Album prvijenac australske kantautorice Stelle Donnelly razočaravajuća je kombinacija zaboravljivih skica iz svakodnevice i eksplicitno feminističkih pjesama lišenih snage.

Stella Donnelly stekla je zavidnu sljedbu s obje strane Atlantika već izdavanjem EP-a "Thrush Metal". Ovogodišnji "Beware of the Dogs" također je privukao pozornost kritike i publike svojim feminističkim singlovima koji su se pojavili paralelno s usponom pokreta #MeToo i rezonirali sa sentimentom prestanka šutnje o zlostavljanju i asimetriji moći.

Ipak, album ne sadrži osobito bogatu zvučnu sliku – uglavnom se kreće od vedrih indie komada poput "Season's Greetings" podosta sličnog "She Bangs the Drums" Stone Rosesa do bezličnih balada, uz povremene primjese elektronike. Najzorniji je primjer porasta uzbuđenja naslovna pjesma koja prelazi iz dosadnjikave balade u daleko moćniji komad kad se pred kraj priključe bubnjevi.

"Beware of the Dogs" ujedno je i jedna od mnogih pjesama na albumu s eksplicitno političkom temom; u ovom slučaju radi se o ekološkoj devastaciji i vlasti koja ne poduzima ništa. Politički je, ali i glazbeno, daleko najpotentnija pjesma "Old Man" kojom se Donelly priključuje pokretu #MeToo i poručuje etabliranim zlostavljačima da su žene dovoljno šutjele dok su oni zadržavali svoje položaje i šesteroznamenkaste plaće.

Poprilično je razočaravajuća "Boys Will Be Boys", pjesma koja tematizira okrivljavanje žena za silovanje. S obzirom na potresnu temu, zaboravljiva akustična gitara i glas koji ne prenosi nikakve emocije nisu ni blizu razornosti jedne "Me and a Gun" Tori Amos ili "Sullen Girl" Fione Apple.

To se, sveukupno, čini najvećim problemom albuma – čak i kad Donnelly pokušava biti inovativna, album ostavlja ravnodušnim. Izleti u elektroniku nisu mnogo pomogli – "Bistro" je među lošijim pjesmama, dok je živahna "Die" mnogo bolja, ali i dalje pretjerano statična i lijena. Njezini eksperimenti nemaju odvažnost glazbe Sharon Van Etten ili Better Oblivion Community Center, a ni emocionalnu težinu Julian Baker.

Štoviše, s afektivnog stajališta, pjesme nude vrlo malo i kad je riječ o političkom aktivizmu i kad Donnelly skicira scene iz vlastite svakodnevice poput prekida, obiteljskog okupljanja za Božić, ili problema s prijašnjim šefom.

Sve u svemu, njezini prozračni i jednostavni prikazi svakodnevnih situacija sinegdoha su za svakodnevni život – kao i on, i Donnellyjini su stihovi prazni i prolazni.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam