Novi album "Palo Santo" britanske grupe Years & Years najpoznatije po hit-singlu "King" bolje je ostvarenje od prvijenca "Communion", no iako nastoji, ne uspijeva raskinuti s kompilatorskom estetikom.

Years & Years londonski je dance-pop trojac koji čine Mikey Goldsworthy, Emre Türkmen i pjevač Olly Alexander. Od 2010. godine kad je bend osnovan, polako je rasla njegova popularnost, od ranih singlova kad su nastupali kao peteročlana grupa do ugovora s francuskom diskografskom kućom Kitsuné s kojom su na počecima potpisane ugovore imali i La Roux i Bloc Party.

Već je njihov album prvijenac "Communion", objavljen 2015., bio golemi uspjeh i odmah je zasjeo na prva mjesta britanskih top-ljestvica. Među čak osam singlova najvećim se hitom pokazala zarazna "King" koja utjelovljuje cjelokupnu poetiku benda – retro dance-pop zvuk i pomalo ambigvitetne Alexanderove stihove o dominaciji i kontroli u vezama.

Androidi u emocionalnoj ekstazi

Ipak, u cjelini "Communion" je podosta mlako ostvarenje čiji tanahan electro-pop zvuk imitira, ali ne nadilazi mnogobrojne uzore iz prošlih dekada, od Culture Cluba do Moloko, i tek povremeno uspijeva polučiti kakvu pamtljiviju pjesmu poput spomenute "King" ili "Shine" koja podsjeća na kakvu lošiju B-stranu The Weeknda.

Nedavno objavljeni drugi album "Palo Santo" obećavao je zaokret u zvuku i imidžu. Najavljen kratkim filmom, Palo Santo distopijsko je društvo u kojem su ljudi manjina, a vladaju androidi. No, jedino što androidi žele jest osjećati, za što im trebaju ljudi. I tu na scenu stupa Olly Alexander. Svojim senzualnim plesom i pjesmama zabavlja androidsko društvo i emotivnim ih izvedbama dovodi do emocionalnih ekstaza sve dok stariji android koji ga je otkrio ne prijeđe granicu u odnosu s njim i vladajući ga ne odluče eliminirati.

Iako se Alexander, koji iza sebe ima i uspješnu glumačku karijeru, dobro snalazi u ovakvom narativu, postoje dva, ako ne i tri, temeljna problema. Prvi je taj što je, kao i cjelokupan zvuk benda, film samo posvajanje raznih utjecaja – od invertirane radnje "Blade Runnera", gdje čovjek (možebitno i sam replikant) hvata androide, do vizualnog homagea ovogodišnjem blockbusteru "Black Pantheru" u vidu svjetlećeg serijskog broja u ustima androida. Drugi je taj što zanimljivi koncept nema gotovo nikakve veze sa samim albumom.

Najavni singl, fantastična "Sanctify" funkcionira kao izuzetno uzbudljiv uvod koji daje naslutiti da su Years & Years krenuli u smjeru ponešto mračnijeg zvuka, u skladu s distopijskim narativom o Palo Santu. Međutim, kako album napreduje, postaje sve jasnije da na njemu nema mnogo čega što je bilo nagoviješteno i da se bend i dalje kreće unutar relativno predvidljivih okvira dance glazbe. Kao i dosad, na ponekim pjesmama poput "Hallelujah", "All For You" ili "Karma" Years & Years uspijevaju nabosti lijepu melodiju praćenu manje ili više senzualnom Alexanderovom izvedbom.

Eurovizijski zvuk

Iznenađujuće su uspjele gotovo a capella balade "Hypnotised" i "Here", koje pokazuju da Years & Years znaju skladati dobro strukturirane pjesme, ali imaju problema s ispunjavanjem struktura sintesajzerima koji prečesto bez ikakve modernizacije citiraju ranija desetljeća.

Treće pitanje koje Palo Santo otvara jest gdje je nestao instrumentalni duo. Drugim riječima, u promotivnom filmu i glazbenim spotovima nikakvu ulogu ne igraju Galsworthy i Türkmen. Glavna je i jedina zvijezda, protagonist koji dovodi androide do klimaksa i čiju se možebitnu vezu s androidom prati, karizmatični Alexander.

Koliko su god njegov talent i privlačnost neosporni, toliko se svejedno postavlja pitanje koliko je pametno usidriti čitavu sliku benda na njegovoj personi zbog čega se doima da je čitava glazba u službi nepretenciozne, nemarno promišljene pratnje njegovim performansima.

U konačnici, "Palo Santo" zrelije je ostvarenje nego debi Years & Yearsa "Communion". Bend daje naznake stremljenja da se okrene k drugačijim zvukovnim i estetskim rješenjima, no cjelokupan dojam koji ostavlja i propulzija glazbe, i samo trajanje pjesama i vizualno inzistiranje na Alexanderovu tijelu jest taj žurbe, kao da je album tek nužno zlo i pokriće za frontmenove ekshibicije.

Iako su Years & Years sposobni stvoriti dobru pop pjesmu, još nisu pokazali da su kadri napisati pravi club banger. Njihova retro, kompilacijska poetika u najpozitivnijem smislu riječi zvuči kao eurovizijska glazba – radi se o simpatičnim pjesmama koje će se zapamtiti, ali se po svemu sudeći neće izdići na razinu višu od prigodničarskih zbirki za kakav nostalgični tulum.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam