima, neimaštinom. Na sličan se način i Lamar cijelom svojom diskografijom pokušava izdići nad topose hip hopa i svojim introspektivnim, pozitivnim porukama potaknuti drugačije crnačke narative. Možda ne zagovara socijalizam tim imenom, ali s noname ipak ima podosta dodirnih točaka.

Sve u svemu, "Sundial" je zasigurno jedno od najboljih izdanja tekuće godine koji postavlja noname kao jednu od najboljih reperica današnjice, premda se za nju puno manje čuje nego za neke umjetnice poput Ice Spice ili PinkPantheress čije su pjesme daleko više skrojene za doba kratke pozornosti i brzog skrolanja po preporučenim videima. Za to vrijeme noname strpljivo propovijeda svoje stavove čak i ako je zbog toga kontriranje ponekad samo sebi svrhom, ali ima svoj glas i viziju koji je postavljaju na sam vrh.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.