- Autor/ica Bojana Guberac
-
Objavljeno: 24. svibnja 2019.
Riječka umjetnička organizacija Građanke svome gradu na festivalu queer i feminističke kulture Smoqua sudjeluje treću godinu zaredom. Ove godine dovele su hrvatsku umjetnicu Vlastu Delimar i bugarsku umjetnicu Boryanu Rossu. Obje propituju koncepte norme, normalnosti i normativnosti, što je istovremeno tematski okvir ovogodišnjeg festivala.
Mada se Rijeka smatra slobodarskim i progresivnim gradom, problema oko pronalaska prostora za Vlastin performans ipak je bilo, kazala je Milijana Babić iz organizacije Građanke svome gradu. Dogodio se, kaže Milijana, kratki spoj kada se trebala izgovoriti riječ ´orgazam´. Vlasta Delimar izvela je svoj performans "Pravo na orgazam iznad 60" u izlogu dućana Futura Nova, a gospođe iz dućana ne samo da su se pokazale slobodoumnima, nego su Vlastu i odjenule za performans.
Vlasta Delimar je prva hrvatska performerica koja se može pohvaliti opusom dužim od 40 godina, a javnost je najviše pamti kao Lady Godivu, kad je centrom Zagreba projahala gola na konju. Njezino intimno i provokativno performersko djelovanje, od 1970-ih do danas, uz Toma Gotovca/Antonia Lauera svrstava je među najvažnije hrvatske body-art umjetnike.
S ovom osebujnom umjetnicom razgovarali smo u opuštenoj atmosferi terase caffe bara Cont.
U okviru Smoque propitujete ljudska prava?
– Kad se pogleda po konvencijama ljudskih prava što sve stoji, koje su točke ljudskih prava, ja sam tu dodala još jedno ljudsko pravo, a to je pravo na orgazam iznad 60 godina. Zato što u našem društvu, a ne samo u našem, seksualnost u kasnijim godinama, u nekakvoj trećoj dobi više ne bi smjela postojati.
Kako ljudi reagiraju na Vaš performans?
– Dosta dobro. Tu su se mnogi prepoznali. Negativne komentare eliminiram.
Mašu li Vam ispred izloga?
– Da, da...
Koliko smatrate da su ugrožena ljudska prava danas u Hrvatskoj? Vidimo da se želi zabraniti pobačaj za koji su se žene već izborile. Kako gledate na to?
– Pa to je stvar koja nije od jučer. Ljudska prava su stalno ugrožena i to će stalno biti tako. To se neće promijeniti za našeg života sigurno. Imala sam ovih dana priliku biti na selu u Podravini i da vidite kako se muškarci odnose prema ženama – to je kao da smo u srednjem vijeku. Rekla sam "ja ću tog frajera s mog imanja istjerati". On dođe s traktorom, stane kraj njega, a žena ubacuje u prikolicu ogromne komade drveta i ona se nešto zezne, a da čujete što joj je sve izdijelio: Glupačo, kravo, pi**a ti materina.
LGBT zajednica nikad neće biti potpuno ravnopravna
Koliki problem imamo kao društvo s patrijarhatom?
– Koliki? Pa evo, to je sad primjer. Situacija je takva da se žene još uvijek boje, još uvijek imaju strah. Ta žena šuti, šuti i šuti. Stavlja komade drveta na prikolicu. Nije niti jednu riječ pobune rekla.
Tko je kriv za takvo stanje?
– Svi zajedno smo krivi. Kompletna zajednica za to snosi odgovornost.
Što mislite o Hodu za život?
– To je jedna pojava u društvu kontra nas koji smo normalni, ali oni imaju pravo na svoje mišljenje. Jesmo li u demokraciji? Jesmo. Neka oni rade svoje, mi ćemo raditi svoje. Nismo kontra njih, pa onda neka ljudi sami odluče na koju će se stranu prikloniti.
Smatram da je Crkva kao institucija, ne religija, napravila tijekom ovih silnih stoljeća užasne štete čovječanstvu i trebalo bi ih ukinuti, ali naravno, to nije moguće
Što mislite pod 'normalni'?
– Mislim da su oni previše militantni i agresivni. Tu nema prostora za dijalog.
Kakav je po Vama položaj LGBT zajednice u Hrvatskoj?
– Pa, mislim da je dosta dobar.
Ne mislite da su i dalje stigmatizirani?
– Naravno da su stigmatizirani, oduvijek su bili i uvijek će biti. Nikad neće u ovom društvu postojati to da budu ravnopravni. Nikad, vjerujte mi – nikad. Tim više jer se stvara takva atmosfera. Recimo, 80-ih su bili manje stigmatizirani. Sada su više.
Je li danas nastupila huškačka atmosfera?
– Da, naravno. Danas je i više toga po medijima. Nekad se uopće o homoseksualnosti nije pisalo, zato što nije bilo potrebe.
Trebalo bi napraviti eksperiment
Zašto nije bilo potrebe?
– Zato što je to bilo normalnije. Mi smo živjeli s lezbijkama, s homoseksualcima, s transrodnima. Nitko to nije dovodio u pitanje, a danas se stalno nešto piše, netko ima nešto za, netko ima nešto protiv. Onda je normalno da se one koji su protiv još više usmjeri da budu protiv.
Kako se svi skupa možemo boriti protiv toga?
– Da jednostavno prestanemo o tome govoriti. To možda zvuči blesavo, ali trebalo bi napraviti eksperiment.
Zašto mislite da danas nekome smeta gej osoba i žele joj zabraniti jednakost?
– Zato što je pročitao u novinama. Kada ne bi pročitao u novinama, ne bi o tome uopće razmišljao.
Naravno da su LGBT ljudi stigmatizirani, oduvijek su bili i uvijek će biti. Nikad neće u ovom društvu postojati to da budu ravnopravni. Nikad, vjerujte mi – nikad
U razgovoru s pripadnicima LGBT zajednice može se čudi da ih je premalo u medijima, da im se ne daje dovoljno prostora...
– Ma to oni izmišljaju. Danas oni imaju potrebu da se na njih obraća veća pozornost nego na tzv. "normalne". Ne smiješ nikog krivo pogledati, odmah je ugrožen. Pa, nemoj me zezati.
Što je za Vas sloboda?
– Slobodu si treba svatko sâm izboriti. Sloboda je velika odgovornost. Ti moraš sâm sebi izboriti svoju slobodu, ili sama sebi.
Koliko je društvo u Hrvatskoj slobodno?
– Ako brojimo u postocima, onda ispod 50 posto.
Crkvu bi trebalo ukinuti
Kako će se LGBT zajednica izboriti za svoju slobodu, svoja prava, ako nisu u medijima?
– Treba djelovati u svakodnevnom životu. Ako ja kao lezbijka, recimo, uspijem prvo uvjeriti svoju mamu, tatu, rodbinu, susjede itd. onda idemo dalje. Onda živimo dalje tu ideju. Ne može se to preskočiti.
Ne može se očekivati da će nam netko dati slobodu?
– Ne, ti slobodu moramo prvo izboriti sami u vlastitom domu. To stalno govorim.
Zašto mislite da se ljudi boje takvog koraka?
– Ne znam, ja se nisam nikad bojala. Nisam imala takav problem, ali sam imala druge. Otišla sam od kuće s 15 godina i krenula u svoj vlastiti život.
Hodači za život su previše militantni i agresivni. Tu nema prostora za dijalog
Zašto se niste nikada bojali?
– Pa ne znam. Takva sam se valjda rodila?
Kakvo je po Vama danas stanje u državi?
– Uopće me ne interesira, a znaš zašto? Zato što su ljudi toliko glupi. Kao stalno je loše, loše, loše, a nitko ne poduzima ništa da bi bilo bolje.
Koliko Crkva utječe na društvo?
– Previše. Zamisli, neki dan je moj partner Milan kupio njihov časopis da vidimo što ti ljudi pišu. I zamisli, naši svećenici sada pljuju po Papi.
Koristi li Crkva huškačke metode?
– Naravno, itekako. Smatram da je Crkva kao institucija, ne religija, napravila tijekom ovih silnih stoljeća užasne štete čovječanstvu i trebalo bi ih ukinuti, ali naravno, to nije moguće.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.