Biti prvi u nečemu u Hrvatskoj s jedne strane uopće nije teško, s obzirom na toliko toga što u Hrvatskoj nikad nije učinjeno, niti pokušano. S druge strane, biti prvi u nečemu u Hrvatskoj je mnogo teže no što se možda na prvi pogled čini, s obzirom na "šuti i trpi" mentalitet većine društva, iz kojeg se ni hrvatska LGBT zajednica u većem dijelu pretjerano ne izdvaja. Stoga činjenica da je 23-godišnji Renato Samardžić ovih dana postao službeno i prvi hrvatski gej Youtuber (ili vloger, zbunjuje ta nova terminologija) ukazuje na to da je riječ o mladiću istovremeno i običnom i neobičnom.

Obični dio predstavlja to da je riječ o osječkom studentu anglistike i kroatistike, porijeklom iz Daruvara i iz obitelji srednje klase, s ocem koji je branitelj Domovinskog rata, dok je neobični dio taj da je Renato out & proud peder koji se emancipirao većinom izvan zagrebačke LGBT infrastrukture i konteksta, pokazavši odavno hvalevrijednu količinu samopouzdanja i spremnosti za angažman u borbi za LGBT ravnopravnost kakva inače nije uobičajena među hrvatskim pederima. Za razliku od većinskog mentaliteta u kojemu je životna deviza "ne bi se šteli mešati", a ključno egzistencijalno pitanje "što će ljudi reći?", kod Renata se vidi spremnost da se itekako umiješa u stvari koje su mu važne, kao i da s pristojno-prijezirnim smiješkom poruči kako ga baš i nije briga što će ljudi reći.

"Prava jednog hrvatskog homoseksualca" kao čin otpora

Sve to je samo dio razloga koji su me potaknuli da saznam tko je zapravo Renato Samardžić, gej dečko koji je u mnogočemu tipični pripadnik svoje generacije, a opet u nekim važnim stvarima, kao što je svijest da LGBT život nije samo svjetlucava šljokica konzumerističke zabave nego i neprestana politička borba, bitno drugačiji i velikog poštovanja vrijedan. Zato sam se Renatu obratio s molbom za razgovor, na koji je bez oklijevanja pristao, a pokrili smo pregršt različitih tema, od toga kako je prošlo njegovo autanje u obitelji do motiva koji su ga potaknuli da postane prvi hrvatski gej Youtuber.

Sve je zapravo započelo, kao i mnogo toga u konačnici dobroga za hrvatsku LGBT zajednicu, s pojavom Željke Markić i inicijative "U ime obitelji" na javnoj sceni. Na vrhuncu kampanje pred homofobni referendum o ustavnoj definiciji braka kao isključive zajednice muškarca i žene, na Youtubeu je, 28. studenog 2013. godine, osvanuo video naslovljen "Prava jednog hrvatskog homoseksualca", u kojem se tada 21-godišnji Renato Samardžić ne samo javno autao kao taj "jedan hrvatski homoseksualac", nego je iznio promišljenu i elokventnu argumentaciju zašto 1. prosinca treba glasati "protiv".

Zbog čega si se odlučio objaviti video u vrijeme referenduma o braku, pitam Renata i dodajem - jesi li bio svjestan da je takav potez ogroman izuzetak u odnosu na većinu hrvatske LGBT populacije?

"U tom trenutku živio sam u Poljskoj i popizdio sam što se osjećam nemoćno, nisam mogao društveno djelovati ni na jedan drugi način osim tipkanjem što je bilo umarajuće i često neefektivno. Uz današnji sveprisutni video javila se ideja o istupu loše videokvalitete, ali visokokvalitetnog sadržaja. Navikao sam ponekad biti neshvaćen svojim postupcima gdje mi je čak i mama rekla da mi taj video nije trebao u životu. Izuzetak sam bio i ostao, za jedne neprikladan, za druge savršeno primjeren", odgovara Renato i kaže da je rezultate dočekao sâm u svojoj studentskoj sobi u Poljskoj, pomalo slomljena duha jer je "gospođa zlog osmijeha dobila što je htjela na račun tada mogućega gej braka u Hrvatskoj".

"Na hrvatskoj LGBT sceni nema dovoljno slobode, energičnosti i prihvaćanja"

"Prava jednog hrvatskog homoseksualca" su u međuvremenu na Youtubeu kliknuta više od sedam tisuća puta, što je i samo po sebi respektabilan broj, ali još jasniji je aktivistički doseg Renatova "uradi sam" poteza kad ga se usporedi sa spotovima nekih LGBT udruga koji o takvoj klikanosti mogu samo sanjati.

Kako je Renato spomenuo da njegova mama nije baš bila oduševljena time što se na Youtubeu odlučio oglasiti u vezi s homofobnim referendumom, zanimalo me kako je uopće u obitelji išao proces njegova autanja. "Svi su šutke prihvatili stvar. Od blago homofobnog brata ipak sam dobio pusu jer nije bio baš svoj u tom trenutku. Straha od, nažalost moguće situacije da će me izbaciti iz kuće i sl. nije bilo, ali bilo je teško izgovoriti rečenicu zbog specifičnosti situacije kojom se baš i ne ponosim pa ju još neko vrijeme čuvam za sebe", odgovara Renato i dodaje kako je coming out za njega značio i udaljavanje od nekih dotadašnjih prijatelja: "Recimo da sam imao dva autanja od kojih bi prvi bio da sam biseksualan jer sam mislio da se moram opravdati društvu. Većini je bilo zanimljivo ispitivati me kako to ide s dečkima. Ne bih rekao da sam ikoga direktno izgubio zbog autanja, ali s nekima sam se udaljio jer živimo svoje (pre)gej i (pre)hetero živote."

Živimo ispred ekrana i to je već dugo jedan od bitnijih načina dolaska do ljudskih mozgova. Ne želim umanjiti bitnost i kvalitetu knjiga, članaka, fotki i javnih rasprava, ali danas prednost i najvitalniju ulogu ima video. Titula prvog hrvatskog gej Youtubera zvuči divno, iako je još rano za nazvati me tako

Sada je u fazi u kojoj, unatoč seksualno-orijentacijski raznolikom krugu prijatelja, "težište dajem gej prijateljima jer dijelimo velik dio zajedničkog afiniteta pa se i bolje razumijemo, lakše je slengati i izaći van pecati dečke".

Na moje pitanje je li ikad zažalio što se autao, Renato replicira da žali što to nije ranije učinio.

Kako ti se čini život za mlade LGBT ljude u Hrvatskoj, pitam Renata. "Slobodniji je nego prije pet godina kad sam tek ušao u hrvatski gej svijet. U isto vrijeme volim i mrzim što se svi znamo jer svijet je mali. Također, Hrvatska je zlatna sredina i uz dozu skrivanja možeš biti sretan peder, ali trebali bismo asertivno težiti punoj ravnopravnosti i biti sretni što nas se ne baca sa zgrada samo zato što volimo isti spol", izjavljuje Renato, kojemu se ne sviđa što na hrvatskoj LGBT sceni "nema dovoljno slobode, energičnosti i prihvaćanja".

Shvatio da je gej uz – Ninu Badrić i Emiliju Kokić

A kako je on sam uopće shvatio da nije heteroseksualan? "Koliko god će to sad nadrealno zvučati, krivim Ninu Badrić i Emiliju Kokić te njihovu pjesmu Ja sam vlak, u kojoj se pojavljuju polugoli muškarci zbog kojih sam se kao klinac od četiri-pet godina čudno osjećao kad sam ih vidio. Čudno se pretvorilo u seksualnu privlačnost koju sam svjesnije shvatio s 12-13 godina kad sam upalio pornjavu i konstatno gledao muški dio performansa", prisjeća se Renato, koji kaže da se osjeća "solo u bivanju potpuno otvorenim biti to što jesam jer se moramo - mi Hrvati - paziti u javnosti i s obiteljima. Ako pokažemo da smo ispod kože svi jednaki i ne prihvatimo ništa manje od prihvaćanja u zajednicu, neće biti potrebe za strahom".

U pripremi za ovaj članak Renato mi je spomenuo "mašineriju emancipacije", odnosno proces koji je prošao da bi danas bio out & proud. Što pod time misliš, kako si se osnaživao i emancipirao, jesi li bio sâm u tome, jesu li ti neki ljudi pomogli, pitam ga, a Renato onda kreće nabrajati: "Odrastanje pederskim životom s najboljim prijateljem, skriveni odlasci u Rush, puno razglabanja s ljudima koji su me prihvaćali, ali možda ne u potpunosti; puno čitanja, sudjelovanja u fakultetskim debatama i pisanja radova na gej temu, zatim gledanje filmova i serija s gej likovima te YouTube videa gej ljudi, slušanje pro-gej glazbenika, eksperimentiranje s modom, putovanja, pjevanje u gej zboru i, ono najbitnije, nisam nikome dozvolio da me pokoleba."

Renato nudi još neke koordinate njegova emancipacijskog procesa na moje pitanje postoje li neki filmovi, knjige, ljudi, pojave koje bi izdvojio kao važan utjecaj na formiranje svoga gej identiteta: "Gay.hr, PlanetRomeo, Lady Gaga, Glee, hrvatska lektira, kazališni kamp, film Fine mrtve djevojke, prijateljevanje s pederima i prvi gej poljubac."

Prvi homofobni napad

S otvorenošću oko svoje homoseksualnosti u Hrvatskoj i dalje za LGBT ljude prečesto u paketu idu i homofobni ispadi okoline, na koje Renato u pravilu reagira ovako: "Okrećem očima, simuliram povraćanje i nadam se da će im netko u obitelji biti gej jer većina homofoba ne priznaje pedere zato što misle da su oni nešto ono tamo daleko sa Zapada." Ipak, ovog je ljeta doživio i svoj prvi fizički napad zbog toga što je gej: "Da mi je netko postavio ovo pitanje prije ljeta 2015., rekao bih ne. S prijateljem Ircem sam kretao prema Puli s autobusnog u Rijeci. On je odlučio kupiti cigarete. Pomagao sam mu sa sitnišem koji je dobio dok nam je u međuvremenu prišla Mirela.

U tom trenutku živio sam u Poljskoj i nisam mogao društveno djelovati ni na jedan drugi način osim tipkanjem što je bilo umarajuće i često neefektivno. Uz današnji sveprisutni video javila se ideja o istupu loše videokvalitete, ali visokokvalitetnog sadržaja

Mirela je, što sam kasnije saznao, lokalna grubijanka. Kad nas je na engleskome pitala imamo li sitniša, uzimajući sitniš koji je frend dobio natrag odgovorio sam da imamo, ali da nam treba za hranu, na što me toliko snažno povukla za majicu da je pukla, ali ne po šavovima. Pratila nas je do Mlinara i vikala da se maknem otamo, ja peder/pederčina/pičkica. Kao pacifist, samo sam se povukao, ali i bio spreman obraniti se ako krene na mene ponovno. Frenda, koji je također gej, nije dirala. Cure iz pekare pozvale su policiju, ali nas je već čekao bus pa nikakvog službenog iskaza nije bilo. Kad smo se vratili, ona je ponovno bila na kolodvoru pa smo se malo uznemirili, a svakog sam dana morao, u blagoj strepnji da me ne prepozna i ponovno napadne, prolaziti pokraj njega da bih došao do posla."

Ali, dok bi netko na takvu situaciju možda reagirao zatvaranjem u sigurnost svoja četiri zida, Renato je krenuo u suprotnom smjeru te konačno dolazimo i do njegova friško pokrenutog vloga, na kojem je u jednom od videa govorio i o homofobnom napadu koji je doživio.

Novi smjer za hrvatsku LGBT zajednicu i aktivizam – samosvjesni građani koji ne čekaju da drugi riješe njihove probleme

Zašto ga je odlučio pokrenuti i postati, htio-ne htio, prvi hrvatski gej Youtuber? "Živimo ispred ekrana i to je već dugo jedan od bitnijih načina dolaska do ljudskih mozgova. Ne želim umanjiti bitnost i kvalitetu knjiga, članaka, fotki i javnih rasprava, ali danas prednost i najvitalniju ulogu ima video. Titula prvog hrvatskog gej Youtubera zvuči divno, iako je još rano za nazvati me tako, ali stavit ću je u životopis ako uspijem u svom naumu da educiram i zabavim balkansku (ne nužno LGBT) ekipu, a možda i šire jer titlovi će uvijek biti prisutni, prvenstveno zbog prijatelja koji ne razumiju hrvatski više od 'puši k....', objašnjava Renato.

S otvorenošću oko svoje homoseksualnosti u Hrvatskoj i dalje za LGBT ljude prečesto u paketu idu i homofobni ispadi okoline, na koje Renato u pravilu reagira ovako: "Okrećem očima, simuliram povraćanje i nadam se da će im netko u obitelji biti gej jer većina homofoba ne priznaje pedere zato što misle da su oni nešto ono tamo daleko sa Zapada

Meni kao pripadniku generacije koja nije od rođenja odrastala online, naravno, nije jasno u čemu je fora s Youtuberima, pa tražim od Renata da mi objasni taj fenomen te spomene i neke svoje favorite. On strpljivo odgovara: "Najjednostavnije rečeno – zabavni su. Znaju kroz zajebanciju imati i poruku, tipa oko legalizacije gej braka u Americi jer većina, ako ne i svi koje pratim, jesu upravo Ameri, a dio njih gej. Za mene je vrh svih Miranda Sings, alter-ego skroz normalne Disney cure namijenjen visokom intelektualcu, koliko god se činilo da nije. Iza nje slijedi Davey Wavey, peder bez dlake na jeziku i vrlo, VRLO seksualno orijentiran. Tyler Oakley, slatki i progresivni gej zaraznog osmijeha. Jenna Marbles, kraljica Youtubea. Nigahiga, autorasistički Amer-Azijat. VytalyzdTV, pranker velikih muda. HowToBasic – prouči sam. I dok su svi oni zabavnog karaktera, tu su i Vsauce (1, 2 i 3), The Slow Mo Guys, Quirkology, ASAPScience i mnogi drugi koji me obrazuju znanstveno."

r02

I na kraju dolazimo do moje omiljene teme, a to je naravno Prajd. Koja su prajdizanska iskustva Renata Samardžića? "Moj prvi prajd bio je prajd za sve manjine u Poljskoj, i to čak nije bilo u Varšavi. Održavao se negdje u desetom mjesecu i bilo je užasno hladno. Nije mi bilo svejedno paradirati u drugoj državi jer nisam znao kako se ponašati i kako se drugi odnose prema pederima, ali i ostalim manjinama, npr. Romima. Prošlo je sasvim okej, a jedini 'izgred' koji se dogodio, bio je taj da su lokalni vandali bili toliko pristojni da su potrudili i na platno napisali da smo devijantni. Ni pepeljaru u glavu nisam dobio. Drugi je bio zagrebački, Markićkin. U srcu mi je ostao kao najdraži jer smo se svi uspalili na to što je napravila. Tad se mogla osjetiti prava borba za jednakost. Ovogodišnji je bio pomalo mlak, ali program poslije na Ribnjaku ispao je super jer se ekipa nije razbježala kao što je to bio slučaj s okupljanjem na Zrinjevcu. Bio sam i na marševima za brak i besplatnu vodu u Dublinu. Potpuno su regulirani prosvjedi s minimalno uključenom policijom. Brak su dobili, besplatnu vodu mislim da ne", navodi Renato svoj, u međuvremenu sve impresivniji rezime sudjelovanja u javnim prosvjedima.

Renato Samardžić i svojim životom i svojim videima na Youtubeu pokazuje novi smjer za hrvatsku LGBT zajednicu i aktivizam, onaj samosvjesnih LGBT građana i građanki koji ne čekaju da vladajući ili udruge riješe sve njihove probleme jer su dovoljno sigurni u sebe da se sami suprotstave homofobiji u društvu i zalažu za LGBT ravnopravnost. Kako i Renato sâm uviđa, on je zasad izuzetak, ali ne onaj koji potvrđuje pravilo o političkoj neosviještenosti mladih LGBT generacija, nego izuzetak kao najava toga da mladi out & proud pederi u Hrvatskoj postaju pravilo.

Želiš li se jednog dana vjenčati?
- Omužiti.
Gej, homoseksualac, peder... kako se identificiraš, koja ti riječ najbolje paše? Je li te uopće briga?
- Moje ime je Renato.
Kako je biti gej u Daruvaru?
- Daruvar je tvornica pedera i lezbi. Dođite i uvjerite se.
Što misliš o oženjenim muškarcima koji po PlanetRomeu i sličnim stranicama traže jednokratni seks?
- Nadam se da sam spasio neki brak, haha!
Što najviše voliš na muškom tijelu?
- Je li ovo trik pitanje? :D
Osjećaš li se dovoljno sigurno u Hrvatskoj da se poljubiš s dečkom na ulici? Jesi li to već i napravio?
- Dakako i svakako.
Koliko je to da si aut nešto što refleksno izražavaš u socijalnim situacijama?
- Dovoljan je jedan pogled na mene. A ako si slijep, čekaj da progovorim.
Je li te boravak u inozemstvu oslobodio oko vlastite homoseksualnosti?
- Bio sam slobodan i prije boravka izvan Hrvatske. Vani sam se morao malo više osamostaliti i uozbiljiti, ali sam u isto vrijeme mogao biti puno više nego li sam doma. Odite u gej seks klub.
Jesi li se ikad upoznao s nekim s rečenicom "Ja sam Renato i gej sam?"
- Obično bi me frendica upoznavala sa svojim frendovima na način da kaže "Ovo je Renato i on je gej!" Sam se ne predstavljam tako, ali uvijek se u razgovoru pojavi kako je to primiti ga u dupe pa se prst uperi u mene.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

+3 # Kresimir Sivoncik 2015-09-13 22:43
Sloboda je prije svega u našim glavama. Vjerojatno je to razlog zašto smo toliko neslobodni ...

(a.k.a iluzionist54)
Odgovori | Report to administrator

Crolova Petica

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.