Na današnji dan, 11. kolovoza 1945., žene u Hrvatskoj, u okviru tadašnje Jugoslavije, dobile su pravo glasa. Dva desetljeća nakon toga u samostalnoj državi i ustavno je zajamčena ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, a ta duga i još uvijek aktualna borba za jednaka prava žena u Hrvatskoj započela je još u 19. stoljeću.

Prva zemlja na svijetu koja je dala ograničeno pravo glasa ženama je bila Švedska i to još 1867. godine, a Hrvatska je to napravila 11. kolovoza 1945. godine u sklopu nekadašnje Jugoslavije. Već na parlamentarnim izborima za Ustavotvorni sabor Narodne Republike Hrvatske, u studenome 1946. godine, u Parlament je prvi put u povijesti, uz 170 zastupnika, izabrano i šest zastupnica.

Počeci borbe za pravo glasa i ravnopravnost žena u Hrvatskoj sežu još u 19. stoljeće, točnije 1871. kada je zabilježeno kako je učiteljica Marija Jambrišak na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu bila prva žena koja je tražila jednake uvjete rada i jednake plaće za žene i muškarce. 

Jedna od najznačajnijih predstavnica borbe za jednaka prava žena svakako je Marija Jurić Zagorka koja je bila i prva profesionalna novinarka, a sve do danas ostala jedna od najčitanijih hrvatskih književnica. Zagorka je pokrenula i prvi hrvatski časopis za žene, Ženski list. Iako kao žena tada nije imala nikakva politička prava, njeni su kritički tekstovi bili predmet rasprave na brojnim saborskim sjednicama. Zahvaljujući inicijativi Centra za ženske studije, novinarska soba u Hrvatskom saboru nosi njeno ime.

Kako je pokret feminizma rastao u svijetu, njegov se utjecaj osjetio i u Hrvatskoj, kada su se sedamdesetih godina počele organizirati razne feminističke inicijative i grupe. Tako je 1978. u Beogradu organiziran prvi Međunarodni feministički skup pod nazivom "DRUG-ca", koji je potaknuo da diskriminacija žena postane predmetom ozbiljnih rasprava, a ne samo marginalna tema. Taj je skup bio prekretnica i za žene u Hrvatskoj te je ubrzo nakon osnovana feministička sekcija Žena i društvo.

Osamdesetih godina došao je i drugi, jači, val feminizma u Hrvatsku. Tako je 1986. osnovana Ženska grupa Trešnjevka, koja je 1988. osnovala SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja. Kako je počeo rat u Hrvatskoj, rad ženskih udruga i dalje se bazirao na promicanje prava žena, ali i na borbu protiv militarizma i rata.

Godine 1990. aktivistice SOS telefona osnovale su i prvo sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja, koje je poslije registrirano pod nazivom Autonomna ženska kuća Zagreb. 1992. godina označava prekretnicu u razvoju pokreta za prava žena u Hrvatskoj. Osniva se velik broj udruga i organizacija diljem Hrvatske, a 1994. godine osnovana je grupa za prava žena B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana).

I doneseni Ustav RH jamčio je ravnopravnost spolova i zabranu diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce. 1997. godine je donesen i prvi program Nacionalne politike za promicanje jednakosti, koji se mijenja svakih pet godina i kojim se utvrđuju strategije za politiku ravnopravnosti spolova. Duga je povijest borbe za ravnopravnost iza nas, ali to što je ženama na papiru zajamčena ravnopravnost, često znači da ostaje upravo tamo – na papiru, piše Women in Adria.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.