Na predstojeće parlamentarne izbore Živi zid prvi put ne izlazi samostalno, već u koaliciji Jedina opcija, u kojoj su im partneri stranka Promijenimo Hrvatsku, udruga Franak i Akcija Mladih. Ivan Pernar, član Glavnog odbora Živog zida, u razgovoru za crol.hr otkriva jesu li se stavovi te stranke prema LGBT pravima promijenili u odnosu na prošle izbore, što misle o trenutnom odnosu države i Katoličke crkve, te zašto su za to da trans* osobe same snose trošak operacije promjene spola.

U ovoj predizbornoj kampanji LGBT teme su nepostojeće ili se spominju u blokovima svjetonazorskih pitanja. Ako se i spomenu, političari/ke uglavnom ne govore ništa konkretno, premda klerikalna desnica još od prošlogodišnje kampanje uporno nasrće na LGBT prava, pa i instituciju životnog partnerstva. Kako to objašnjavate?

–Današnji desno-neoliberalni koncept svijeta svodi čovjeka na potrošača, gleda na njega kao na objekt i predmet. Pritom mu želi što više uzeti, a što manje dati. Kada se govori o klerikalnoj desnici imajte na umu da se radi o dobro potkoženim ljudima, gej aktivisti često brkaju taj pojam s ljudima poput Ilčića iz Hrasta ili Petrova iz MOST-a koji su realno gledano - crkveni miševi u usporedbi s ljudima na vrhu te nevidljive piramide moći kojoj oni tek služe.

Mi smo i jedina politička stranka koja traži da se odnosi države i Katoličke crkve reguliraju kao i sa svim ostalim vjerskim zajednicama. Situacija u kojoj se odnos s vjerskom zajednicom regulira međudržavnim ugovorom za nas je u najmanju ruku čudan

Ta piramida moći, iza koje stoji krupni kapital ne nasrće samo na prava homoseksualaca, nego i na prava svih ostalih građana, vidjeli smo pod njihovom dirigentskom palicom kako se zemlja rasprodaje, zadužuje, a građani deložiraju, ovršava ih se do zadnje lipe. Njihov program je antisocijalan, pogledajte samo koliko je mladih pobjeglo iz zemlje u zadnje vrijeme.

Ono što hoću reći jest da homoseksualci nisu ugrožena grupa, nego tek jedna u dugom nizu društvenih grupa kojoj je klerikalna desnica okrenula leđa. Usudio bih se reći da ovaj sustav udara po 99 posto ljudi i vodi politiku u interesu malobrojne elite. Ne vidim više niti smisla u tome da se ugrožene grupe smatraju manjinama, kad su zapravo većina.

Ima li Živi zid i dalje iste stavove po pitanjima prava LGBT osoba kakve ste nam iznijeli prilikom razgovora za protekle parlamentarne odnosno predsjedničke izbore ?

–Naš stav nije se promijenio, mi želimo zaštititi sve socijalne grupe, nažalost, dio gej aktivista reducira svoju borbu na samo uski spektar društva i, što je još gore, samo na određena prava. Mi želimo da homoseksualci imaju zaštitu od strane države, da se ne dogodi da zato jer ih roditelji izbace iz kuće moraju sebe prostituirati kako ne bi bili beskućnici, da imaju normalan posao, plaću, da ne žive u strahu od ovrha ili iskapčanja struje i vode.

Kada se govori o klerikalnoj desnici imajte na umu da se radi o dobro potkoženim ljudima, gej aktivisti često brkaju taj pojam s ljudima poput Ilčića iz Hrasta ili Petrova iz MOST-a koji su realno gledano - crkveni miševi u usporedbi s ljudima na vrhu te nevidljive piramide moći kojoj oni tek služe

To su univerzalna prava za koja bi se gej aktivisti trebali boriti skupa s nama. Boreći se samo za svjetonazorska umjesto i za egzistencijalna pitanja skreću fokus kako gej zajednice, tako i ostatka društva s pitanja od kojih zavisi njihova kvaliteta života na pitanja koja dijele društvo i stvaraju privid da je društvo podijeljeno unutar sebe, umjesto da bude ujedinjeno u borbi protiv malobrojne elite.

Političari istospolne obitelji vjerojatno ne smatraju bitnim čimbenikom, odnosno temom na koju bi se trebali osvrnuti, jer ih zasad ima malo. No, je li to uopće valjan "argument"?

–Odlično pitanje ste postavili, određene društvene grupe se lišavaju prava samo zato jer su malobrojne, često se takve grupe zove i marginalnim grupama. Mi se protivimo takvom pristupu i smatramo da svi ljudi imaju pravo birati u kakvim će životnim zajednicama živjeti ukoliko je to njihov slobodan izbor.

U 15 godina Povorke ponosa u Hrvatskoj nismo zabilježili dolazak kako predsjednika/ce Republike tako niti predsjednika/ce Vlade. Nije li vrijeme za to?

–Jeste li ih vidjeli na prosvjedu 20.000 dužnika u švicarskim francima ili na ijednoj od deložacija naših osiromašenih građana, jesti li ih ikada vidjeli da tješe ljude koji stoje u redu za pučku kuhinju? Naravno da niste, ljudska prava i njihovo dostojanstvo ne zanimaju ni predsjednicu, niti premijera.

Homoseksualci nisu ugrožena grupa, nego tek jedna u dugom nizu društvenih grupa kojoj je klerikalna desnica okrenula leđa. Usudio bih se reći da ovaj sustav udara po 99 posto ljudi i vodi politiku u interesu malobrojne elite

Hrvatska je ustavno sekularna država. Iako potpisnica četiri ugovora sa Svetom stolicom kojima se uređuju obveze Hrvatske prema Vatikanu uz mogućnost revidiranja. Svi ugovori su vrlo netransparentni, štetni u vrijeme kad je Hrvatska pred socijalnim slomom, a dosad nijedna politička opcija nije pokazala ni želju ni volju za njihovom revizijom. Svakodnevno s crkvenih oltara slušamo oštre riječi klera o pošastima modernog društva, često svoje teze potkrepljuju govorom mržnje, osuđivanjem i netolerancijom. Postoji li politička volja da se konačno pokrenu stvari s mrtve točke, politika uhvati ukoštac s gorućim pitanjem "gdje je Crkvi mjesto"?

–S naše strane postoji, mi smo ujedno i jedina politička stranka koja traži da se odnosi države i Katoličke crkve reguliraju kao i sa svim ostalim vjerskim zajednicama. Situacija u kojoj se odnos s vjerskom zajednicom regulira međudržavnim ugovorom za nas je u najmanju ruku čudan. Odnosi s nijednom drugom vjerskom zajednicom nisu regulirani međudržavnim ugovorom.

Međutim, kao što pogađate, ti koji su sklopili te multimilijunske ugovore nisu to napravili iz vjerskih razloga, radi se o onoj, kako ste ih nazvali klerikalnoj desnici iza koje stoji krupni kapital i lažnoj ljevici koja im drži ljestve svo ovo vrijeme, pritom mislimo na SDP.

Često kad želimo prebaciti odgovornost koristimo frazu "šira javna rasprava" pa se tako i uoči prošlih parlamentarnih izbora postavilo pitanje prava transrodnih osoba koje traže brz, transparentan i pristupačan postupak pravnog priznanja roda koji je temeljen na samoodređenju, te da im se osigura kvalitetna i subvencionirana zdravstvena skrb vezana uz proces tranzicije, odnosno prilagodbe spola.

Osim mukotrpne administrativne procedure transrodne osobe u Hrvatskoj i dalje nisu u mogućnosti obaviti kompletan rekonstrukcijski kirurški postupak, već su ograničene na hormonalnu terapiju te uklanjanje dojki. Ostali postupci koji su potrebni izvode se van granica Hrvatske. Nije li takav postupak diskriminatoran i što Živi zid/Jedina opcija može poduzeti po tom pitanju?

–Što ako se neka osoba predomisli nakon operacije promjene spola? Takve situacije nisu iznimne, naš je stav da bi ljudi takve operativne zahvate trebali raditi na svoj račun. Smisao besplatne zdravstvene zaštite za koju se zalažemo je liječenje bolesti, mi te ljude ne smatramo bolesnima nego različitima.

Imate li kandidate za pozicije ministara, možete li ih navesti, primjerice za ministra kulture i ostale naravno?

–Nemamo namjeru participirati u vlasti nakon ovih izbora.