
- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 1. lipnja 2021.

Nakon nekoliko mučnih tjedana iživljavanja i kleveta, konačno su zaključeni ovogodišnji izbori za lokalnu upravu. Rezultatima možemo biti i više nego zadovoljni.
Napokon je i službeno – Tomislav Tomašević i platforma Možemo osvojili su Zagreb unatoč mučnoj dvotjednoj desničarskoj hajki na njega i njegove suradnike. Da nisu zabrinjavajuće, objede što su se o članovima Možemo pisale bile bi urnebesne. Miroslav Škoro opetovano je tijekom predizborne kampanje pokazivao kako o Zagrebu zna vrlo malo do ništa – od fenomenalnog gafa o zatvaranju (nepostojeće) spalionice otpada do neznanja gdje se u Zagrebu nalazi Pimpek plac.
Kako bi prikrio činjenicu da njegova kandidatura ima smisla koliko i ona Josipa Bozanića za čelnika Zagreb Pridea, Škoro se morao baciti na ideološko ratovanje i urnebesni narativ o Tomaševiću i Možemo kao ekstremnim ljevičarima.
Zastrašivanje nije prošlo
Lijepili su se tako plakati "Zeleni izvana, crveni iznutra", Tomaševića se optuživalo da se autom potajno vozi na posao, da ima 18 stanova koje iznajmljuje i da je isisao sve novce iz državnog proračuna, dok, primjerice, kredit koji je Miroslav Škoro nezakonito dobio preko HRT-a nije viđen kao problem. Krenulo se i u kopiranje radikalne desnice u Americi koja plasira besmislice o transrodnosti pojedinih javnih osoba.
Tako je pukla vijest da je članica Nove ljevice Rada Borić zapravo Radoslav Borić, što bi trebalo sve zastrašiti prodorom rodne ideologije i pretvorbom sve djece u homoseksualce. Desnica se tako ujedinila da je čak i Thompson, premda Škoru nije podržavao, pozvao pratitelje da zaustave nalet ekstremne ljevice koja želi biciklističke staze, transparentno trošenje proračunskog novca i rodno osviještene pothodnike.
Nažalost, bilo je i onih koji su toj besmislici povjerovali, poput nepoznatog muškarca koji je pokušao zapaliti stožer Možemo u izbornoj noći, što mu, srećom, nije pošlo za rukom.
Veliko nas je iznenađenje dočekalo i u Splitu, gdje je pobjedu odnio anemični Ivica Puljak i njegov zamjenik bivši SDP-ovac i voditelj stranice Dnevna doza splitskog nereda Bojan Ivošević. Račune im nije pomrsio ni Puljkov "Peđa Grbin trenutak" u kojem je procurio video na kojem pjeva ustaške pjesme 90-ih, kao ni Ivoševićev antisemitski Facebook komentar; Split ih je unatoč tome vidio kao boilje alternative neuništivom Željku Kerumu i ridikuloznom Vici Mihanoviću.
Čišćenje zaostataka bit će ogroman posao
Najzabavniji su dio izbora bili slogani Vice Mihanovića, koji je u prvom krugu tvrdio: "Nisan šoumen, nisan računovođa, ne razumin se u svemir... razumin se u Split", ali se u drugom predomislio pa poručio: "Split je moj svemir". Mihanović se, kao i mnogi prije njega, proslavio i svojim plagiranim doktoratom s nizom nebuloznih konstrukcija za koji ga je premijer Plenković posebno pohvalio.
Najveći gubitnik izbora svakako je SDP – kandidat za gradonačelnika Zagreba Joško Klisović tek je bio peti po redu, dok je Ante Franić, kandidat kojeg je SDP ponudio jer su svi drugi odustali, podbacio u Splitu. Zadržali su se u svojoj utvrdi Rijeci, gdje su, srećom, zaustavili samoživog Marina Miletića.
No, unatoč Plenkovićevim izjavama o "kolosalnoj pobjedi" HDZ-a, i njihov izborni rezultat pokazuje da su se birači okrenuli nezavisnim kandidatima. HDZ je od četiri najveća grada zadržao Osijek i veliku većinu županija, ali je, primjerice, izgubio stožernu Šibensko-kninsku.
Sve u svemu, rezultatima lokalnih izbora možemo biti uvelike zadovoljni – Možemo je konačno okrunio svoju dugogodišnju borbu za Zagreb, Split se izdigao iznad svojih mogućnosti, a Rijeka je ostala neokaljana radikalnim desničarima koji se grade modernima. Vrijedi se nadati da će čišćenje zaostataka koje su ostavili prethodnici proći što brže i bezbolnije i da nas konačno čeka normalnija, progresivnija i otvorenija Hrvatska.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.