Najstarija organizacija za zaštitu prava lezbijki, gejeva i biseksualnih osoba u Austriji, Homosexuelle Initiative Wien (HOSI), protivi se zakonskom izjednačavanju istospolnih zajednica s klasičnim brakom jer smatra da je postojeći austrijski zakon o registriranom partnerstvu suvremeniji i bolji.

Od 1. travnja će austrijski istospolni parovi moći ozakoniti svoje veze pred matičarima, a HOSI to smatra uklanjanjem zadnje značajne negativne razlike između registriranog partnerstva i braka, a u svom priopćenju za javnost obrazlažu i zašto je to zapravo bolje rješenje.

"Preostale pravne razlike su gotovo nevažne u praksi. Nakon uvođenja mogućnosti posvajanja djece, kao i pristupa medicinski potpomognutoj oplodnji, lezbijke i gejevi zakonom o registriranom partnerstvu imaju bolji pravni institut", tvrdi predsjednica HOSI-a, Lui Fidelsberger.

Njezin kolega Christian Högl dodaje kako je riječ o zakonu za 21. stoljeće, pisanom suvremenim jezikom, koji ispunjava potrebe istospolnih parova za razliku od zakona o braku koji sadrži "formulacije nalik onima iz 19. stoljeća koje odražavaju duh patrijarhata".

Veća društvena prihvaćenost ne ide nužno ruku pod ruku s bračnom jednakošću

Lui Fidelsberger kaže kako ne bi došlo do većeg društvenog prihvaćanja, kao što to pokazuju inozemni primjeri: "To se nije dogodilo ni u jednoj zemlji u kojoj su registrirana partnerstva zamijenjena brakom – niti u pet nordijskih zemalja, niti u Velikoj Britaniji, zemljama Beneluksa ili Francuskoj. Ipak, glavna razlika u odnosu na Austriju jest što sve te države imaju suvremene zakone koji reguliraju brak i rastavu".

Kako god, iz HOSI-a ističu kako nisu posve zatvoreni prema bračnoj jednakosti – jednostavno zahtijevaju da se zakoni o braku i rastavi temeljito reformiraju i moderniziraju prije no što se institucija braka otvori za istospolne parove, osim ako zakon o registriranom partnerstvu ne ostane na snazi i nakon uvođenja bračne jednakosti.

Fidelsberger ipak smatra kako nije realno očekivati bračnu jednakost s trenutačnom parlamentarnom većinom, pa je stoga, kaže, efikasnije usmjeriti energiju tamo gdje ne ovise o politici – primjerice, u obrazovanje, podizanje svjesnosti, jačanje postojećih antidiskriminacijskih zakona ili borbu protiv mržnje te zločina iz mržnje.