Iako je riječ o trendu koji se razvija već duže vrijeme, iz posve subjektivne perspektive mi se 2017. godina čini kao ona kada se čaša desničarske prijetnje prelila tj. više nisam mogao ignorirati uspon nove generacije gej desničara i konzervativaca u Europi i SAD-u iz jednostavnog razloga što su jasno, glasno i u zavidnim brojevima iskazali svoju prisutnost i postojanje.

Primjerice, relevantna istraživanja su pokazala da je između petine i trećine francuskih homoseksualaca glasalo za Marine Le Pen na proljetnim francuskim predsjedničkim izborima, kandidatkinju desno-populističke Nacionalne fronte koja je naročito inzistirala na tome da francuske muslimane prikaže kao najveću prijetnju republici. Njezin potpredsjednik u stranci je do rujna ove godine bio pak Florian Phillipot, inače i homoseksualac, koji je bio zadužen za vođenje kampanja Marine Le Pen i strateško komuniciranje, te je proizveo uspješnu propagandu kampanju usmjerenu prema ponajviše gej muškarcima, kojima je Nacionalna fronta – koja ima dugu povijest otvorene i agresivne homofobije –obećavala da će ih "zaštititi od Arapa".

Istovremeno se Nacionalna fronta u svojem stranačkom programu zalaže za ukidanje bračne jednakosti i onemogućavanje toga da istospolni parovi mogu posvajati djecu, što između 20 i 33 posto francuskih homoseksualaca ipak nije spriječilo da glasom podrže Le Pen.

Simbiotski odnos gej desničara i desničarskih političara

To je zapravo u skladu s fenomenom homoseksualaca koji su prošle godine podržavali izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika, koji je na republikanskoj predsjedničkoj konvenciji također obećao "zaštititi LGBTQ zajednicu od islamističkog radikalizma". Trump je pritom jedva izgovorio akronim "LGBTQ", a na istoj konvenciji je za njegova potpredsjedničkog kandidata izabran Mike Pence, političar koji je tijekom svoje karijere zastupao niz homo- i transfobnih politika, između ostaloga se zalažući za "liječenje" homoseksualnosti.

Na republikanskoj konvenciji se kao gej maskota pojavio i bizarni milijarder Peter Thiel – prethodno poznat po tome da želi usporiti svoje starenje pomoću transfuzije krvi mlađih muškaraca (nije šala, guglajte!) i po izjavama da je američka demokracija krenula nizbrdo kad su žene dobile pravo glasa (opet, nije šala) – koji je u šestominutnom govoru uskliknuo da je "ponosan što je gej, republikanac i Amerikanac". Trumpa je, naravno, nahvalio.

trump lgbt

Jedva da treba napomenuti kako je na konvenciji u ljeto 2016. izglasana politička platforma republikanaca bila puna antigej i transfobnih stavova, no Trump i Pence su imali niz vidljivih podržavatelja koji su gej, poput u međuvremenu pomalo zaboravljenog trola Mila Yiannopolousa i osnivača skupine "Twinks for Trump" Luciana Wintricha. Oni su naravno imali i osobni materijalni interes za svoju podršku Trumpu, jer su na tome dobro zarađivali i izgradili si neke karijerne prilike (npr. Wintrich je danas dopisnik iz Bijele kuće jednog ultradesnog američkog portala), dok su Trump i republikanci njih uzimali kao dokaz toga da nisu prijetnja za LGBT prava unatoč ogromnoj i očitoj količini dokaza da jesu.

Od tog simbiotskog odnosa koristi su, dakle, imali i gej desničari i desničarski političari koje su podržavali, no za postojeća LGBT prava rezultat je samo šteta. Trump je, otkako je u Bijeloj kući, povukao niz simboličnih i niz konkretnih poteza kojima se narušavaju prava LGBT ljudi, što znači da su svi oni homoseksualci koji su glasali za Trumpa ujedno glasali da sami sebi smanje prava i postojeći nivo zakonske zaštite. Teško da mogu time biti iznenađeni, jer su Trump i republikanci jasno najavili da će baš takvu politiku voditi.

Reprezentativni primjeri fenomena gej desničara

No, da se vratimo u 2017. godinu i spomenemo primjer njemačke ekstremno desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja je na rujanskim izborima za Bundestag dobila 13 posto glasova i postala prva ultradesna parlamentarna stranka u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. AfD je u predizbornoj kampanji vodio duo Alexander Gauland i Alice Weidel, potonja aut lezbijka koja sa svojom registriranom partnericom odgaja dva sina.

U AfD-u ima i istaknutih političara koji zagovaraju neonacističke ideje (npr. Björn Höcke), a stranački program im u vezi s LGBT temama izgleda kao da ga je pisala Željka Markić, no to nije spriječilo Weidel da bude Spitzenkandidatin AfD-a, kao ni da najmanje nekih 10 posto njemačkih homoseksualaca glasa za ovu stranku koja se izrijekom protivi bračnoj jednakosti, drvi o opasnosti "rodne ideologije" i traži da se u školama ništa ne uči o temi homoseksualnosti. Pritom se i AfD, naslanjajući se na isprobanu metodu Trumpa i Le Pen, u javnosti pokušao pozicionirati kao jedina politička snaga koja će gej ljude zaštititi od homofobije radikalnog islamizma, u čemu su ih podržavali i neki poznati gej desničari poput publicista Davida Bergera.

aweidel

Uglavnom, sve su to reprezentativni primjeri fenomena gej desničara koji podržavaju političare iz spektra manje ili više ekstremne nacionalističke desnice, ujedno i političare koji se zalažu za niz politika čija bi provedba nedvojbeno rezultirala umanjivanjem i/ili ukidanjem LGBT prava i koji zapravo ne vjeruju u ideju LGBT ravnopravnosti. Sve zajedno, te i slične političare i njihove gej glasače, povezuje određena doza antimuslimanskih predrasuda i straha od muslimana, koji se retorički redovito izjednačavaju s teroristima iz ISIL-a. U pitanju je pojava koja se više ne može niti smije ignorirati, primjetna i u hrvatskoj LGBT zajednici, što znači da se njome treba kritički i analitički pozabaviti.

Većina onoga što danas u zapadnom svijetu smatramo temeljnim vrednotama moralo se krvavo izboriti kroz stoljeća sukoba s desničarima, koji nikad nisu naletjeli na neku dobru ideju koja bi svijet mogla učiniti pravednijim a da se nisu time osjetili ugroženima i spremnima učiniti sve moguće da realizaciju te ideje zaustave

Da bismo razumjeli zašto gej desničari glasaju za političare poput Trumpa, Le Pen i Weidel, moramo se prvo pozabaviti s gej desničarima an sich. Riječ je o neodvojivom dijelu LGBT populacije čije neizbježno postojanje ima i neke dobre strane kada je u pitanju politička borba za LGBT prava, prvenstveno jer su najbolji dokaz teze da LGBT ljudi trebaju biti ravnopravni jer su "isto sranje drugo pakovanje" kao i svi ostali ljudi. Mogu biti od koristi i što će vjerojatno lakše stupiti u dijalog s homofobima s desnice s kojima dijele neke važne vrijednosti, te ih kroz personalni kontakt učiniti manje homofobnima.

Glupim ljudima se mogu lako prodati glupe priče

Vjerojatno ima još nekih dobrih strana postojanja gej desničara – urbana legenda kaže da su desničari bolji u krevetu, no za to nema empirijskih dokaza – ali ja ih se ne mogu dosjetiti iz jednostavnog razloga što su mi raznolike desničarske ideologije, od konzervativizma do nacizma, veoma odbojne i na idejnom nivou beskrajno glupe. Nisu mi sve jednako odbojne, te toleriram naravno one koji se nalaze unutar demokratskog spektra, ali su mi sve suštinski glupe. Nacizam je naravno najgluplja desničarska ideologija, što svakom razumnom čovjeku mora postati jasno ako samo naglas izgovori osnovne ideje Adolfa Hitlera.

Evo, pokušajte sljedeće izgovoriti naglas i vidjet ćete kako se odmah osjećate pomalo glupavo: "Krv jednog naroda je čistija i moćnija od krvi nekog drugog naroda. Ako se krv moćnijeg naroda kroz seksualne odnose koji rezultiraju trudnoćom i rođenjem pomiješa s krvlju nekog inferiornog naroda, onda je taj moćniji narod oslabljen. Židovi su krivi za sve i treba ih sve istrijebiti. Ženama je mjesto u kuhinji, crkvi i da rađaju djecu. Slavene ćemo istrijebiti da si stvorimo životni prostor, a one koji prežive držati u ropstvu".

Uobičajena je karakteristika političke desnice da bira razne manjine u društvu i optužuje ih da su one krive za sve ili većinu lošeg u društvu, pa su tako nacisti na nišanu imali Židove, a danas u Hrvatskoj desnica provodu kampanju verbalnog pogroma protiv imaginarnih Jugoslavena i "rodne ideologije" što je kodirani izraz za napade na LGBT zajednicu

Da, sve to je monstruozno, ali i beskrajno glupo. Što, naravno, nije zaustavilo milijune ljudi da slijede Hitlera u rat i genocide, ne samo zbog njegove karizme, političke umješnosti i izvrsne propagande, nego i zbog toga što se glupim ljudima mogu lako prodati glupe priče.

Konzervativizam je nedvojbeno manje akutno opasan i smrtonosan od nacizma, ali je i dalje suštinski glup jer se temelji na ideji odbijanja ili maksimalnog usporavanja svake moguće promjene, unatoč očitoj činjenici da je cijela povijest čovječanstva povijest stalnih promjena, ne samo čovječanstva, nego i prirode kao takve.

Pritom je najsmješniji apsurd konzervativne gluposti taj što većina konzervativaca želi konzervirati stanje u kojem žive, što znači da bi današnji konzervativac koji se protivi otvaranju institucije braka za istospolne parove, ali nema problema s razvodom braka za heteroseksualne parove za konzervativca od prije sto godina bio najgori radikal koji nema nikakvog poštovanja za instituciju braka. Tj. konzervativizam je ideologija koja se sama sebi kontradiktorna, ovisna o trenutačnoj modi u odnosu na koju je konzervativna, te povrh svega vječno osuđena na poraze u društvenim mijenama i sustavnu izdaju same sebe.

Da se pitalo gej desničare, i dalje bismo čekali na prvi Prajd

Svim desnim ideologijama je zajednički inherentni nedostatak emancipacijskog potencijala, što je ključno za razumijevanje tragikomične egzistencije gej desničara. Naime, kako se svi gej ljudi u heteropatrijarhatu neizbježno rađaju u nametnutom ormaru, gej desničari se u njemu natalože na dno, kao svojevrsni mulj LGBT zajednice koji se u pravilu mnogo duže valja u nagomilanom izmetu autohomofobije.

Nepobitna je povijesna istina da su svaku emancipacijsku borbu LGBT ljudi započeli i vodili ljevičari i liberali, iz jednostavnog razloga jer lijeve i liberalne ideologije u sebi sadrže emancipatorski moment. Prevažne ideje poput slobode, jednakosti i bratstva ljudi su liberalne i lijeve, kojima su se kroz povijest redovito suprotstavljali desničari ove ili one vrste, ovisno o epohi zagovarajući apsolutistički monarhizam ili onemogućavanje ženama da glasaju na izborima ili gej ljudima da se vjenčaju.

Najsmješniji apsurd konzervativne gluposti jest taj što većina konzervativaca želi konzervirati stanje u kojem žive, što znači da bi današnji konzervativac koji se protivi otvaranju institucije braka za istospolne parove, ali nema problema s razvodom braka za heteroseksualne parove za konzervativca od prije sto godina bio najgori radikal koji nema nikakvog poštovanja za instituciju braka

Većina onoga što danas u zapadnom svijetu smatramo temeljnim vrednotama moralo se krvavo izboriti kroz stoljeća sukoba s desničarima, koji nikad nisu naletjeli na neku dobru ideju koja bi svijet mogla učiniti pravednijim a da se nisu time osjetili ugroženima i spremnima učiniti sve moguće da realizaciju te ideje zaustave.

Slijedom toga, logično je što su gej desničari kao skupina unutar LGBT populacije zadnji koji su počeli masovnije izlaziti iz ormara. Bila su potrebna desetljeća odlučne i teške borbe gej ljevičara i liberala da se većinom zapadna društva dovoljno transformiraju nabolje za sve LGBT ljude kako se gej desničari usudili autati, a kako su svjesni da za sve postojeće promjene nabolje – od skidanja homoseksualnosti s popisa psihičkih bolesti do uvođenja životnog partnerstva ili bračne jednakosti – nisu ništa učinili niti imaju ikakve zasluge, koliko očekivano je toliko i iritantno da su odmah počeli cendrati kako su jako diskriminirani u LGBT zajednici i svugdje jer su gej desničari. Dapače, i za osvajanje jedne par excellence konzervativne institucije poput braka gej desničari nisu napravili ništa vrijedno spomena, nego su i to postigli gej ljevičari i liberali.

Gej desničari su zapravo toliko nesposobni, autohomofobni i kukavice da su i ostvarivanje ciljeva koji bi po logici desničarske ideologije trebali biti najvažniji baš njima stvar u svoje ruke morali uzeti gej ljevičari i liberali. A da se pitalo gej desničare, i dalje bismo čekali na prvi Prajd na svijetu.

Zlatni zakon ljudske gluposti

Realno gledajući, od gej desničara nitko razuman iskreno ne očekuje da će doista učiniti nešto značajno u borbi za LGBT prava te je posve jasno da će, bez i da se imalo zarumene od stida, koristiti sva prava koja su im omogućili gej ljevičari i liberali, kao i da im ne pada na pamet nikome reći "hvala" što sada ta prava imaju, ali to i dalje nije ono što gej desničare čini beskrajno ljigavima.

Jer kad se konačno autaju, prvo se krenu žaliti kako nije fer što vlada fama da su svi pederi ljevičari i liberali, iako ta fama vlada isključivo zato što gej desničari u pravilu zadnji izlaze iz ormara, preferirajući što duže mariniranje u autohomofobiji. Već spomenuti milijarder Peter Thiel je paradigmatski primjer toga: tip koji je na republikanskoj konvenciji 2016. klicao da je "ponosan što je gej" zapravo se godinama odbijao deklarirati u medijima kao gej i uživao u svom staklenom ormaru, a kad je portal Gawker objavio tu činjenicu vodeći se stavom da nečija seksualna orijentacija nije privatna stvar, Thiel je onda orkestrirao skrivenu kampanju i financirao tužbu koja je Gawker otjerala u bankrot i nestanak. (Ne, ni to nije šala, guglajte ili pogledajte izvrsni dokumentarni film "Nobody Speak: Trials of teh Free Press".)

Povrh toga, gej desničari su najgori ljigavci jer nakon što se konačno autaju počnu raditi na tome da se ukinu ili ograniče prava koja su im prethodno izborili gej ljevičari i liberali, dakle počinju nanositi direktnu štetu svim LGBT ljudima, pa i sebi samima. Primjerice, francuska su istraživanja pokazala da značajan dio gej podrške za Le Pen dolazi od sredovječnih homoseksualaca koji su u braku, koji bi ona njima pak htjela ukinuti.

To je posve u skladu sa "zlatnim zakonom ljudske gluposti" iz poznatog eseja Carla Cipolle, koji glasi: "Glupa osoba je osoba koja izaziva gubitke drugim osobama ili skupinama osoba, a da pritom sama od toga nema nikakve koristi, nego možda čak i sebi izaziva gubitke". Razlomimo taj cijeli proces da bude razvidno što se tu događa: dva homoseksualca stupe u brak što im je omogućila ljevičarska vlast i onda godinama konzumiraju sva prava koja sa sobom institucija braka nosi, potom glasaju za političarku i stranku čiji je deklarirani i trajni politički cilj ukinuti mogućnost da dva muškarca mogu stupiti u brak, pa i ukinuti već sklopljene brakove istospolnih parova.

Pa to je, kvragu, tako glupo! Da nisu stupili u brak, onda bi stvar bila razumljivija, ali odlučiti se vjenčati pa onda glasati za to da ti potencijalna nova predsjednica ukine brak u kojem se nalaziš, to nema nikakvog smisla. To samo gej desničarima može pasti na, uvjetno rečeno, pamet.

Narativ antimuslimanske histerije

Kratki spoj koji se odvija u glavama gej desničara generira baš njihova desničarska politika u kombinaciji s dugotrajnim ostankom u ormaru tj. neosviještenom autohomofobijom. Naime, desnica je ta koja i danas u velikoj mjeri inzistira na homoseksualnosti kao bolesti, na stavu da LGBT ljudi nisu niti smiju biti ravnopravni u društvu i zakonima, na tome da je diskriminacija LGBT ljudi prihvatljiva i poželjna. Nemoguće je da gej čovjek koji ima desničarska politička uvjerenja ne bude i obilježen većinski negativnim stavom desnice o homoseksualnosti.

Pored toga, uobičajena je karakteristika političke desnice da bira razne manjine u društvu i optužuje ih da su one krive za sve ili većinu lošeg u društvu, pa su tako nacisti na nišanu imali Židove, a danas u Hrvatskoj desnica provodu kampanju verbalnog pogroma protiv imaginarnih Jugoslavena i "rodne ideologije" što je kodirani izraz za napade na LGBT zajednicu. LGBT ljudi su i drugdje u svijetu jedna od omiljenih meta desnice, koja svaki napredak LGBT prava smatra ugrozom za budućnost društva. Biti dio političke desnice kao homoseksualac znači i na neki način samoga sebe podrazumijevati prijetnjom društvu, a vlastita prava nepoželjnima.

No, u aktualnoj hijerarhiji manjina kao prijetnji kod zapadne desnice na prvom su mjestu muslimani, čime je za gej desničare otvoren prostor da se udruže sa strejt desničarima i zajedno mrze nekog drugog.

Već spomenuti milijarder Peter Thiel je paradigmatski primjer toga: tip koji je na republikanskoj konvenciji 2016. klicao da je "ponosan što je gej" zapravo se godinama odbijao deklarirati u medijima kao gej i uživao u svom staklenom ormaru, a kad je portal Gawker objavio tu činjenicu vodeći se stavom da nečija seksualna orijentacija nije privatna stvar, Thiel je onda orkestrirao skrivenu kampanju i financirao tužbu koja je Gawker otjerala u bankrot i nestanak

Muslimani su zapravo omogućili da gej desničari ostvare osjećaj pripadnosti političkoj desnici, na kojoj sada gej desničari funkcioniraju kao potvrda navodne demokratske tolerancije desnice. Gej desničari su oduševljeno preuzeli ulogu medvjeda na lancu koji desnica naokolo vodi i pokazuje uz poruku "To što demoniziramo muslimane ne znači da smo loši, evo vidite imamo par homića koji su nam postali najdraži kućni ljubimci".

A jadni gej desničari su oduševljeni time što ih njihovi politički istomišljenici sada metaforički tapšaju po ramenu s obzirom na to da su ih prije samo nekoliko desetljeća htjeli prisilno liječiti, slati u zatvor, tukli itd. Pritom su i dovoljno glupi da misle kako će fama o navodnoj muslimanskoj prijetnji trajati zauvijek, te ih štititi od toga da se njihovi politički istomišljenici neće opet okrenuti protiv njih.

Narativ antimuslimanske histerije koji već nekoliko godina širi ekstremna desnica u Europi i SAD-u je sastavljen od logičkih pogreški, cherry pickinga činjenica, manipulacija i laži, a temeljna mu je teza kako su svi muslimani = ISIL. Naročito se za tu priču koristi činjenica da su teroristi ISIL-a zarobljene homoseksualce bacali sa zgrada u smrt i na razne se načine nad njima iživljavali, te se perfidno forsira znak jednakosti između ISIL-ovom terorizma i svih muslimana koji žive na Zapadu.

"Spas" u naručju desničara

Pritom se namjerno zaboravlja činjenica da su baš muslimani brojno daleko najveće žrtve ISIL-ovog terorizma i ratnih pohoda, te da svi ubijeni u napadima terorista nadahnutim ISIL-om u Europi i SAD-u predstavljaju minijaturan udio u sveukupnim žrtvama ISIL-ovog terorizma. Uostalom, da su milijuni muslimana koji žive u Europi doista pristalice ISIL-a odavno bismo se nalazili u novom paneuropskom ratu. Očito je da nisu, te da su pristalice ISIL-a među europskim i američkim muslimanima brojčano u okviru statističke pogreške. Brojčano minorne radikale se pretvara u predstavnike jedne cijele religije.

Desnicu za sve to, naravno, nije briga, jer im narativ o prijetećoj homofobiji muslimana koji žive na Zapadu donosi glasove, a sve što se ne uklapa u tu laž se ignorira. Npr. prema istraživanju Pew Research Centra u SAD-u 52 posto američkih muslimana ima stav da društvo treba prihvatiti gej ljude, dok taj stav dijeli tek 34 posto bijelih evangeličkih kršćana, koji su pak na predsjedničkim izborima masovno glasali za Trumpa.

Ili, što s činjenicom da su svi zastupnici u Bundestagu koji su muslimani glasali za Ehe für alle (Brak za sve), dok stotine onih koji se izjašnjavaju kao kršćani nisu, nego su glasali protiv? Desnica uvijek sustavno pokušava paušalno ocrniti cijelu društvenu skupinu koja joj je trenutačno na meti, pa se tako danas falsificira sveobuhvatnost muslimanske homofobije i to čine ljudi koji su, podsjetimo, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća stalno ponavljali da je AIDS božja kazna za bolesne i nemoralne pedere.

Razlomimo taj cijeli proces da bude razvidno što se tu događa: dva homoseksualca stupe u brak što im je omogućila ljevičarska vlast i onda godinama konzumiraju sva prava koja sa sobom institucija braka nosi, potom glasaju za političarku i stranku čiji je deklarirani i trajni politički cilj ukinuti mogućnost da dva muškarca mogu stupiti u brak, pa i ukinuti već sklopljene brakove istospolnih parova

Gej desničari pak pristaju na tu priču jer im omogućava da se uvale ostatku desnice kao kvaziprihvaćene maskote, posve u skladu sa svojom uobičajenom praksom da preko tuđih leđa ostvaruju svoje ciljeve. Prvo su besramno iskoristili napredak LGBT prava za koji su zaslužni gej ljevičari i liberali da bi konačno izašli iz ormara, a sada koriste antimuslimansko huškanje da zauzmu pozicije unutar desnice koja ih je do jučer javno i masovno progonila i prezirala. Nitko gej desničarima ne odriče pravo da budu licemjeri i kukavice, samo ističem da to jesu i da nema razloga da ih se štedi oko konstatiranja te realnosti.

Kako će ovaj tekst čitati i neki gej desničari, potrebno je neke stvari eksplicirati do kraja, kako bi im se što više umanjio prostor za njihovo poslovično čitanje bez razumijevanja. To da se događaju islamom i homofobijom motivirani napadi na gej ljude je neprijeporno, kao i da se isti takvi napadi događaju motivirani kršćanstvom i homofobijom. Svaka je velika religija inficirana heteropatrijarhatom, cijeli svijet je.

Ono u čemu se gej desničari odvajaju od realnosti jest uvjerenje kako su islamistički radikalizam i ISIL najveća prijetnja gejevima na Zapadu, dok ih u područje nepatvorene gluposti vodi stav kako će ih europski i američki desničari i fašisti zaštititi od strašne prijetnje ISIL-a tj. da su jedina opcija zaštite. Oni vjeruju da je nekoliko problematičnih kvartova od Malmöa preklo Duisburga do predgrađa Pariza – famozne "no go zone" – ultimativna prijetnja LGBT egzistenciji te da tu prijetnju mogu zaustaviti samo političari koji su istovremeno teški homofobi.

Zagrlimo gej desničare i spasimo ih od njihove političke gluposti

Podržavaju i da se u tom procesu podrivaju vrijednosti liberalne demokracije, zahvaljujući kojoj je i ostvarena većina postojećih LGBT prava u Europi i SAD-u. Tako gej desničari sa svojim strejt kolegama s desnice potkopavaju temelje društvenog uređenja bez kojega uopće ne bi bilo LGBT prava, te time svim LGBT ljudima mnogo opasnije rade o glavi nego nekoliko luzera s noževima ili za upravljačem kamiona, koji su si ufurali kako su veliki teroristi.

No, nije li indikativno kako i dalje izostaje velika gej migracija prema Mađarskoj i Poljskoj, državama bez muslimana i izbjeglica, državama u kojima se prezire ideja multikulturalnosti i u kojima se njeguju tradicionalne vrijednosti i navodno brani "bijela Europa"? Ako europski gej desničari doista vjeruju u ono što propovijedaju, onda im je valjda jasno da su liberalne demokracije poput Švedske, Njemačke i Francuske dekadentne i da trebaju što prije pohrliti u zagrljaj Viktoru Orbanu i Jaroslawu Kaczynskom. Što čekaju?

Kratki spoj koji se odvija u glavama gej desničara generira baš njihova desničarska politika u kombinaciji s dugotrajnim ostankom u ormaru tj. neosviještenom autohomofobijom. Naime, desnica je ta koja i danas u velikoj mjeri inzistira na homoseksualnosti kao bolesti, na stavu da LGBT ljudi nisu niti smiju biti ravnopravni u društvu i zakonima

Žaliti se nakon svega toga da nisi raširenih ruku prihvaćen unutar LGBT zajednice, iste one čija prava podrivaš, vrhunac je beščašća. Uostalom, gej desničari često i ne žele biti dio LGBT zajednice i obožavaju ponavljati standardni refren autohomofobije da ih njihova seksualna orijentacija ne definira kao ljude, no kad služe kao ružičaste maskote desnice i suvremenih fašista, onda odjednom jesu dio LGBT zajednice i pozicioniraju se kao predstavnici iste. Čini se da tom besramnom licemjerju gej desničara nema kraja.

Dodatni je paradoks uspona gej desničara što su oni neizbježni nusprodukt uspjeha borbe za LGBT ravnopravnost, te da ne možemo računati na to kako će nestati. Moramo ih tolerirati i, što je više moguće, emancipirati. Da, kao i uvijek, opet je na gej ljevičarima i liberalima da obave i taj naporni posao. To je svakako neopisivo iritantno, ali je i u interesu svih progresivnih LGBT snaga. Začepljeni WC ne može profunkcionirati ako nitko neće zavući ruke do laktova i uprljati se onime što blokira odvod.

Dakle, navucimo lateks rukavice do ramena i ostalu zaštitnu opremu, zagrlimo gej desničare i spasimo ih od njihove političke gluposti i autohomofobije, kad oni to već nisu sami u stanju učiniti. Time spašavamo cijelu LGBT zajednicu od toga da nas suvremeni fašisti koji bi na vlast došli i s podrškom gej desničara ne krenu štititi od ISIL-a jedinim načinom koji poznaju – slanjem u koncentracijske logore, u kojima će gej ljude debela bodljikava žica štititi od svakog wannabe ISIL-ovca s čakijom.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

+1 # neutral 2017-12-29 17:19
Clanak je korektno napian u vecini, ali nedovoljno ulazi u razloge ove pojave. Takoder, ako vec pricamo o istrazivanjima onda je vrijedno spomeuti da npr. apsolutna vecina muslimana u Britaniji vjeruje da homoseksualnost treba biti kaznjiva zatvorom ili smrcu (u drzavi u kojoj su konzervativci uveli bracnu jednakost). A da je recimo ta skupina vecina, kako bi onda izgledala LGBT prava u Europi? Bez uvrede muslimanima koji su stvarno izuzetni ljudi, i koji cak ljevicu upozoravaju na probleme unutar njihove zajednice. Takoder, lijevo i desno u politici danas postaju sve vise vrlo relativni pojmovi.
Odgovori | Report to administrator
+1 # neutral 2017-12-29 17:22
Onako kako se desnica donedavno ponasala je ponasanje koje je "copy/pastala" ljevica, koja danas vise ne dozvoljava drugacije misljenje, odrice se slobode u ime politicke korektnosti itd. A o rastucem antisemitizmu, mizoginiji itd. na lijevom spektru politickog zivota u Europi da i ne govorim. "Lijeve" stranke zaista jesu zasluzne za zakonski napredak LGBT populacije, ali ni one nemaju bas tako besprijekornu povijest po tom pitanju.
Odgovori | Report to administrator
+1 # neutral 2017-12-29 17:24
Mogli su u Irskoj uvesti bracnu jednakost bez referenduma (koji je u glavama LGBT populacije slavlje samo zato jer se znalo da ce proci, a u sustini nije nista drugaciji od onoga u Hrvatskoj), u Australiji su laburisti isto imali prilike za to vise puta pa nisu, a laburistima u Britaniji je trebalo cak 8 godina i dva mandata da bi uveli CP, i rijesili se section 28. do kraja. "Lijeva" politicka opcija mi je u svakom slucaju u mnogim stvarima prihvatljivija nego "desna", ali prikazivati lijeve kao nevinasca je jedno vrlo jeftino politicki-korek tno igranje igrica, jer ta opcija danas uglavnom zakapa glavu u pijesak pri definirianju i rijesavanju velikih problema po pitanju integracije i prihvacenosti, a to je i razlog velikog broja glasova koj su iz lijevog spektra na veliku zalost pobjegli u desni spektar
Odgovori | Report to administrator
+3 # neznam 2017-12-30 02:04
Kod ovakvih tekstova mi samo jedno pitanje uvijek ostaje bez odgovra - zašto autori nikada jasno ne kažu da (li) su muslimani otvoreno protiv LGBT populacije? Autor se bori se protiv primitivizma jedne vrste, a prešućuje drugi.
Odgovori | Report to administrator
0 # Gordan 2018-01-01 15:30
Ideja da postoje neki "muslimani" kao monolitna cjelina koji svi imaju apsolutno isti stav, pa su svi "otvoreno protiv LGBT populacije" (ili su svi za) je promašena i beskorisna. Prilično je očito, pa i na osnovi podataka iznesenih u tekstu, da o LGBT pravima među muslimanima postoje posve različita mišljenja. Stoga i nema smisla sve muslimane izjednačavati s odnosom ISIL-a prema homoseksualcima .
Odgovori | Report to administrator

Crolova Petica