Na današnji dan prije deset godina emitirana je zadnja epizoda američke animirane serije "Moral Orel". Njezina kritika licemjerja i praznine tobožnjeg moralnog kršćanskog življenja i deset godina poslije rezonira jednakom snagom, a iako relativno konzervativna, njezina temeljna poruka pruža nadu i drugosti.

"Moral Orel" snimljena je stop-animacijom, a tvorac joj je Dino Stamatopoulos, američki scenarist koji je surađivao s Davidom Lettermanom, Conanom O'Brienom i Danom Harmonom, tvorcem popularnih serija "Rick and Morty" i "BoJack Horseman". Serija prati Orela Puppingtona, dvanaestogodišnjeg dječaka iz Moraltona u Statesoti, fikcionalnoj saveznoj državi smještenoj između Kansasa i Missourija.

Orel živi s majkom Blobertom koja je opsjednuta higijenom, ocem pijancem Clayom i histeričnim bratom Shapeyjem, za kojeg se otkriva da mu je samo polubrat. Toliko je dobrodušan i čist da se ne može prisjetiti nijedne druge riječi na f osim friends, family i faith koja može učiniti da se čovjek osjeća manje usamljenim.

Spolnost u temelju svih problema i bijednog života stanovnika Moraltona

Prva sezona američke serije emitirana 2005. godine prikazuje relativno standardni zaplet – iritantno dobri Orel pretjerano doslovno shvati Božju riječ, ili riječ kakvog odraslog autoriteta, nastane katastrofa, otac ga pozove u svoju radnu sobu, istuče remenom, ali ne zbog očite pogreške, već neke njezine moralne implikacije. Primjerice, kad Orel zaključi da mrtvaci griješe jer odbacuju najveći Božji dar, život, i oživi ih sotonističkim čarkama, ne biva prekoren za bogohulje, nego zato što je skinuo smrdljivu odjeću s njih i hodali su naokolo obnaženi.

U drugoj se sezoni ton polako zaoštrava – kritika religije više se ne daje u zabavnim upadicama, već čitave epizode otvoreno tematiziraju mnoge njezine boljke. Primjerice, kad se flaster napravljen tako da se stopi s kožom bijelog protestanta ne uklopi na koži Billyja, sina tamnoputog gospodina Figurellija, cijela je obitelj segregirana jer su napravljeni manje na sliku Božju negoli moraltonski WASP-ovci, nazivaju se figroes, organizira se hajka slična Kristalnoj noći. Izruguje se i kršćanskom animozitetu prema znanosti prikazom razreda za sporiju djecu koja su, zapravo, nadarena i razmišljaju, a kršćanski zazor prema spolnosti ismijan je u epizodi gdje se zakonom zabranjuju sva jaja koja su izašla iz kokoši.

No, treća sezona otkriva koliko je spolnost zapravo u temelju svih problema i bijednog života stanovnika Moraltona. U toj je sezoni sve manje humora, a više brutalnosti – za razliku od ranijih nastavaka u kojima je Orel protagonist, ulazimo u živote svih drugih stanovnika, kao i povijesti odnosa, da bismo otkrili kako u tom čestitom gradu ništa nije kako izgleda. Bolničarka Bendy, s kojom ravnatelj Fakey vara svoju vjernu suprugu, ima imaginarnu obitelj koja se sastoji od dva plišana medvjedića, Hubbyja i Sonnyja, dok ne otkrijemo da je ujedno i majka nasilnika Joea.

Kad bi svaka pobožna obitelj uistinu bila moralna...

Knjižničarki Censordoll, koja pali heretične knjige poput "Podrijetla vrsta", "Životinjske farme" ili, ironično, "Fahrenheita 451", majka je pri rođenju dala odstraniti reproduktivne organe, zbog čega su joj opsesija i jedina hrana koju jede postala jaja, a profesorica je povijesti Sculptham bila žrtva silovanja pedofila sladoledara Creeplera te je pobacila njegovo dijete vješalicom. Orelovi majka i otac spavaju u odvojenim krevetima, s pregradom između sebe, a njegova majka samozadovoljava se građevinskim alatima. Clayevo se pijanstvo pogoršava pa na lovačkom izletu upuca Orela u nogu, uništivši sinovu nevjerojatnu nadu.

Važna je stavka koja objašnjava mnogo patnje u seriji i homoerotičnost. Istospolna žudnja prikazana je na veoma zreo, empatičan način. Primjerice, doznaje se da je kći velečasnog Puttyja, tetovirana, ispirsana vlasnica seks-shopa Stephanie bila zaljubljena u Kim, maloumnu majku Orelova prijatelja Doughyja, koja je sad udana za njegova jednako maloumnog oca Karla. Čak i velečasni suosjeća sa Stephanie, objašnjavajući joj da je bilo očigledno da Kim nije bilo stalo do nje, već samo do provociranja drugih ljubakanjem s njom, što je poprilično zreo pogled na uvelike komodificiranu žensku istospolnu žudnju.

No, temeljna je homoseksualna tenzija ona između Claya i trenera Daniela "Danielle" Stopframea. Ona eruptira u zadnjoj epizodi, kad Clay napokon neizravno prizna Danielle da ga voli, no on shvati da je za njihovu vezu prekasno.

Ipak, unatoč tome što serija sarkastično komentira licemjerje religije i bespoštedno otkriva prljavo rublje koje se krije iza uzornog življenja, "Moral Orel" nije osuda vjere same po sebi, već njezina izopačenog, institucionalnog lica. Orel i njegova blaga i dobroćudna narav konačni su pobjednici. Orel s Christinom, od koje ga njegovi roditelji žele odvojiti jer moli drugačiju verziju Očenaša, zasniva sretnu obitelj zbog čistoće vlastitog duha koji se povodi načelima višim od onih koje može čuti s oltara ili kod kuće.

Odnosno, iako se zanima i za alternativne načine života, "Moral Orel" završava afirmacijom heteroseksualne obitelji i univerzalnih vrijednosti. No, serija to čini na human način, poručujući da su ljubav, empatija i toplina primjenjive na sve i da je moral pitanje viših principa, ne ritualna predstava predanosti iza koje nema nikakvog sadržaja. Kad bi svaka pobožna obitelj uistinu bila moralna kako je to slučaj s moralnim Orelom, svijet bi bio sasvim zgodno mjesto.