Tolerancija, ravnopravnost, jednakost, podrška… Sve se to moglo čuti među ekipom, ali i osjetiti u vibri, vidjeti na nasmiješenim licima okupljenih na meeting pointu ispred riječke crkve sv. Vida, kišnim kapima unatoč, a budući da su kroz oblake tu i tamo probijale Sunčeve zrake, negdje na nebu sigurno je "visjela" i duga.

Nismo je vidjeli, ali zato jesmo onu na zastavi duginih boja, koja je ponosno zasjela na samo čelo povorke i iza koje je kucalo gotovo 300 srca Riječana i pridruženih "povorkaša".

Prije početka povorke u starom gradu mogli su se vidjeti parovi "plavaca", koji su revno patrolirali, no potrebe za njihovom intervencijom nije bilo. Tu i tamo su legitimirali pokojeg sumnjivca, da bi na kraju jedan od njih (sumnjivaca) također na Korzu pozdravio ekipu u povorci. Nije bilo predstavnika riječke vlasti niti nekih poznatijih lica, ali nije ni bitno – bitno je da su Riječani pokazali da njihov grad može uzdignuta čela dočekati i ispratiti jednu ovakvu inicijativu. Uz ogradu da ovo, ističemo, nije bio Pride, već marš u kojemu su sudjelovali oni koji su htjeli dati podršku Split Prideu.

Foto: Ivana (Udruga Lori)/CroL.hr

Prošetavši Korzom, doslovce prošetavši, laganini, uz good feeling u duši, stigli smo do Palacha, gdje se u ime organizatora Svetozar Nilović Tozo zahvalio okupljenima na sudjelovanju. Riječ su potom dobili svi koji su htjeli nešto poručiti, a između ostalog tom je prilikom najavljeno da bi Rijeka iduće godine mogla dobiti i svoj – pravi – Pride, budući da je na ovom testu tolerancije prošla s visokim ocjenama.

I za kraj jedna sličica iz povorke: isprepletenih su prstiju zajedno hodali muško-ženski parovi, muško-muški parovi, žensko-ženski parovi, svi ispod istog neba.