Danas, srećom, nije nimalo neobično kad neki glazbenik ili glazbenica izađe iz ormara. Nije niti neobično kad se u pjesmama eksplicitno i bez metafora obrađuje gej tematika. Ako ništa, svima nam olakšava da odaberemo svoju najdražu gej zvijezdu ili divu i da se dobro posvađamo s nekim tko ima drugu najdražu gej zvijezdu ili divu. Reklo bi se, u današnjem svijetu i nije neka hrabrost izaći iz ormara kao poznati muzičar.

Kako sam poprilično retro-tip, ova kolumna će ujedno biti mali povratak u povijest. Prisjetit ću se troje nekad značajnih glazbenika. Osim što su bili (relativno) utjecajni, značajno je i to da su (neki namjerno, neki slučajno) davno postali predvodnici/e borbe za prava i vidljivost LGBT osoba. Ne, neće biti riječi o Eltonu Johnu, Freddieu Mercuryu ili Michaelu Stipeu. Ne, idem još malo dalje u povijest. Zajedničko im je bilo da su bili "mladi, daroviti i crni". I nisu bili strejt. Zapravo, može se reći da ću predstaviti tri kraljice.

Prva je Little Richard, možda i najpoznatija kraljica na listi. Rođen je kao Richard Wayne Penniman, u saveznoj državi Georgiji. Obično kažu, ako je Elvis Presley kralj rock'n'rolla, onda je Little Richard definitivno kraljica. Možda je i to dovoljno da se shvati kako je rock izgledao u njegovoj verziji. Kako god bilo, jedan od pionira te đavolje glazbe. Glasno, divlje, neobuzdano, znojno i nabijeno seksualnom energijom. I crno. To je bila njegova vizija, a nebrojeni su glazbenici na koje je utjecao svojom glazbom, pjevanjem i nastupom.

Crn, feminiziran, našminkan i peder – sredinom 1950-ih

Kad te James Brown, Otis Redding, Beatlesi, Rolling Stonesi i David Bowie navode kao inspiraciju, onda definitivno ne trebaš sumnjati u svoj uspjeh. Little Richard nikad nije u to niti sumnjao. Za razliku od svoje seksualnosti. Premda svjedoči o tome da je kao klinac volio eksperimentirati s maminom šminkom. Zbog čega je pobrao žestoke batine od oca. Priča se i o tome da ga je s 15 godina otac izbacio iz roditeljskog doma zbog njegove feminiziranosti. Prvu polovicu '50-ih provodi čak i nastupajući kao "drag queen". U raznim životnim fazama se drugačije deklarirao. Nekad kako peder, nekad kao biseksualac, nekad kao omniseksualac, nekad kao bivši peder. Kako god bilo, jasno je i njemu i svima oko njega da može biti sve, samo ne heteroseksualan.

Biti crn, feminiziran, našminkan i peder sredinom 1950-ih bile su sve samo ne komparativne prednosti za željeni svjetski uspjeh i ulazak u mainstream. Normalnim ljudima bi to bilo dovoljno da odustanu ili barem ublaže pristup, ali ne i Little Richardu. Tko bi u toj situaciji okušao svoj proboj pjesmom Tutti Frutti? Sleng izraz za homoseksualca. I još k tome sa stihovima koji su u prvoj verziji glasili:

A wop bop a loo mop, a good goddam,
Tutti Frutti, good booty,
If it don't fit, don't force it,
You can grease it, make it easy.

Zvuči li ovo kao da je pjesma o analnom seksu? Čini se da da. Možda zato što i jest!

Doduše, pjesma nije postala hit u toj verziji, nego s revidiranim, manje sugestivnim i strejt tekstom. Svejedno, te 1955. godine rođena je crna, feminizirana, tetkasta, seksualno provokativna zvijezda, s frizurom i imidžem kao da se natječe u finalu RuPaul's Drag Racea.

Onome što je glazbeno napravio s pravom se daje golem značaj. Međutim, posljedica tog značaja bila je da je jednu osobu, (potencijalno) segregiranu na nekoliko razina, pretvorio u jednu od najvećih zvijezda svog doba. Sebe, naime. Putem masovnih medija uselio se u svaki dom. Natjerao mnoge rasiste i homofobe da mrdaju dupetom uz glazbu feminiziranog crnog pedera. I, čini se, time otvorio put mnogima poput sebe.

Lezbijski blues Ma Rainey

Na kraju, bez obzira na seksualnu orijentaciju, stvorio je moderno značenje riječi "gej". U rječniku bi, kao definicija riječi "gej", trebala stajati njegova slika. Ne vidim koje bi bilo bolje objašnjenje! A sudeći prema njegovom uspjehu, sposobnost da druge natjeraš na mrdoguz značajno utječe na smanjenje homofobije i rasizma u svijetu. Trebalo bi to znanstveno ispitati!

Sljedeća na listi je Ma Rainey. Pravog imena Gertrude Malissa Nix Pridgett, rođena je 1886., također u Georgiji. U povijesti bluesa ostat će zapamćena kao jedna od prvih velikih blues pjevačica. Osim za glazbene arheologe poput mene, zanimljiva je i onima koji se bave istraživanjem početaka ulaska LGBT tematike u mainstream kulturu.

U tom smislu, zanimljiva je njezina pjesma Prove It On Me (1928.), koja sadrži stihove Went out last night, had a great big fight. Everything seemed to go on wrong. I looked up, to my surprise, the gal I was with was gone.

Nakon još jedne strofe, slijedi još značajnije ukazivanje o čemu se pjeva: They said I do it, ain't nobody caught me. Sure got to prove it on me. Went out last night with a crowd of my friends. They must've been women, cause I don't like no men. Samo ovi dijelovi su više nego dovoljni za zaključak. Kad se pročita i posluša cijela pjesma, bilo kakva sumnja u temu pjesme ne bi trebala postojati.

Kako navodi Angela Y. Davis: "Prove It on Me je kulturna prethodnica lezbijskog kulturnog pokreta sedamdesetih, koji se počeo kristalizirati oko izvođenja i snimanja afirmativnih lezbijskih pjesama". Sebi i svima koje zanima istraživanje ove teme, preporučujem njezinu knjigu Blues Legacies and Black Feminism: Gertrude "Ma" Rainey, Bessie Smith, and Billie Holiday.

Subverzivna Big Mama Thornton

Slijedi nam još jedna gospođa koju bih htio predstaviti. Godine kad je stasao Little Richard, bile su dobre i za nju. Odazivala se na ime Big Mama Thornton. Pravog imena Willie Mae Thornton, rođena je 1926. godine u Alabami. I stasom i značajem velika blues pjevačica i usnoharmonikašica. Pretpostavljam da je malo čitatelja čulo za nju. Međutim, vrlo vjerojatno znate pjesmu Hound Dog. Ako ništa, u slavnoj verziji još slavnijeg Elvisa. Upravo tu pjesmu je prva snimila Big Mama Thornton i pretvorila je u hit.

Za razliku od Little Richarda, Big Mama Thornton nije krila da je lezbijka. Kao što se on poigravao s feminiziranjem muškog izgleda, tako se Big Mama poigravala s maskuliziranjem ženskog izgleda. Na svojim nastupima često se oblačila u odjeću tipičnu za muškarce. Jednako je lagano i pjevanje seksualno sugestivnih pjesama pretvorila u značajku svog stila.

Nešto što je dotad bio, uz nekoliko iznimki (recimo, Ma Rainey), isključivo muški teritorij. Nipošto ženski! Ako je Joni Mitchell najznačajnija po tome što je iz ženske poetike izbila "obavezu" da se pjeva o slaboj ženi, čiji život ovisi o tome hoće li joj se voljeni muškarac vratiti ili ne, onda je Big Mama Thornton bila jedna od njezinih prototipnih verzija.

Autori poput Maureen Mahon joj čak pripisuju značaj da je svojim utjecajem subverzivno djelovala na dotadašnja stereotipna viđenja (crne) žene. Možemo to, polušaljivo, prenijeti i na današnju stereotipnu kategorizaciju. Ako je Little Richard definicija za "gej", onda slika Big Mame Thornton treba stajati kao definicija riječi "butch lezba".

Ove tri kratke priče mogu poslužiti kao podsjetnik. Podsjetnik da ne možemo uvijek okolinu i vrijeme u kojem živimo kriviti da nam ne dopušta da budemo ono što jesmo. Dobro znate na što mislim.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.