Žrtve zločina iz mržnje zbog seksualne orijentacije/rodnog identiteta vrlo se često umjesto policiji za pomoć obrate LGBT udrugama, te nakon toga (ako uopće) nadležnim institucijama. Osim udruga, pomoć osobama koje se nađu u takvoj situaciji može pružiti, a i pruža, i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. O dosadašnjim iskustvima, te najčešćim problemima s kojima se susreću popričali smo s udrugom Rišpet Split i Pravobraniteljicom Višnjom Ljubičić.

Kad govorimo o zločinima iz mržnje prema LGBT osobama teško je ne prisjetiti se jednog od, ako ne i najmasovnijeg homofobnog nasilja koje pamtimo, onog na prvoj Povorci ponosa u Splitu 2011. Tada je, usprkos jakim policijskim snagama, oko dvjestotinjak sudionika povorke bilo izloženo brutalnim uvredama, ali i napadima suzavcem, petardama, pepeljarama, kamenjem, od strane čak oko 10.000 okupljenih na splitskoj rivi, što je brojka koju je dala policija. Događaj je na kraju prekinut, a sudionici povorke evakuirani kako bi se izbjegla veća tragedija. Nekoliko je osoba lakše ozlijeđeno, a policija je privela više od stotinu osoba koje je prekršajno sankcionirala.

Značajan broj prijava zločina iz mržnje, ali ne izravno već putem udruga civilnog društva

Srećom, takve se situacije više nisu ponavljale, barem ne u tako masovnom obliku, no Split i dalje bilježi zločine motivirane mržnjom prema LGBT osobama. A nepovjerenje u državne institucije ostaje i dalje jedan od glavnih problema kad govorimo o ovoj vrsti zločina.

"Žrtve zbog tog nepovjerenja često doma zaliječe svoje rane i nitko nikad ne dozna što se dogodilo, a time ohrabreni počinitelji slobodno šeću gradom", kažu nam iz udruge Rišpet Split.

Iako se njezinom uredu u posljednje dvije godine zbog toga nije izravno javila nijedna LGBT osoba, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kaže kako je indirektno bilo takvih prijava:
"Zaprimili smo značajan broj prijava zločina iz mržnje putem udruga civilnog društva koje promiču ravnopravnost LGBT građana i njihovih pravnih/odvjetničkih timova. Najveći broj takvih prijava odnosio se na događaje vezane uz Povorku ponosa u Splitu", kazala nam je Ljubičić.

U takvim slučajevima Pravobraniteljica je u načelu postupala prema policiji tražeći da je obavještava o broju privedenih prekršitelja i broju pokrenutih prekršajnih odnosno kaznenih postupaka protiv prekršitelja. O broju takvih postupaka i njihovom uspjehu Pravobraniteljica redovno izvještava javnost i Hrvatski sabor kroz svoja godišnja izvješća. Konkretne brojke ima i udruga Rišpet Split, kojoj se od samog osnutka javljaju LGBT osobe koje traže pomoć zbog rješavanja nekog problema, a među njima su i žrtve zločina iz mržnje.

"U zadnje dvije i pol godine koliko postojimo kao udruga, obratilo nam se šest osoba s konkretnim slučajevima zločina iz mržnje koji su evidentirani i od strane Policijske uprave splitsko-dalmatinske. S obzirom da Rišpet nema nijednog zaposlenog čovjeka koji bi odrađivao smjene u prostoru udruge, ljudi nam se najčešće jave preko Facebooka, usprkos tome što je obraćanje za ovakvu vrstu pomoći putem FB-a doista hrabro. S druge strane je ova statistika dokaz da je gradu Splitu i njegovoj okolici neophodno psihosocijalno i pravno savjetovalište, kao i krizni tim za zaštitu ljudskih prava koji će reagirati u što kraćem roku po primitku dojave o zločinu iz mržnje nad LGBT osobama", kažu nam iz udruge Rišpet Split.

Manjkavi policijski zapisnici, nepoštivanje prava žrtava, površne obrade incidenata...

Ističu kako se radi o slučajevima gdje su pripadnici LGBT zajednice napadnuti na javnim gradskim prostorima od strane njima nepoznatih počinitelja koji su kazneno djelo počinili na temelju pretpostavke o seksualnoj orijentaciji žrtava.

Iskustva u praksi još jednom pokazuju nedovoljnu educiranost policije kada govorimo o ovoj vrsti zločina iz mržnje.
"Nakon što se žrtvama pruži liječnička pomoć, ukoliko je to moguće ako nisu hospitalizirane, odvodi ih se u policijsku postaju gdje se uzimaju izjave i pišu se zapisnici. U zapisnike redovito ne ulaze bitni detalji koji razlikuju prekršaj od kaznenog djela, što iz površnosti obrade incidenta, a što iz neznanja i nestručnosti policijskog službenika koji se tada zatekao u smjeni. Također, žrtve nisu upoznate sa svojim pravima i općenito zakonskim odredbama, te često potpišu manjkav policijski zapisnik.

Upoznajemo žrtvu s njezinim pravima i mehanizmima policije, odvjetništva i sudstva. Ulažemo dodatne napore ukoliko treba zaštititi identitet žrtve. Odlazimo sa žrtvom kao psihološka i stručna potpora ponovno kod liječnika, kod policijskih inspektora, kod odvjetnika kojeg pokušamo osigurati svaki put, te naposljetku i na sud gdje je žrtva prisiljena čekati u istom hodniku u kojem su i počinitelji. Na ročištima imamo pravo sudjelovati u svojstvu javnosti.

Iako po Direktivi 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda prava, podrške i zaštite žrtava kaznenih djela kao aktivisti imamo pravo biti sa žrtvom u prostoriji u kojoj daje iskaz policijskim službenicima, u Splitu spomenuta direktiva nije priznata te se postupa suprotno njenim odredbama na što smo se već žalili, no nikakav odgovor nismo dobili", kažu nam iz Rišpeta.

I Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji godišnje putem udruga zaprimi nekoliko pritužbi vezanih uz fizičko nasilje prema LGBT osobama i nevezano uz manifestacije poput Povorke ponosa, prati postupanja policije:

Većina slučajeva ocjenjuju se kao kršenja javnog reda i mira

"U takvim slučajevima Pravobraniteljica pokreće postupak u kojem provjerava je li policija poduzela sve što joj je na raspolaganju kako bi otkrila počinitelje te ih prekršajno ili kazneno procesuirala pred nadležnim pravosudnim tijelima. U takvim slučajevima Pravobraniteljica također traži od policije da identitet žrtve ostane zaštićen tijekom cijelog postupka", kazala nam je Ljubičić.

Iz udruge Rišpet Split su u slučajevima obrade zločina iz mržnje nad LGBT osobom također uvidjeli probleme do kojih dolazi zbog needuciranosti nadležnih institucija, o čemu smo već pisali.

"Nestručnost temeljne i interventne policije koja izlazi na teren, a potom i policijskih službenika koji pri pisanju zapisnika iz neznanja ispuštaju činjenice koje žrtva spomene a njima se ne učine od velike važnosti , poput povika 'glupi pederu' i sličnih, koji ukazuje na zločin iz mržnje nad pripadnikom LGBT zajednice.

Nadalje, većina slučajeva za koje znamo okarakterizirani su kao kršenja javnog reda i mira te su počinitelji sankcionirani novčanom kaznom i eventualnim radom za opće dobro što je indikator stanja u Odvjetništvu i sudstvu", ističu te dodaju kako uvijek pri slučaju zločina iz mržnje surađuju s udrugom Kontra iz Zagreba koja im pruža potrebnu stručnu i pravnu pomoć putem odvjetničkog tima.

Druga skupina prijava koja dolazi do Ureda pravobraniteljice Ljubičić odnosi se na govor mržnje u elektroničkim medijima, često u sklopu foruma ili društvenih mreža.

"Ako se radi o govoru mržnje u sklopu neke informativne internetske stranice, Pravobraniteljica uredništvu upućuje upozorenje i traži uklanjanje takvih objava. Takva upozorenja se u najvećem broju slučajeva poštuju. Pravobraniteljica uz upozorenje uredništvu portala također o predmetu obavještava Vijeće za elektronske medije kako bi moglo postupati u sklopu svojih nadležnosti", ističe.

Većina počinitelja govora mržnje skriva identitet

U slučaju da se uredništvo portala ogluši na njezin zahtjev, Pravobraniteljica upućuje zahtjev policiji da ispita konkretan predmet. Kad je posrijedi govor mržnje putem društvenih mreža, Pravobraniteljica redovno traži postupanje od strane policije i državnog odvjetništva, ovisno radi li se o prekršajnom ili kaznenom dijelu. Uspjeh policije i državnog odvjetništva prvenstveno ovisi o dostupnosti podataka o konkretnom počinitelju.

Veliki broj takvih počinitelja skriva svoj pravi identitet i često je objektivno vrlo teško doći do informacija od odgovornih osoba izvan Republike Hrvatske koje upravljaju određenim serverom na kojem se ti podaci nalaze. S obzirom da Pravobraniteljica zaprima pritužbe u ovakvim slučajevima posredno preko udruga i rijetko je u kontaktu sa samim žrtvama, Ljubičić ističe kako je zbog toga "teško procijeniti pada li ili raste broj slučajeva zločina iz mržnje prema LGBT osobama".

Zbog toga što kao udruga djeluju tek dvije i pol godine, ni iz Rišpeta ne mogu procijeniti jesu li ovakvi zločini u porastu ili opadanju, no ističu kako je situacija u tom gradu "svakako osjetno bolja zahvaljujući održavanju Split Prideova".

Zbog nedostatka financijskih sredstava potrebnih za provedbu edukacije do sada nisu bili u mogućnosti raditi na tom području s policijskim službenicima, no zbog evidentne potrebe za tim planiraju osmisliti projekt i ostvariti partnerstva kako bi započeli rad i na tom aspektu "koji će LGBT zajednici osigurati da se osjeća sigurno i zaštićeno u svom gradu baš kao i svaki drugi građanin", poručuju. 

 

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.