Za godinu koju smo ispratili prije nekoliko dana slobodno možemo reći kako je bila naporna i prepuna izazova koji će se po svoj prilici nastaviti i u 2013. A što se sve događalo na domaćem terenu, je li se atmosfera po pitanju LGBT prava imalo promijenila i jesmo li svjedočili ikakvim pozitivnim promjenama?

Kad je posrijedi politička arena, gotovo je čitava godina bila iznimno burna.

Tradicionalno beskonačan i tmuran prvi mjesec u godini obilježio je referendum o EU oko kojeg su se lomila brojna koplja i osmišljavale razne, manje ili više uspješne, kampanje "za" i "protiv". Hrvatski su građani rekli "da" Europskoj uniji, što znači da od 1. srpnja ove godine ulazimo u zajednicu u kojoj većina zemalja ima zakonski regulirane istospolne zajednice. Hoće li to utjecati na hrvatske zakonodavce, vjerojatno ćemo vidjeti ove godine.

Vladajući uglavnom "stajali na loptu"

U ožujku je Ministarstvo zdravlja u Vladinu je proceduru uputilo konačni prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji kad je postalo razvidno da on neće obuhvatiti žene bez partnera, iako je to navodno bilo obećano u predizbornoj kampanji. Ipak, to nije bio slučaj jer u Planu 21 spominju se samo "neudane žene", što nije isto. Vladajuća koalicija tih je dana poručivala kako je njihov "usuglašeni stav da sve žene i svi parovi imaju pravo na umjetnu oplodnju" za što su neki pomislili da uključuje i lezbijke, no ministar zdravlja Rajko Ostojić to je odlučno zanijekao.

Epilog smo dočekali u srpnju kad je Zakon izglasan s 88 glasova za i 45 protiv. HNS je predložio amandman da se u Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji uključe i istospolne zajednice, odnosno da se eksplicitno ne isključuju, no Ministarstvo zdravlja ga je odbilo.

Mlako i bez volje, tek s pokojim iznenađenjem

Situacija sa Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji na neki je način bila neugodan uvod u pravo stanje stvari, a ono je da domaći političari koji se smatraju "naprednima" i "liberalnima" zapravo ne posjeduju volju za donošenje odluka.

Tako nam je nedugo poslije stigao još jedan hladan tuš, i to iz slavine ministrice socijalne politike i mladih, Milanke Opačić. Gostujući u HTV-ovim "Paralelama" na temu općih praksa posvajanja djece u različitim državama-članicama Europske unije, na pitanje o posvajanju djece u istospolne obitelji kazala je kako je protiv jer bi djecu to "dodatno stigmatiziralo".

U cijeloj priči oko gej prava koja se počela zahuktavati u prvoj polovici godine ugodno iznenađenje priredio nam je ministar branitelja Predrag Matić Fred koji je u srpnju za Slobodnu Dalmaciju jasno i glasno kazao kako "djeca trebaju obitelj i mislim da bi bila sretnija da o njima brinu dvije žene ili, ako baš hoćete, dva muškarca homoseksualca nego da žive u domu. Možda bi u početku bila šikanirana, ali društvo treba mijenjati, a ne posustati u evoluciji zbog nekih desnih, radikalnih stavova".

Crkva i GROZD u misiji "krađe Božića"

Kraj godine obilježila je ofenziva Crkve i udruga GROZD i "Nepomireni" koje su krenule u otvoreni rat protiv ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića i zdravstvenog odgoja u školama. GROZD-ovci su tako osudili "homoseksualnu propagandu" i na tisuće adresa poslali dopis s priloženim "prizivom savjesti" koji su mogli potpisati svi koji ne žele da njihova djeca slušaju poduku iz zdravstvenog odgoja.

Slijedila je bizarna akcija udruge "Nepomireni" koja je po hrvatskim gradovima lijepila plakatiće plišanih medvjedića-kentaura s porukom "Ovo nije moj medo" i tako najavljivala prosvjede u kojima su osim njih sudjelovale – dječje igračke.

Vrhunac antipropagande odvijao se upravo u blagdansko vrijeme kad se Crkva udružila s tajkunom Todorićem te na kioscima Tiska i u Konzumovim prodavaonicama dijelila letke u kojima građane "upozorava na opasnosti zdravstvenog odgoja u školama". Istodobno je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koristio svaku priliku kako bi svekoliki puk upozorio na "opasnosti zdravstvenog odgoja".

Ministar Jovanović na sve to reagirao je kazavši kako Crkva širi dezinformacije, a strasti se ne smiruju ni ovih dana, kad se u cijelu priču uključio i HHO koji je danas pozvao Vladu da privremeno obustavi provedbu projekta zdravstvenog odgoja u školama.

Zločini iz mržnje i sudske bitke

Nažalost, godinu su obilježili i brutalni napadi na lezbijke i gejeve. U lipnju je na Bačvicama pretučena skupina lezbijki, a protiv napadača su prijave podnijeli Iskorak i Kontra.

Nedugo kasnije novi se napad dogodio na zagrebačkoj Trešnjevci, a žrtve su bile lezbijski par. Srećom, napadač Ivan Cvrtila je uhićen te je, iako se branio neuračunljivošću, osuđen na osam mjeseci bezuvjetnog zatvora uz obavezu psihijatrijskog liječenja.

Četiri mjeseca kasnije, opet u Zagrebu, mladić i djevojka pretukli su gej par, i to naočigled prepunog autobusa.

Dobra je vijest bila presuda protiv bivšeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića koji je proglašen krivim za homofobne izjave te mu je zabranjeno "svako slično daljnje istupanje kojima javno diskriminira homoseksualne osobe" te se o vlastitom trošku morao javno ispričati putem objave u Večernjem listu u roku od tri dana od donošenja presude.

U području aktivizma malim koracima naprijed

U pozadini političkih borba i prepucavanja koje nisu izgledale nimalo lijepo niti ohrabrujuće, na nevladinoj sceni ipak su se dogodili neki pomaci unaprijed.

Udruge Iskorak i Kontra u veljači su predstavile svoj "Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba za 2011. godinu", u kojemu su oštro osudili i okrivili MUP za nasilni prekid prvog Split Pridea godinu ranije. Dapače, "propust državnih institucija da spriječe nasilje na prvom Split Prideu te izostanak sankcioniranja odgovornih osoba u Vladi i Ministarstvu unutarnjih poslova" ocijenili su kao "najnegativniji događaj u 2011. godini".

Nekoliko tjedana kasnije u javnosti je odjeknula neugodna vijest: udruženje Zagreb Pride od grada za tradicionalnu Povorku ponosa po prvi put nije dobilo ni kunu unatoč tome što su predložili četiri projekta. Obrazloženja za to nije bilo te organizatorima nije bilo jasno "kako to da Povorka ponosa, nije javna potreba u kulturi, a zadnjih 10 godina je to bila". Zagrebački prajd na kraju su "spasile" donacije podržavatelja.

U istom razdoblju najavljen je Split Pride koji je, očekivano, ponovno podigao mnogo prašine. Već krajem svibnja oglasila se skupina takozvanih splitskih "intelektualaca", mahom desničara, koji su se usprotivili "teroru manjine nad većinom". Istodobno su splitski gradski oci htjeli promijeniti rutu povorke, no na koncu se Split Pride održao uz zatvorenu Rivu i uz neviđene mjere sigurnosti: oko 900 policajaca, helikopter i dva vozila s vodenim topovima.

Tog su dana Splitu potporu pružili i građani Rijeke na "Maršu za Split Pride".

Zagreb je pak, tjedan dana kasnije svoju 11. Povorku ponosa dočekao mirno i dostojanstveno, a u njoj je sudjelovalo oko 4000 ljudi. Homofobom godine tom je prilikom proglašen splitski gradonačelnik Željko Kerum, a laskava titula homofrenda otišla je Borisu Dežuloviću.

Počela izrada zakona

Jedna od najvažnijih vijesti godine jest ta da postojeći Zakon o istospolnim zajednicama uskoro odlazi u ropotarnicu povijesti. Naime, u rujnu je s radom započela radna skupina za izradu Zakona o registriranom partnerstvu.

Taj je zadatak pripao Ministarstvu uprave, a u radnoj skupini osim predstavnika različitih ministarstava kojih se tiče novi zakon, sjede i stručnjaci za obiteljsko pravo sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, predstavnici gradske uprave i matičnih ureda te Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

U izradi zakona sudjeluju i LGBT udruge koje trenutačno nisu posve usuglašene oko toga treba li se odmah tražiti potpuna bračna jednakost kroz Obiteljski zakon ili takozvano "životno partnerstvo".

U svakom slučaju kad radna skupina završi s izradom nacrta, onda taj tekst odlazi u Vladu koja će ga pretvoriti u konačni Prijedlog zakona. Kad ga Vlada uputi u Sabor, on će vjerojatno ići u dva čitanja te kako trenutno stvari stoje, ako ih netko bitno ne uspori, zakon bi mogao biti izglasan do kraja ove godine. Naravno, o tijeku događanja ćemo vas redovito izvještavati.

Gej blog, Le Zbor i prve lezbijke na nacionalnoj televiziji

Na filmskom festivalu ZagrebDox briljirala je Dana Budisavljević sa svojim dokumentarcem "Nije ti život pjesma Havaja"  koji se bavi njezinim coming outom i reakcijama obitelji, i osvojila nagradu publike. O filmu su pisali brojni mainstream mediji, a sama Budisavljević je u brojnim intervjuima isticala važnost prihvaćanja različitosti i time dala svoj obol svojevrsnoj emancipaciji lezbijki u društvu.

U travnju je tportal postao prvi mainstream medij koji je krenuo s objavljivanjem prvoga "gej bloga", a riječ je o "Ponosu i predrasudama" tportalova novinara Gordana Duhačeka.

Istog mjeseca održan je i deseti, ujedno i posljednjii festival "Queer Zagreb".

Djevojke iz Le Zbora ove su godine bile više no aktivne, pa su čak sudjelovale u HTV-ovoj emisiji "Do posljednjeg zbora", a nacionalna dalekovidnica premijerno je, na Međunarodni dan borbe protiv homofobije, prikazala dokumentarac o njima, "Bože čuvaj Le Zbor". U istom su razdoblju izdale svoj prvi album, "Hrvatske budnice".

U kolovozu su prosvjedovale i protiv zatvaranja članica "Pussy Riota", nastupajući pred veleposlanstvom Ruske Federacije i u zagrebačkoj katedrali. Na kraju godine portal muzika.hr nominirao ih je za "najdomaćeg izvođača u 2012." i osvojile su solidno četvrto mjesto.

Naš pogled unatrag ne bi bio potpun bez naj-TV događaja godine: domaćeg sitcoma "Nedjeljom ujutro, subotom navečer" u kojoj smo svake nedjelje uvečer u udarnom terminu mogli pratiti doživljaje prvog lezbijskog para u nekoj domaćoj seriji, Sonje i Tine. Palac gore za HTV – nadamo se da to nije prva i posljednja serija takvog tipa.