Ovogodišnji splitski Prajd, složili su se svi naši sugovornici, bio je najveseliji i najmasovniji dosad. Protekao je bez incidenta. A zašto je tomu tako? Odrasli su i Splićani i LGBTIQ+ zajednica i političari, i policija.

Za razliku od prvog Pridea, koji su 2011. godine organizirali Zagrepčani iz Kontre i Iskoraka uz pomoć splitske feminističke udruge Domine, ovaj i niz prethodnih organizirala je splitska LGBTIQ+ zajednica. Sudionici prvog Pridea mahom su bili Splićani koji i inače sudjeluju na svim aktivističkim skupovima, dok je pripadnika zajednice bilo tek u tragovima.

Izjavu za medije od člana zajednice mogli ste dobiti samo anonimno, s medijima je komunicirala Zagrepčanka Sanja Juras. Ovaj je Pride, kao i nekoliko prethodnih, 100 posto splitski proizvod iznikao iz domicilne LGBTIQ + zajednice. Mirta Barić i Nikolina Banić u međuvremenu su osnovale udrugu Split Pride, umrežile se s nizom splitskih, hrvatskih i regionalnih udruga, izvještile se u komunikaciji s medijima, policijom, gradskim vlastima i širom LGBTIQ+ zajednicom.

Tako su većinu sudionika ovogodišnje Povorke činili članovi zajednice, uz njih su bile majke, sestre, braća, nećaci, nećakinje, sudjelovale su i cijele obitelji s malom i malo većom djecom. Na primjer, pisac i novinar Ante Tomić sa suprugom Zrinkom Tukić i kćeri Vesnom. Povorka ponosa u subotu je izgledala kao obiteljski praznik.


Nadalje, iako je policija bila brojna i vidljiva, samo neupućenima se činilo da ih je previše. Sjećamo se Povorki ponosa koje su nadlijetali policijski helikopteri, angažirane su bile i pomorske snage, a kopnene bi formirale špalir kroz koji su sudionici prolazili autistično, bez kontakta sa Splićanima s druge strane koridora.

Za razliku od suzavca koji je povorku 2011. godine dočekao u Marmontovoj ulici, ove je godine u zraku bila samo ljubav. Za mene, kao staru sudionicu Pridea, najdojmljiviji je bio potpuni izostanak straha.

Ipak, borba nije gotova. Na jednom transparentu je pisalo: "Plaćam isti porez ali nemam ista prava". Kao što je u svom govoru istaknula Mirta Barić, medicinski potpomognuta oplodnja, brak, pa čak i darivanje krvi za pripadnike seksualne manjine nisu mogući.

Čak i prava koja su izborena ne koriste se zbog straha od diskriminacije i odbacivanja. Uz to, Amerika nas uči da se stvari mogu promijeniti preko noći pa se žene tamo opet bore za davno izvojevano pravo na pobačaj.

I zato Prajd. Dogodine i svake godine.

Podrži Crol donacijom :)

qrcode 9c3b0d27 127a 4867 a764 f80c95d6f267

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.