Činilo se da sve ide u obećavajućem smjeru – Kamalu Harris podržale su gotovo sve relevantne zvijezde od kojih su pogotovo one mlađe, poput pjevačice Sabrine Carpenter koja je, navodno, pomogla registraciji 150 000 birača, trebale imati presudan utjecaj, dok su se na Trumpovim skupovima pojavljivali okorjeli republikanci i nasukani celebrityji poput Kida Rocka i Hulka Hogana.

U zadnjim danima kampanje Trumpov tabor dodatno se izblamirao izjavom komičara Tonyja Hinchcliffea o Portoriku kao plutajućem otoku smeća, na što je podršku Harris pružio i portorikanski glazbenik Bad Bunny sa 62 milijuna mjesečnih slušatelja na Spotifyju.

Samo par dana prije izbora stigla su i predviđanja prema kojima Harris osvaja Iowu, državu koja je i 2016. i 2020. Trumpu donijela sigurne pobjede. I onda hladan tuš 6. studenog ujutro, kad je postalo jasno da elektorski glasovi nezaustavljivo odlaze Trumpu, a republikanci osvajaju i Senat i Kongres.

Slava slobodnom tržištu

Ne samo da je Trump pobijedio s 312 prema 226 elektorskih glasova, već je za njega glasao i pokoji milijun više birača nego za Harris, što je prvi put od 2004. i Georgea Busha da je republikanski predsjednički kandidat nadmašio demokratskog po broju glasova građana.

Gdje je pošlo po krivu?

Svatko ima svoju verziju. Neki će reći da su demokrati napustili radnike i ne predstavljaju obične Amerikance, što jest točno, ali nije fenomen koji se dogodio u protekle četiri godine, već je na djelu sustavno, prema nekim autorima poput novinara i publicista Chrisa Hedgesa, još od kraja Prvog svjetskog rata.

Točno je da je Demokratska stranka postala produžetkom neoliberalne države koja je žrtvovala progresivne ekonomske politike kapitalizmu, ali je potpuno netočna kritika drugih prema kojoj su se demokrati usmjerili samo na ljudska prava, dok Trump zna što ljude brine - cijene kruha i jaja.

Milijarder s podrškom drugih milijardera poput Elona Muska koji, slava slobodnom tržištu, dobivaju državne subvencije, a istodobno glasaju za njihovo smanjenje sigurno je još manje glas napaćenog naroda koji, zanimljivo, rijetko kad nezadovoljan ekonomskom situacijom skrene u radikalno ljevičarstvo, a puno češće u regresivne ideologije.

Najproblematičniji su oni koji tvrde kako se ionako ništa strašno nije dogodilo

Neki će reći da je to zbog problematičnih izjava Kamale Harris o tome kako želi da američka vojska postane najsmrtonosnija borbena snaga na svijetu, dok će Donald Trump jednim pozivom Putinu okončati rat u Ukrajini.

Dok su Harrisine izjave o ratu Izraela i Palestine svakako signalizirale podršku izraelskom kapitalu, a ne žrtvama genocida, malo je vjerojatno da su Amerikanci toliko adamantni podržavatelji palestinske države da bi zbog tih pogleda Harris izgubila izbore.

Kako god, najproblematičniji su oni koji tvrde kako se ionako ništa strašno nije dogodilo - Trump je zabavan, tijekom kampanje distancirao se od radikalnih ideja pa će sve proći dobro.

Jedan od radikalnih prijedloga koji se najčešće spominju jest Projekt 2025, inicijativa Heritage Foundationa koja predlaže niz promjena u američkoj politici - od stranačke kontrole ključnih institucija, preko ukidanja Medicarea, zabrane pobačaja i kontracepcije, do ukidanja zabrane diskriminacije.

I dok se Trump jest distancirao od nje tijekom kampanje, jednako je tako potvrdio da će neki njezini autori biti dijelom administracije, poput Toma Homana, njegova "cara granica" koji će biti zadužen za superviziju ilegalnih migracija na granici s Meksikom i Kanadom. Uz to, konzervativni komentator Matt Walsh odmah je tvitao da je Projekt 2025 sve vrijeme bio plan, što je potvrdio i bivši Trumpov savjetnik Steve Bannon.

Kako se Fuentes poigrao vatrom

Labilan kakav jest, pitanje je koliko će Trump zaista vladati Amerikom, a koliko će konce vrlo brzo preuzeti njegovi suradnici koji će implementirati spomenute politike.

Vidjelo se to vrlo brzo nakon izbora kad je Nick Fuentes, desničarski komentator i zagovaratelj bjelačkog supremacizma s kojim je Trump večerao u svojem domu 2022. godine, nadmeno izjavio da muškarci sad kontroliraju ženska tijela, i to uz slogan "Your body, my choice" ("Tvoje tijelo, moj izbor") i porasta nasilnih poruka i komentara na društvenim mrežama od kojih su neki išli tako daleko da su otvoreno poručivali kako će porasti broj silovanja.

Zabrinuo se, doduše, kad je njegova kućna adresa podijeljena na internetu uz slogane poput "Your morning, my choice" ("Tvoje jutro, moj izbor"), a neki su korisnici društvenih mreža komentirali kako jedva čekaju da gej muškarci primijene slogan "Your body, my choice" na samog Fuentesa.

Zabilježen je i strelovit porast interesa žena za južnokorejski pokret 4B koji zagovara decentralizaciju muškaraca iz ženskog života te prestanak dejtanja, vjenčanja, rađanja i seksa.

Sve u svemu, bilo bi naivno reći da sljedeće četiri godine ne predstavljaju veliku opasnost za radnička i ekonomska, kao i za ljudska prava Amerikanaca, a posljedično s obzirom na američki utjecaj, i za ostatak svijeta. Amerikanci će se dobrano morati boriti da im se ne ukine niz sloboda s obzirom prevlast republikanaca koji sve više srljaju u fašizam. Teško je reći kako to postići osim da na vlastitoj koži osjete koliko im je postalo gore.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.