Doktorica političkih znanosti Mira Ljubić-Lorger, koju čitatelji/ce vjerojatno pamte kao čelnicu Dalmatinske akcije i oštru oponenticu HDZ-u i Franji Tuđmanu u prvom sazivu sabora, gostovat će u ponedjeljak na Splitskom forumu, na tribini s temom "Fašizacija Splita: U izazovima nove ideologizacije" u organizaciji udruga Teserakt, queerANarchive i Cenzura Plus. Te udruge u Splitu organiziraju trodnevni program s ciljem propitivanja rastućih trendova fašizacije u društvu na globalnoj, europskoj i na regionalnoj te lokalnoj razini.

Tim povodom upitali smo Miru Ljubić-Lorger kako se dogodilo da je Split, za kojega je antifašist i sudionik NOB-a Juraj Hrženjak kazao da je Hrvatskoj bio lučonoša i pokazatelj da se može pružiti masovni otpor fašizmu, da je "cijeli, od djeteta do starca bio i djelovao antifašistički", kako se dogodilo da je taj grad sada prepoznat po ustašluku i desničarenju, po fizičkim napadima na drugačije i drukčije misleće? 
- Pa to je zapravo lako objasniti, Hrvatska je nerazvijena provincija Europe, a Dalmacija je nerazvijena provincija nerazvijene provincije, što i u političkom i ekonomskom smislu ima svoje loše posljedice, kao uostalom i kod većine mediteranskih zemalja, Španjolske, Grčke. Tranzicija nas je bacila na koljena.

Crkva je tu odigrala veliku ulogu, ima ogromne novce i za ovo se pripremala 60, 70 godina

U takvoj situaciji uspijevaju desne populističke stranke, koje nikako ne doprinose ekonomskom napretku, ali jako uspješno podmeću zamjenske ideologije, one koje pružaju neku utjehu. Tako im i religija nudi pravdu makar na drugom svijetu.

Većina je socijalističku priču zamijenila nacionalnom, zato nema lijevog pokreta

U cijeloj EU to dobro prolazi među nezaposlenima, neobrazovanima, industrijskim radnicima, svima koji su deprivirani. U nas su dakle Dalmacija i Slavonija, kao najnerazvijenije regije, najviše prijemčive za te priče. Mladi Slavonci masovno napuštaju Hrvatsku u potrazi za poslom, dok Dalmaciju privremeno spašava turizam, ali znamo da turizam nije rješenje.

Nadalje, s ratom se dogodilo da se u Dalmaciju doselio velik broj onih koji su vodili rat u Herceg-Bosni, ratnih zločinaca. Da se razumijemo, nemam ništa protiv Hercegovaca, ali imam protiv Herceg-Bosne! A upravo ovdje se njezina logistika smjestila!

Kad spojiš da su i oni koji su bili ljevičari-direktori i na partijskim funkcijama mirno ušli u kapitalizam i da većina socijalističku priču komotno zamijenila nacionalnom, onda dobijemo sliku u kojoj nema lijevog pokreta, nema političke artikulacije ljevice.

Duboko sumnjam u uspjeh te konzervativne revolucije, jer sve ok, ali žene neće pristati na oduzimanje prava na abortus 

Ali ne događa se to samo u nas. U Britaniji Jeremy Corbyn, predsjednik laburista, ne uspijeva privući glasove radnika, ni tamo glasači ne okrivljuju svoju vladajuću elitu za loše stanje, nego strane radnike, izbjeglice, kao što kod nas okrivljuju Srbe, pedere, ljevičare. Najsiromašniji Francuzi glasaju za Marine Le Pen.

Na sceni je desna hegemonija u Gramscijevom smislu, to je dakle problem koji se rješava desetljećima, jer je desetljećima i nastajao. Sve godine socijalizma oni su vrijedno radili i pripremali se i sada se osvećuju, kaže Mira Ljubić-Lorger za crol.hr.

Baš ste ga zacrnili. 
- Ma ne, za mene je spektakularno dobra priča što HDZ ni nakon onako katastrofalne Milanovićeve Vlade nije uspio hametice poraziti SDP. Jedva je uspio sklepati većinu a vidimo da još nemaju stabilnu vlast. Činjenica je da ih barem 50 posto građana ne podržava, i da Split nije dominantno desni, kako to žele prikazati!.

Pomirenja nema, ali dijaloga mora biti

Što nam je činiti? 
- Na vidiku nema neke lijeve stranke, pa smo prisiljeni podržati meku desnicu, SDP. Prvi korak je nedvosmisleno zabraniti veličanje ustaštva, ali već sljedeći korak mora biti otvaranje dijaloga između kršćana i marksista, liberala i ljevice, desnice i ljevice.

Stvarno mislite da je prgavi Milanović sposoban otvoriti dijalog? 
- Ha ha ha, ne, ha ha, ne, ne vidim da je itko sada sposoban, ali jednom će morati smoći snage strpljivo dokazivati da desničari govore obmanjujuće neistine. To su napravili u Južnoafričkoj Republici nakon aparthejda. Pomirenja nema, ali dijaloga mora biti.

I ljevica mora otvarati svoje tabue: istina je da su u vrijeme Jugoslavije radnici imali siguran posao, uredno radno vrijeme, plaćeni godišnji odmor, postojala su i radnička odmarališta, tko je imao sreće dobio je i stan, ali ne možemo reći da je samoupravljanje uistinu postojalo, radnici nisu imali svoje organizacije, sindikati su se bavili svinjskim polutkama, politikom su se bavili Centralni komitet i direktori.

Tranzicija nas je bacila na koljena. U takvoj situaciji uspijevaju desne populističke stranke, koje uspješno podmeću zamjenske ideologije, one koje pružaju neku utjehu. Tako im i religija nudi pravdu makar na drugom svijetu

I tu trebamo tražiti odgovor na pitanje zašto su naši radnici šutke gledali propadanje industrije i gubitak svojih radnih mjesta, zašto se ne bune, zašto nema prosvjeda? Zato jer u nas nema te tradicije organiziranja radništva.

Još u doba mraka, negdje 70-ih, bavili ste se pitanjima feminizma. Kako danas vidite položaj žena? 
- Srozali smo se, jako smo se srozali. Tu je najprije neplaćeni ženski rad, zatim vidimo tendenciju da se ženu vrati u kuću, da ne radi uopće, ma to su sve nacističke ideje po kojima žena treba biti stroj za rađanje malih arijevaca.

Crkva je tu odigrala veliku ulogu, ima ogromne novce i za ovo se pripremala 60, 70 godina, a ja ne mogu vjerovati da SDP nije mogao dio svoga novca usmjeriti udrugama civilnog društva da organiziraju javne tribine, da se suprotstavljaju najezdi konzervativizma. Ipak duboko sumnjam u uspjeh te konzervativne revolucije, jer sve ok, ali žene neće pristati na oduzimanje prava na abortus.

Građani još ne shvaćaju kako je Pride zbog ljudskih prava a ne zbog pitanja seksa

Zašto sumnjate u uspjeh konzervativaca? 
- Nažalost, ne zato jer im se suprotstavila lijeva snaga, nego jer imaju toliko lošu ekonomsku politiku da će potkopati sami sebe. Osim toga dio je građana prihvatio liberalne ideje. I nadam se da nam se neće pojaviti neki Mussolini.

Ne vidim da je itko sada sposoban, ali jednom će morati smoći snage strpljivo dokazivati da desničari govore obmanjujuće neistine

Približava nam se Split Pride. Mislite li da će LGBT zajednica uspjeti osvojiti nove prostore slobode, i treba li nam uopće Pride?
- Bojim se da je na dnevnom redu tek obrana postojećih prava. A Pridea treba biti, za to su se već razbijale glave. Međutim mislim da prosječnom građaninu još nije jasno da to nisu pitanja seksa nego ljudskih odnosa i prava.

Zato bi LGBT populacija trebala i dalje jasno govoriti i ponavljati: pustite nas da imamo pravo nasljeđivanja, da imamo pravo na mirovinu umrlog partnera/ice, da imamo pravo na posjete u bolnici, da imamo pravo na brak, na sve ono na što imaju pravo heteroseksualni parovi.

Mislim da su to puno važnija pitanja od autanja. Zato mi se ne sviđa koncept hepi priče, poanta je u tome da nemaš nikakva prava i sumnjam u uspjeh borbe za ta prava plesom i pjesmom, kaže Mira Ljubić-Lorger.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.