"Svoj prvi glavni poziv vrši žena u prvom redu u kući, u obitelji, kod svoje djece, ali baš zato, da ona bude mogla da svoj zadatak izvršuje, potrebno joj je, da tog svog poziva bude svjesna, da bude nacionalno i kulturno razvijena, potrebno joj je da bude upućena i u život izvan kuće, u život svojega naroda, u socijalne, političke i ekonomske prilike svoje domovine, jer inače, ona ne samo što ne će koristiti nego će, ako je kulturno zaostala, biti stalna i jaka zapreka u razvoju svojega naroda", zapisano je 1918. godine u Proglasu o osnivanju Narodne ženske zadruge koji potpisuje Maja Čulić u tadašnjem splitskom dnevniku "Novo doba".

Osnivanje Narodne ženske zadruge računa se kao početak ženskog aktivizma u Splitu. O ženskom aktivizmu u Splitu razgovarali smo s Ninom Šimunović iz udruge Domine, autoricom izložbe "Splitski feminizam u retro(per)spektivi", koja se mogla pogledati u Zlatnim vratima u Splitu proteklog tjedna.

Što vas je potaknulo da postavite ovu izložbu?
– Povijest su uglavnom pisali muškarci, a prema generalno dostupnim podacima, žene naizgled u toj povijesti ne postoje. No, Domine su kroz svoj višegodišnji istraživački program "Ženski vremeplov" dokazale da su žene u povijesti Splita i Dalmacije ipak postojale i evidentan je njihov doprinos povijesti, a time i sadašnjosti, u svim područjima života, pa tako i na području promicanja i borbe za ženska prava. Ženska prava i njihovo osvještavanje danas naprosto nije potpuno bez sagledavanja tog aspekta i u prošlosti, stoga smo ovom izložbom o splitskom feminizmu retrospektivno objedinile i prošlost i sadašnjost iz čega se može naslutiti i perspektiva naših daljnjih nastojanja i ciljeva.

Nina Šimunović

Kad se rodio ženski pokret u Splitu, tko su bile njegove nositeljice i čime su se bavile?
– Ženski pokret počinje 1918. godine kad skupina žena na čelu s Majom Čulić osniva Narodnu žensku zadrugu. U nekim segmentima te su žene bile čak i svestranije i organiziranije od nas danas. Zanimljivo je čitati Statut Narodne ženske zadruge iz 1918. godine koji se po svojim djelatnostima i ciljevima gotovo ne razlikuje od našeg.

Način na koji je Zadruga tu svoju svrhu "postizavala" jest cijeli niz aktivnosti kao što su redovita društvena sijela za razgovore, rasprave i dogovore, "javna predavanja s osobitim obzirom na žensko pitanje i naročit položaj žena u kući. društvu i javnom životu", socijalna skrb za djecu i brojne druge aktivnosti s osnovnom svrhom da predstavljaju i zastupaju mišljenje žena u političkim, kulturnim, socijalnim i ekonomskim područjima javnog života, kao i da "bude u ženama interes za javni rad, naročito u onim pitanjima koja su od posebnog interesa za žene".

Povijest su uglavnom pisali muškarci, a prema generalno dostupnim podacima, žene naizgled u toj povijesti ne postoje

Narodna zadruga kao preteča današnjeg sustava socijalne skrbi

Narodna zadruga osnovala je, između ostaloga, prvu čitaonicu u Splitu, vodila tečajeve opismenjivanja, organizirala prve besplatne liječničke preglede. Zadrugarke su vodile brigu o siročadi i beskućnicima, a imale su čak i planove za izgradnju ubožnice, koja nažalost nikad nije sagrađena, no zato je pri zadruzi djelovala mliječna kuhinja, dječje "obdanište" i sklonište za napuštenu djecu, u čemu lako možemo prepoznati i preteče današnjeg sustava socijalne skrbi i aktivističke napore za pomoć beskućnicima i beskućnicama.

Odakle ste crpili podatke za ovu izložbu?
– Pored brojnih ostalih, primarni izvor podataka bio nam je časopis "Novo doba", dnevne novine koje su tada izlazile u Splitu, a u jednom od njegovih izdanja objavljen je Statut Narodne ženske zadruge u kojem su navedeni osnovni ciljevi Zadruge: ".. 1) da svojim djelovanjem predstavlja i zastupa stanovništvo i mišljenje naših žena u svim političkim, kulturnim, socijalnim i ekonomskim pitanjima javnog života, 2) da nacionalno, kulturno i socijalno djeluje u prvom redu među svojim članicama, a i uopće među ženama, da im budi interes za javni rad, naročito u onim pitanjima, koja su od posebnog interesa za žene, 3) da moralno i materijalno potpomaže ustanove i poduzeća odgojnog, socijalnog i karitativnog karaktera, te da im daje inicijativu i da samo prama svojim silama ustanovljuje takove ustanove, naročito ustanove za odgoj i zaštitu djece i mladeži."

Bilo je to vrijeme organiziranja demonstracija za dobivanje prava glasa, protiv gašenja ženske gimnazije, "realke" , u Splitu, predavanja o feminizmu s gostujućim feministkinjama s međunarodne scene. No, taj je ženski pokret doživio sličnu sudbinu drugih takvih pokreta u svijetu, ugasio se 1929. godine i ustupio je mjesto nacionalnom pitanju

U Splitu je postojala i feministička organizacija?
– Tako je, feministička organizacija "Ženski pokret" osnovana je 1925. godine s ciljem priznavanja građanskih prava žena i dobivanja prava glasa. Dio žena iz Ženske narodne zadruge pridružio se ovom dijelu jugoslavenskog feminističkog pokreta koji je djelovao u Zagrebu i Beogradu i drugim većim gradovima. Dvije žene koje su se ovdje posebno isticale i koje su bile aktivne čak i na međunarodnoj europskoj feminističkoj sceni su Vinka Bulić i Jelka Perić, o čemu svjedoče zapisi o njihovom prisustvovanju Međunarodnom kongresu feministkinja u Pragu 1927. godine. Bilo je to vrijeme organiziranja demonstracija za dobivanje prava glasa, protiv gašenja ženske gimnazije, "realke" , u Splitu, predavanja o feminizmu s gostujućim feministkinjama s međunarodne scene. No, taj je ženski pokret doživio sličnu sudbinu drugih takvih pokreta u svijetu, ugasio se 1929. godine i ustupio je mjesto nacionalnom pitanju.

Ako su šetale u hlačama, išle su na policiju zbog provjere spola

Možete li nam reći nešto više o Vinki Bulić?
– Vinka Bulić, glavna feministička aktivistkinja tadašnjeg doba, rođena je 1884. godine u Solinu u obitelji Šperac, umrla je u Splitu 1965. Bila je novinarka "Novog doba", kolumnistica ondašnjih ženskih časopisa i vrsna kroničarka svog vremena. Organizirala je brojna okupljanja i tzv. "kružoke", a bila je tajnica don Frane Bulića, uglednog hrvatskog arheologa i povjesničara. U svom radu bila je vrlo sistematična i prikupila je brojne vrijedne podatke o zbivanjima i ženama iz tog doba, iako mnogi njezini dokumenti nisu nikad izašli u javnost. Dio njezinih zapisa čuva se u Hrvatskom državnom arhivu. Nitko, čak ni njezina obitelj ne zna što tu piše, ali za pretpostaviti je da se tu kriju kompromitirajuće činjenice za tadašnje vlasti. Pravi splitski X file bit će moguće pročitati tek kroz par godina. Aktivna u zagovaranju ženske feminističke solidarnosti, bila je priznata kao prva hrvatska žena koja se zanima za feminizam od strane Zorke Kveder, tadašnje urednice magazina "Ženski svijet" u Zagrebu.

Kako su Splićani toga doba gledali na feministkinje?
– Nema zapisa o tome, ali znamo da je žena koja se tih godina prošetala rivom u širokim bijelim hlačama privedena u policiju da joj se provjeri spol, pa možemo sa sigurnošću reći da je patrijarhat suvereno vladao Splitom i da feminizam nije bio dobrodošao.

Nitko, čak ni obitelj Vinke Bulić ne zna što tu piše, ali za pretpostaviti je da se tu kriju kompromitirajuće činjenice za tadašnje vlasti. Pravi splitski 'X file' bit će moguće pročitati tek kroz par godina

Što se dalje događalo sa ženskim pokretom u Splitu?
– S vremenom je ženski pokret za pravo glasa postao dio radničkog i komunističkog pokreta. Tako je 1935. u splitskom kinu Sirius održan skup žena na kojem su zahtijevale pravo glasa i svoja radnička prava. Nakon govora Anke Berus skup su gradske vlasti prekinule. Anka Berus (1903.-1981.) je žena koja se u Splitu istaknula u vrijeme neposredno prije početka II. svjetskog rata, predavala je u splitskoj Realnoj gimnaziji, a gimnazijalci su je pamtili kao profesoricu na početku čijih se satova nisu morali moliti. U partizane odlazi 1941 . Bila je prva žena ministrica financija u tadašnjoj SFRJ a proglašena je i jednom od 18 heroina Hrvatske.

"A mi jadne se borile za pravo glasa!"

Nakon Drugog svjetskog rata gotovo se zaboravilo na građanski ženski aktivizam. Feministički pokret nestaje i utapa se u socijalističkoj uravnilovci. O tome 1952. skupljajući dokumentaciju o feminističkom pokretu u Splitu Vinka Bulić piše: "Razumijem i naš feminizam bio je nama nesvjesno jedna od poluga komunizma, koji je kasnije bio izbačen i izignoriran, jer da je to buržujski feministički pokret – koji nema ništa zajedničko sa radničkim pokretom žena. A mi jadne se borile za pravo glasa...!"

Kamo smo stigle, koje su zadaće feministkinja danas?
– Feminizam ponovno oživljava u sedamdesetim godinama, a Domine od svog osnutka jasno nastavljaju s promicanjem i borbom za prava žena. Na izložbi je prezentiran niz plakata, fotografija i "parola" koje zapravo predstavljaju pregled brojnih projekata i aktivnosti koje Domine kontinuirano provode danas u prilikama kad se mnoga već stečena radnička, socijalna, reproduktivna, politička i mnoga druga prava žena urušavaju i prijeti im da budu izgubljena, a neka od njih postoje tek pravno-formalno i praktično se, bez ikakvih posljedica, ne primjenjuju i krše, kao što su to npr. propisane kvote o participaciji žena u politici i općenito na mjestima upravljanja, prava na jednakost na tržištu rada, konkretno potplaćenost žena i diskriminacija pri zapošljavanju, na radnom mjestu itd., zakonodavni okvir i procedure u slučajevima obiteljskog nasilja i općenito nasilja nad ženama.

Razumijem i naš feminizam bio je nama nesvjesno jedna od poluga komunizma, koji je kasnije bio izbačen i izignoriran, jer da je to buržujski feministički pokret – koji nema ništa zajedničko sa radničkim pokretom žena. A mi jadne se borile za pravo glasa

Ova izložba jasno poručuje da su problemi prisutni i u porastu i da nastavljamo u skladu s našom misijom i vizijom, sa osvještavanjem i osnaživanjem žena na njihovom putu do ravnopravnog mjesta u svim sferama privatnog i javnog života, kao i sa zagovaranjem i senzibilizacijom javnosti o nužnosti postizanja ravnopravnosti spolova, koja je preduvjet za zdravu i kvalitetnu zajednicu i napredak društva u cjelini.