Novoizabrani ustavni sudac Goran Selanec u intervjuu za Večernji list govorio je, između ostalog, o pitanju pobačaja, surogat-majčinstvu, posvajanju djece u istospolne obitelji i tome ide li Hrvatska prema ozakonjenju bračne jednakosti.

Činjenicu da Ustavni sud nije zabranio pobačaj u Hrvatskoj Selanec smatra rezultatom kompromisa dviju struja unutar suda, kao i da ta odluka nije riješila pitanje pobačaja te će se ono vratiti Ustavnom sudu kad se donese Zakon o pobačaju.

"U jednom dijelu presude Ustavni sud naglašava važnost osobne autonomije žene i da mora postojati osobni prostor unutar kojeg će žena moći ostvariti autonomiju nad svojim tijelom, ali u drugom dijelu se naglašava da zakonodavac ima interes štititi vrednotu ljudskog života. Nigdje ne piše da pobačaj do 10. tjedna mora ostati dopušten i da zakonodavac ne smije otežati pristup pobačaju. Po ovoj presudi bilo bi izuzetno teško donijeti zakon koji brani pobačaj, ali što ako zakonodavac kaže da je dopustiv samo do 7. ili 8. tjedna trudnoće? Sada dopušteni pobačaj do 10. tjedna kompromis je koji ostavlja dovoljno prostora za autonomiju žene, a društvu omogućava da zaštiti ideju ljudskog života i zdravlje žene", rekao je.

Ako prijeđete mjeru i ograničite autonomiju žene, podredili ste osobu, njezinu slobodu, interese i zdravlje fetusu

Također, za njega, kako je kazao, nije pitanje što je embrij, nego je li embrij osoba jer pravni poredak jamči prava osobama i pitanje je kada se nekome priznaje osobnost jer od tog trenutka vrijedi njegova puna zaštita, a osoba se prema pravnom poretku postaje rođenjem.

Na pitanje zašto onda nije dopušten abortus tijekom cijele trudnoće, Selanec kaže da je razlog tome taj što uz osobu i njezina temeljna prava državi se može priznati legitimni interes zaštite vrednote ljudskog života i proces razvitka embrija u osobu.

"Niti je volja žene, tijekom cijele trudnoće, do kraja i apsolutno neograničena jer se u tijelu embrij razvija prema osobi, a niti je neograničen interes države da ograničava autonomiju i volju te žene, kojom određuje svoje interese i upravlja svojim tijelom, zbog želje države da kao vrednotu štiti ljudski život. Ako prijeđete mjeru i ograničite autonomiju žene, podredili ste osobu, njezinu slobodu, interese i zdravlje fetusu i mogućim interesima ljudskog života. Osobnost i autonomija žene je realnost, a ljudski život i njegov razvoj prema punoj osobnosti nešto je što je u procesu", objasnio je.

Kako se društvo razvija i priznaje da su istospolni parovi bili u nepovoljnijem položaju i postaje tolerantnije, argumenti zbog kojih su isključeni iz posvajanja slabe

Na pitanje ide li većina zemalja EU prema pravu na brak i za istospolne parove i misli li da će se u Hrvatskoj ustavna definicija braka proširiti i na istospolne parove, Selanec je kazao kako je to pitanje vremena i za naše društvo koje se kreće prema tome.

"Već sad 14 država u EU ima punu bračnu jednakost za heteroseksualne i istospolne parove i to je više od 50% teritorija s više od polovine građana EU. Njemačka je priznanjem prava na brak za istospolne parove otvorila taj proces u srednjoeuropskom kulturnom krugu i pitanje je kad će je slijediti Austrija i Češka. U tom procesu je i Hrvatska i pitanje je hoće li to biti ostvareno referendumom ili izmjenom Ustava".

Država mora dobro argumentirati zašto isključuje istospolne parove iz pristupa posvajanju

Kad je posrijedi posvajanje u istospolne obitelji, Selanec smatra kako je kod posvajanja bitno samo pravo djeteta da živi u stabilnoj obiteljskoj zajednici u kojoj će biti voljeno i u kojoj ima uvjete da se razvije u odraslu sretnu, autonomnu osobu:

"Sve ostalo podređeno je tom pravu djeteta. Posvajanje djeteta nije nečije pravo, nego govorimo o pristupu posvajanju koji država kontrolira da bi zaštitila najbolji interes djeteta. Država mora biti pažljiva kad ocjenjuje tko će imati pristup posvajanju i ako nekim osobama ograničava pristup posvajanju, mora dobro argumentirati zašto ih isključuje".

Dodaje kako država može štititi legitimni interes da dijete odrasta u stabilnoj obiteljskoj zajednici i ako pravni propisi ne jamče stabilnost izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici u odnosu na brak može ograničiti izvanbračnim i istospolnim parovima pristup posvajanju, ali ne može samo jednima.

Već sad 14 država u EU ima punu bračnu jednakost za heteroseksualne i istospolne parove i to je više od 50% teritorija s više od polovine građana EU. Njemačka je priznanjem prava na brak za istospolne parove otvorila taj proces u srednjoeuropskom kulturnom krugu i pitanje je kad će je slijediti Austrija i Češka. U tom procesu je i Hrvatska

"Kako se društvo razvija i priznaje da su istospolni parovi bili u nepovoljnijem položaju i postaje tolerantnije, argumenti zbog kojih su isključeni iz posvajanja slabe", rekao je.

Smatra također kako se svatko na prvom mjestu mora voditi interesom i dobrobiti djeteta, a drugi je kriterij ravnopravnost građana i građanki.

"Ako država nema jasan i dobro artikulirani razlog zašto istospolni parovi ne mogu jednako kvalitetno pružiti ljubav tom djetetu i obiteljsko okruženje, na državi je teret da dokaže da jedni mogu bolje nego drugi i ako uspije to obrazložiti, ograničavanje pristupa posvajanju je opravdano, ako ne, nije", pojasnio je.

Intervju s Goranom Selancem u cijelosti možete pročitati ovdje.