Biljana Borzan jedna je od tri kandidatkinje nominirane za prestižnu nagradu MEP Award, poznatu kao "EU Oscar" za područje ženskih prava i ravnopravnosti spolova. Ova SDP-ova eurozastupnica jedina je hrvatska zastupnica koja se našla u najužem izboru, a nominiralo ju je čak 29 organizacija za ženska prava i rodnu ravnopravnost, prvenstveno iz Hrvatske, ali iz susjednih zemalja te europskih organizacija.

U obrazloženju nominacije navodi se da Borzan snažno i uspješno brani ženska prava i ravnopravnost spolova u Hrvatskoj, jugoistočnoj Europi i na razini EU, te da je kao liječnica, stručna i neumorna zagovarateljica prava na seksualno i reproduktivno zdravlje žena. Ističe se njezina borba protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, te njena borba za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Evo što je o svemu tome rekla za Crol.hr.

Snažno se zalažete za ratifikaciju Istanbulske konvencije, dok joj se još snažnije protive Crkva i konzervativci. Po Vama, što je razlog takvom otporu ratifikaciji?
– Kao glavni zakon protivljenju ratifikaciji navodi se pojam roda. Podsjećam, hrvatsko zakonodavstvo već poznaje taj pojam tako da je koristiti taj argument bespredmetno. Istanbulska konvencija ima cilj zaštiti žene i djevojčice od nasilja. Po meni je taj cilj samorazumljiv. Kad smo mi imali to pitanje na glasanju u Europskom parlamentu, dio HDZ-ovih zastupnika se "vadio" na pitanje roda, a neki su samo ponovili neuvjerljive argumente koje nam je ranije taj tjedan poslala udruga U ime obitelji koji među ostalim tumače kako Istanbulska konvencija, pazite sad ovo, ugrožava prava žena. Čak su me zastupnici iz njihove političke grupe EPP pitali što se dogodilo, zašto su tako glasali, zar je utjecaj crkve u Hrvatskoj jači od zdravog razuma. Srećom, Izvješće je prošlo upravo zbog dijela pučana koji su podržali tekst.

Konzervativne udruge vješto manipuliraju činjenicama

Je li hrvatsko društvo mizogino?
– Ne. Mislim da je hrvatsko društvo pod snažnim utjecajem kampanje koja se nad njim provodi, nekad i da bi se skrenula pažnja s ekonomskih tema. Konzervativne udruge, često sponzorirane od Crkve i države, vješto manipuliraju činjenicama i vrlo aktivno rade po terenu, a nažalost, u nekim medijima dobivaju veliki prostor.

Femicid u Hrvatskoj čini od 25 do 30 posto svih ubojstava? Kako spriječiti nasilje nad ženama?
– Još početkom mandata skupila sam oko 400 potpisa europarlamentaraca za pisanu deklaraciju o proglašenju 2017. godine godinom borbe protiv nasilja nad ženama. Europska komisija je po deklaraciji odredila 2017. godinom projekata za borbu protiv nasilja nad ženama s budžetom od četiri milijuna eura. Smatram da su kampanje za širenje svijesti o nasilju apsolutna nužnost. Nitko ne smije misliti da je nasilje prihvatljivo ili da je privatni problem neke žene, a izjave ministrice Murganić s gnušanjem osuđujem. Premijer Plenković se obvezao da će ratificirati Istanbulsku konvenciju do kraja 2017., ali ništa od toga. Na razini Europske unije postoji jasna politička volja da se ide u proces ratifikacije. Pratim taj proces i učinit ću sve u mojoj moći da se ne odgodi.

Nažalost, referendum o braku je pokazao da se neke civilizacijske dosege, koje smo mislili da smo usvojili, lako može poništiti. Retorika koja prevladava u hrvatskoj javnosti je uistinu zastrašujuća

Koliko je odgoj, odnosno školstvo odgovorno za položaj žene u društvu?
– Nedavno istraživanje koje je u Hrvatskoj proveo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje je pokazalo kao čak 46 posto ispitanih učenika u Hrvatskoj vjeruje da se ženu može udariti ako ona pokazuje više pažnje prijateljicama nego partneru, 45 posto smatra da se ženu može udariti ako ne sluša, a gotovo 45 posto ako žena ne vodi brigu o svom partneru na način na koji bi trebala. Vrijednost istraživanja jest ta što je pokazalo da je ključ borbe protiv nasilja edukacija od rane dobi. U Rijeci je nedavno uveden građanski odgoj u škole i pokazalo se da su djeca puno tolerantnija i socijalno osjetljivija nakon što slušaju taj predmet. Zalažem se i da se kod izmjena Zakona o pobačaju regulira i spolni odgoj u školama kao što je preporučio Ustavni sud RH.

Bila sam i na okruglom stolu o nasilju nad ženama u Bugarskoj, i čula uistinu zastrašujuće podatke poput činjenice da su čak tri od četiri žene žrtve nasilja u toj državi. Ironično, u zadnje vrijeme i tamo se Istanbulska konvencija prezentira kao "najveće zlo"

Sve su glasniji zagovaratelji zabrane pobačaja. Općenito se osjeća sve snažniji utjecaj tzv. konzervativnih struja u društvu? Kako to tumačite?
– Zabrana pobačaja neće smanjiti broj pobačaja. Neprestano to ponavljam. U Poljskoj je pobačaj gotovo u potpunosti zabranjen, a opet procjenjuje se da se tamo godišnje izvede 80 do 120 tisuća pobačaja. Dakle, jedino što se može postići zabranom jest da žene odlaze preko granice ili nekim šarlatanima koji svojim nestručnim metodama mogu dovesti do tragičnih posljedica. Vrlo budno pratim proces donošenja novog zakona o pobačaju u Hrvatskoj. Većina u Europskom parlamentu je za pravo za izbor, kao i u Odboru za ravnopravnost spolova. Ja ih redovito informiram o zbivanjima u Hrvatskoj, jer se bojim, kako je krenulo, da prijedlog novog zakona ne bi bio restriktivniji i tada će biti potrebna hitna reakcija i pritisak iz EU. Zalažem se da se novim zakonom regulira i pravo na priziv savjesti koje postaje problem u dijelu država EU. Uvijek sam apelirala na kolege koji se opredjeljuju za ginekologiju da razmisle ako imaju prigovor savjesti je li to prava specijalizacija za njih. Nažalost, sve češće se događa da bolnice diljem EU nemaju ni jednog liječnika koji bi izvodio taj postupak.

Konstantno postoji prijetnja regresije prava

Koje je Vaše mišljenje o ženama koje podupiru "tradicionalni položaj žene" u društvu?
– Svatko ima pravo živjeti kako god želi, ali ne smije drugima oduzimati mogućnost da žive kako oni žele. Evo recimo, ja sam majka dvojice sinova, udana, ali ne namećem svoj način života kao model po kojem bi svaka žena trebala živjeti. Svatko treba imati pravo na izbor, pa ako onda izabere tzv. "tradicionalni način života", to je sasvim u redu, ali nikoga ne treba siliti ni na što. Najtužnije je što takve isključive osobe, posebice one koje se ističu u javnosti, najčešće ne žive načinom života koji zagovaraju.

Kako ocjenjujete položaj žena u Hrvatskoj? Koliko su ravnopravnije u odnosu na generacije svojih majki?
– Nažalost, referendum o braku je pokazao da se neke civilizacijske dosege, koje smo mislili da smo usvojili, lako može poništiti. Retorika koja prevladava u hrvatskoj javnosti je uistinu zastrašujuća. Ja sam sredinom prošle godine organizirala studijski put Odboru za ravnopravnost spolova u Hrvatsku. Obišli smo najvažnije institucije. Šokirala sam se kad sam čula kako HDZ-ovi dužnosnici prezentiraju prava žena kao nešto što je potpuno ostvareno, a prava LGBTI osoba kao nebitno pitanje.

Mislim da je hrvatsko društvo pod snažnim utjecajem kampanje koja se nad njim provodi, nekad i da bi se skrenula pažnja s ekonomskih tema. Konzervativne udruge, često sponzorirane od Crkve i države, vješto manipuliraju činjenicama i vrlo aktivno rade po terenu, a nažalost, u nekim medijima dobivaju veliki prostor

Kakav je položaj žena u ostalim članicama EU, odnosno kako stojimo s ravnopravnosti spolova u usporedbi s drugima?
– Ovisi o području, recimo po jazu u plaćama za isti rad smo bolji od EU prosjeka. Ali u drugim područjima smo jako loši, i konstantno postoji prijetnja regresije prava da nipošto ne možemo biti zadovoljni.

Hrvatska je vodeća u EU s najviše žena-hraniteljica obitelji, odnosno njih 20,9 posto koje uzdržavaju obitelj dok u prosjeku zemlje EU imaju 11,1 posto ženskih hranitelja obitelji, prema podacima Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta. Je li to pokazatelj da ipak nismo tako tradicionalno društvo?
– Tržište rada je složeno pitanje, ali ne mislim da ti podaci odražavaju je li društvo tradicionalno. Žene rade, ali se bore s nizom drugih elemenata poput činjenice da i često rade u slabije plaćenim sektorima, dobivaju manje promaknuća i slabije su zastupljene na vodećim položajima. Nedavno sam imenovana izvjestiteljicom Europskog parlamenta za ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Tražimo rješenja koja će omogućiti ženama da ne upadnu u limb nakon obrazovanja, gdje su nezapošljive jer će možda ostati trudne, jer imaju djecu i slično. Isto tako, žene su te koje se najčešće brinu za starije i nemoćne članove kućanstva. Razvoj kvalitetnih mreža institucija, regulacija rodiljinog dopusta za majke i očeve, ključni su elementi koje reguliramo.

Zabrana pobačaja neće smanjiti broj pobačaja. Neprestano to ponavljam. U Poljskoj je pobačaj gotovo u potpunosti zabranjen, a opet procjenjuje se da se tamo godišnje izvede 80 do 120 tisuća pobačaja. Dakle, jedino što se može postići zabranom jest da žene odlaze preko granice ili nekim šarlatanima koji svojim nestručnim metodama mogu dovesti do tragičnih posljedica

U kojoj članici EU-a su spolovi najravnopravniji, a u kojoj najmanje ravnopravni?
– Svakako prednjače skandinavske zemlje. S Odborom za ravnopravnost spolova sam bila u Švedskoj i bila sam oduševljena rješenjima koja su uveli i rezultatima koje postižu. Oni uistinu trebaju biti inspiracija za druge europske vlade. Posebno sam oduševljena kako su regulirali tržište rada, prostituciju, i mjerama koje su uveli u borbi protiv nasilja. Isto tako, jako puno rade na integraciji migranata. S druge strane, bila sam i na okruglom stolu o nasilju nad ženama u Bugarskoj, i čula uistinu zastrašujuće podatke poput činjenice da su čak tri od četiri žene žrtve nasilja u toj državi. Ironično, u zadnje vrijeme i tamo se Istanbulska konvencija prezentira kao "najveće zlo".

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica